GOGOL BORDELLO: Super Taranta! (Sideonedummy, 2007)
Još otkako je John Peel zavrtio "Pisni iz The Smiths" UKRAINIANSa, kao frakcije WEDDING PRESENTa na čelu s Peterom Solowkom, pa čak i ranije, od pojave francuskih MANO NEGRA, bendovi pokušavaju spojiti naizgled nespojivo. Punk-rock i etno oduvijek su bili ko plus i minus na magnetu, no ponekad kad su se pogodili polovi, dobili smo rezultate vrijedne pažnje i divljenja.
Svaki na svoj način, bilo da se radi o najnovijoj indie atrakciji BEIRUT ili etno dance grupe BALKAN BEAT BOX ili pak domaćoj protuteži CHERKEZI UNITED, ti bendovi donose dio svoje ili nečije tradicije, koja najčešće, ukoliko je u primjerenim dozama, postiže pozitivan efekt među publikom. Bez obzira da li su u pitanju trube, mandoline ili pak tamburice.
Jedan od tih bendova svakako je GOGOL BORDELLO. Uz spomenuto a na krilima začetnika i vođe ukrajinskog emigranta Eugenea Hutza, u svoj su izričaj dodali i veliku dozu humora. Tako na trenutke GB zvuče kao LENINGRAD COWBOYS, a na trenutke kao WEIRD AL JANKOVIC. Najlakšu poveznicu s GB mogli bi povući prema irskim THE POGUESima, koji su bili ti koji su irsku tradicionalnu pretvorili u općeprihvaćenu glazbu za totalni raspašoj. Nešto slično, no bazirano na istočnjačkoj tradiciji rade GB.
Ni na svojem četvrtom albumu GB nisu odstupili od svojih početnih načela. Oštar Eugeneov glas, mix punka, romske glazbe, reggae, dub i ska ritmovi s perkusijama, trubama i violinama čini ovu multietničku skupinu iz New Yorka jednim od najzanimljivijih bendova današnjice u tom rangu, a kritike njihovih nastupa uživo zovu u Tvornicu na veliki i dobar gypsy punk party.