Već jako dugo kemikalsi nemaju uspješne singlove, zadnji su im bili "Galvanize" (UK no. 3) i "Do it again" (UK no. 12) skoro pred 20 godina, te "Go" (UK no. 46) prije 8 ljeta, pa premda tu i tamo uskoće u trendove, a daleko više ih kreiraju i imaju zapažene albume koji redovito dostižu top-10 ili top-5 (čak 6 ih je bilo no. 1) u domovini Britaniji (a i po dobrom dijelu Starog kontinenta, usput, ovaj je došao 'samo' na UK no. 6 u trenutku ove recenzije), format pjesme napenalene za hit im ne polazi za rukom. I vremena su se promijenila. I stalno se mijenjaju kriteriji pogodnog hita, a kad se sagleda čitava žanrovska branša koja je uz njih svojevremeno ostvarivala enormne uspjehe na plesnim podijima (The Prodigy, Underworld, Orbital, Moby, Fat Boy Slim, Leftfield, Propellerheads, Basement Jaxx, The Crystal Method, Groove Armada, Faithless…), nikome se više ne otvara niti ključan top-40 koji ih plasira u širokom, naelektriziranom radio i DJ eteru. Stoga sam naslov ovog obljetničkog desetog albuma uz optimistično slatkast naslov nema striktno ciljane mainstream reference već svojevrsnu ironiju, onu njihovu poznatu, ozbiljnu i nikad besmislenu poveznicu sa stvarnošću koju naglašava prvi, najjači singl "No reason" s miomirisom poletnosti "Sweaty" zaboravljenog australskog DJ maga Muscles (pravim imenom Chris Copulous) iz 2007. zlokobnim stihovima 'nema razloga živjeti kad će nas ionako sve pobiti', a to dakako nije primamljiva i bezbrižna udica spram vremena bezglavih tulumskih hitova "Hey boy, hey girl", "Setting sun" ili "Block rockin' beats" što su pumpali vitalne acid asocijacije za ravere i milijunski auditorij techno-partyja. Na to se sukladno veže pjesma "The weight" frustriranim reverb stihom 'tko će preuzeti krivnju', a potom i drugi singl "The darkness that you fear" donekle ohrabrujućim ženskim vokalom 'neka tvoje srce vidi boje posvuda oko tebe/… i tama koje se plašiš će nestati' podarivši novu epizodu futurističko-distopijskog serijala apokalipse u revoltiranom izdanju, vrlo bliskom onom tematskom rakursu s kojime kemikalsi jezde čitavu karijeru.





Uvijek izravni u takvim suočavanjima i koherentnostima s kojima zaokružuju cjelinu, ovdje od kratkog "Intro" do završnog, naslovnog komada "For that beautiful feeling" s gostovanjem francuske Halo Maud (prisutna i u trećem, živahnom house singlu "Live again"), to jest, dvije repetirajuće, melodijski uzajamno povezane psycho teme, ovaj puta je stilski akcent znatno odmaknut od plesnih podija izuzev uvrnuto nemirnog progressive big beata "Goodbye" u gradacijskom stupnjevanju izmjeničnih stereo efekata i nostalgičnog podsjetnika na rave-trance u najduljoj "Feels like I am dreaming" koji dolazi s najmanje 20 sezona zakašnjenja napada ekstaze na raspojasana fizička i psihička osjetila. Ovakvih tuluma je sve manje, uzgred čini se da su bliski Ultra i sličnim festivalima širom planeta, ali ipak nisu jer braća nikad nisu pozvani da nastupe na njima. Previše su rock i electro-punk/ house, a premalo minimalistički fiksirani za repeticijsku spregu bas linija i topota pedala pretapanja 'pjesme u pjesmu' iliti kao što mi to pojasnio jedan ljubitelj Ultra-e, nema tu da mi netko svira synth na pozornici s gomilom aparature i efekata, treba samo DJ s controllerom (adaptirani elektronski miks pult) koji prati gibanje publike, a ne tamo da mi nameće svoje vizije blesavog svijeta zbog kojeg svi mi ionako ispaštamo, pogotovo kad vidim da netko još tu svira i bas gitaru, to je katastrofa od glazbe. Reklo bi se, braća su zaostala za ovakvim trendom i novoj publici nimalo nisu interesantna.





Središnji dio albuma kreće od r'n'b/ hip-hop/ funka "Fountains" s disonantno visokim tenor vokalima samog Tom Rowlandsa što je uistinu rijedak slučaj u njihovom opusu, fura se u intenzivni "Magic wand", teško vibrantnog house-industrial tempa od (ne)shvatljive 2 i pol minute očekivajući potencijalan hit koji je u ovakvom obliku zaista prekratak. Spomenuti "The weight" ima simptomatične ambleme u dugačkom uvodu od skoro čitave minute 'zatjerivanja' da bi prešao u umjeren funk tempo moćnih basova, a drugo gostovanje Becka (prvo bješe u "Wide open" 2015. na albumu "Born In The Echoes", sjećate se?) oraspoložilo je braću da naprave iščašenu vizuru zabavnog indie-rock/popa "Skipping like a stone" otprilike na razini prvog albuma MGMT i Empire Of The Sun čemu je i sam Hansen pridionio svojim izuzetno visokim, gotovo neprepoznatljivim vokalnim falsetom dobivši mjesto za glavnim stolom, a ne tamo negdje u mračnom ćošku separea raspredajući luckasto i prijatno ekscentrično kao da je na kampiranju sa šatorom pod palmama pješčane, osunčane plaže. Podosta ovih 4 minute imaju i nešto od ekstrakta onog hita "The golden path" (UK no. 17) u kolaboraciji s Flaming Lips, ali vidiš, vremena su se izmjenila. Niti stari Beck odavno nema radio-hit, a stalno je prisutan i diskografski aktivan.

Rezime jeste da braća nisu nimalo izgubili na kreativnoj sponi odaslavši ponovno adekvatan marker cjelokupnoj elektronskoj sceni koristeći obilje kurentnog, a i onog s predznakom retro, govoreći o njihove pune tri decenije uspješnog djelovanja, odnosno ništa nisu izblijedjeli u tim raznim žanrovskim i stilskim poveznicama. Inovantnost je i dalje vitalan faktor ostavljajući dojam da kako vrijeme prolazi od albuma na album sve više razmišljaju o budućnosti, a sve manje pronalaze jake ritmove i što im je nekad bilo čak pa i najvažnije - velike hitove za stratosferu. Stara privlačnost postoji, magičan zvuk se širi, no fale im ziheraške fore jedinih preživjelih u viskom fahu slavnih, francuskih Daft Punk koji kuju neku novu poker-retro disco electro seansu napada na ciljani mainstream eter. Mali zajeb s previše art figura za konstantne fanove koji ih poznaju u dušu i srce, a premalo komercijalno banalnog na kojeg se može upecati nova rave-techno generacija. Ne, nema nikakve greške, to su kemikalsi kakve znamo odvajkada.

Naslovi: 1.Intro, 2.Live again (feat. Halo Maud), 3.No reason, 4.Goodbye, 5.Fountains, 6.Magic wand, 7.The weight, 8.Skipping like a stone (feat. Beck), 9.The darkness that you fear (Harvest mix), 10.Feels like I am dreaming, 11.For that beautiful feeling (feat. Halo Maud)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 18/09/2023