Kasnim s raportom što je i razumljivo. Jednom se samo slavi pola stoljeća života i to netom nakon što ti dan prije rođendana sviraju Ministry koji su mi poslužili za višednevni raspust i duha i tijela…
Ministry, 7.06.2017.,Tvornica, Zagreb © Lara
Ministry, 7.06.2017.,Tvornica, Zagreb © Lara
Bend
Al Jourgensena (na godinu će zaokružiti cifru od 60 godina) koji je do sada doživljavao otprilike brojčano sličan skor promjena postava poput Mark E.Smitovih The Fall ili Charlie Harperovih U.K.Subs u zagrebačkoj Tvornici se po prvi puta pred našom publikom prikazao u najnovijem sastavu s tri friška člana kojih nije bilo na posljednjem albumu "From Beer To Eternity" iz 2013. To su gitarist
Cesar Soto, nekoć iz Pissing Razorsa, basist
Jason Christopher (Prong, Stone Sour, Sebastian Bach, Black President…) i bubnjar
Thomas Holtgreve. Oni su ustvari bili najenergičnija i najpokretljivija karika s kojom će se na godinu (hm, a možda još i ove?) realizirati novi album "AmeriKKKant" s kojeg su nam predstavili jednu pjesmu, dakako politički obojenu "
Antifa" koja je kao i većina njih sa set-liste imala 'prigodne' video projekcije na ogromnom ekranu iza pozornice. Ismijavali su se američki predsjednici još od George Busha starijeg i Bill Clintona naovamo s kolažnim humoreskama, govorima, nepromišljenim izjavama i strateškim potezima kojima šerifuju po kugli zemaljskoj ne zaobilazeći Bin Ladena, Al-Qaidu, Putina, Sadama, Gadafija… Taman da se upriliči kao sažetak TV Dnevnika unazad 3 decenije od kada se Jourgensen i prihvatio socio-političkog angažmana.
Ministry, 7.06.2017.,Tvornica, Zagreb © Lara
Sav pun piercinga po licu, stari Al više nije onoliko pokretljiv (a i psihički indisponiran) kad sam ga u dva navrata gledao koncem 20. i početkom 21. stoljeća. Istini za volju, do tada sam krivo senzorirao da su njegovi lirski ispadi plod prgave koještarije, te da k tome umjesto bubnjara koriste ritam mašinu, no efekt koji se postiže ne samo na albumima, već i u ovakvim živim nastupima ne mali broj puta usko je fiksiran i uz korištenje programa koje je reproducirao klavijaturist
John Bechdel, inače bivši pridruženi član još nekolicine dobro nam znanih industrial snaga Fear Factory, Prong ili Killing Joke. Teško je u čitavom onom glomazno masivnom zvuku bilo odrediti sve te kombinacije triggera, samplova i programa, ali kako god, to kod njih funkcionira besprijekorno uštimano da nakon uvodne razarače
"Psalm 69" i tema sa spomenutog posljednjeg albuma "
PermaWar" i "
Punch in the face" više i nije bilo važno. Svi performansi su im vješto uigrani i gotovo sinhronizirani s video projekcijama tvoreći ogromnu mašineriju u kojoj se Al snalazi matematički proračunato dozvoljavajući si samo poneki odušak u intervalima između kompozicija za uspostavljanje ionako vrlo prisne interakcije s publikom koju je neprekidno hvalio. A što bi drugo, ne?
Ministry, 7.06.2017.,Tvornica, Zagreb © Lara
Sama set-lista nosila je nekoliko značajnijih hitova (i singlova) poput "
Supermanic soul" i "
Bad blood" (1999), "
Waiting", "
Worthless" (2004), "
Rio Grande blood", "
Señor Peligro", "
LiesLiesLies" (2006), "
Let's go" (2007), sve do neizostavnih i najuspješnijih "
N.W.O." i "
Just one fix" s kojima su pokorili svijet daleke 1992. Za sam kraj počastili su nas s malo očekivanom "
Thieves", uvodnom pjesmom prvog im 'teškog' albuma "The Mind Is a Terrible Thing to Taste" (1989) s kojeg se još na bisu izveo "
So what". Kažem malo očekivano jer niti kao tridesetogodišnji pratitelj njihove karijere još otkako sam prvi put na Radio Zagrebu 1986. u Batinovićevim emisijama "Rock-express" i "Po vašem izboru" čuo drugi album "Twitch" nisam niti hipotetski smatrao da izvode išta iz 80-ih godina koje su redovito zaobilazili u fazama najluđih i najindisponiranijih Alovih koncertnih izdanja. Ovaj put nismo dobili Ala strganog i komiranog kakvog sam davno gledao prije skoro 20-tak godina; tu i tamo je nategnuo nešto iz limenke, da li pivo ili neki energetski napitak, ne bi znao, bio sam isuviše udaljen od pozornice, a i vid mi je znatno oslabio da bih uočio takvu pojedinost.
Ministry, 7.06.2017.,Tvornica, Zagreb © Lara
Zanimljivo, za kraj na bisu je izvedena "
Khyber pass" koju bi se najmanje očekivalo s obzirom da je nekoć bila u duetu s Liz Constantine, pa iako mnogi u publici i nisu dobili neke vlastite favorite poput "Ass clown", "Jesus built my hotrod", "Piss", "The great satan", poneki cover barem Black Sabbath ili ZZ Top, ajd fala Bogu, nisu skrnavili Dylana ("Lay, lady, lay"), uspjeli su prošarati karijerom na sasvim prihvatljiv način bez ikakvih ekspresija i psihotičnih ekshibicija kakvih je ranije bilo u izobilju. Ovo je bilo odlično sviračko izdanje benda koji je očito još uvijek daleko od razlaza što se najavljuje već desetak godina. Sve i dalje ovisi o Alovoj kondiciji i poetskoj autoritativnosti; ne želim se dublje uplitati u njegov recentni kardiogram. Djelovao je dosta svježe i dobro s obzirom na godine tako da ćemo najavljeni album sigurno dobiti, a možda i još poneki dolazak. Živio nam starče!
horvi // 11/06/2017