THE CHEMICAL BROTHERS

Članovi: Tom Rowlands, Ed Simons
Žanr: big beat, techno, elektronika, rave, house, electro-pop, funky
Kolaboracija: The Flaming Lips

Utjecaji: Happy Mondays, The Stone Roses, The Orb, Orbital, Meat Beat Manifesto, Primal Scream, New Order, Renegade Soundwave, Depeche Mode, Kraftwerk, D.A.F., Moby, The Young Gods, Prodigy, The Charlatans, Moby, Eat Static, James Brown, Sly And The Family Stone, George Clinton, Parliament Funkadelic, Gang Of Four, S-Express, M.A.R.R.S., Carter USM, Red Hot Chilli Peppers, Beastie Boys, Mercury REV, Soft Cell, Visage, Pet Shop Boys, Electric Music, Safri Duo, Kylie Minoque, Fugazi, Chocolate Puma, Dave Clark

Utjecali na:: Transglobal Underground, Fun-Da-Mental, Propellerheads, Leftfield, David Bowie, Bentley Rhytm Ace, Fat Boy Slim, Disciplin A Kitchime, Madonna, Daft Punk, Paul Van Dyke, Dogma, D.K.K., The Crystal Method, Sting, JXL, Kosheen THE CHEMICAL BROTHERS - Exit Planet Dust (1995, Freestyle Dust / Virgin)

Ovaj dvojac (Tom Rowlands i Ed Simons) je dugo vremena čamio u britanskom plesnom undergroundu koji je počeo značajnim "ljetom ljubavi" 1988. na "warehouse partijima" koji su iznjedrili čitav madchester pop na čelu sa The Stone Roses, Happy Mondays, The Soup Dragons i The Charlatans. U to vrijeme naziv ovog dueta je bio The Dust Brothers (kao odgovor na slavniju američku istoimenu producentsku ekipu), te 1992. objavljuju svoj prvi singl "Song to the siren" koji je objavljen u svega nekoliko stotina primjeraka. Singl ih je prikazao u bombastičnom house izdanju s repetativnim samplovima, scratchevima, prodornim "metalnim" funky basovima i mnogobrojnim breakovima uz odličnu produkciju, što će im donijeti angažman oko remiksiranja nekih kompozicija The Prodigy, Primal Scream, The Charlatans… Osiguravši si premda omanji kultni status, mijenjaju ime u The Chemical Brothers i u svibnju 1995. objavljuju prvi album "Exit Planet Dust" najavivši ga odličnim singlom "Leave home" koji je došao na britanski UK top 17. Album je instrumentalnog sadržaja, namijenjen je disko podijima i prevlači karakteristike tehnike remikseva kroz 11 brojeva u elektronskom techno okružju u kojem je osnovni temelj snažni i prodorni dance ritam odmjerenih taktova uz brojne isprekidane dosjetke kojima glazbu i plesni tempo dižu i spuštaju (naslovi "Chemical beats", "Fuck up beats", "Chico's groove", pjevani drugi singl "Life is too sweet" UK no.25, "Playground for a wedges film"). Premda su u glazbenom pogledu to vrlo siromašne pjesme koje koriste samo minimalističke obrasce beskrajnih ponavljanja jednih te istih sekvenci na koje su nalijepljeni razni samplovi (vokalni pokliči, scratchevi, gitarske dionice, synthovi), te utjecaji Orb, Orbital, Primal Scream …, album je osvježio britansku i evropsku plesnu elektro / techno scenu koja je tih godina vrvjela od niza različitog trivijalnog smeća (Mr. President, Haddaway, Culture Beat, 2 Unlimited, Snap…), te tako počeli novu eru elektronskog plesnog obrasca nazvanog "big beat". Album je doživio odličan plasman u Britaniji dosegnuvši no.9, no daleko veće iznenađenje je bio neočekivani uspjeh u Americi gdje im je put raskrčio Moby koji je već ostvario niz značajnih uspjeha i okupljao veliki broj publike na paraleli rock - electro - underground - dance - techno.
Britanski kritičari su "Exit Planet Dust" uvrstili među 50 najboljih albuma 1995. što je za ovakav prvijenac bila izuzetno velika pohvala. S današnjeg aspekta, album se doima gotovo kao demo predložak pun ritmova za koji još treba doraditi sam sadržaj, glazbeni tijek, kulminaciju i završetak. Jedina kompletna kompozicija na albumu je posljednji vokalni komad "Alive alone" koji je strukturiran u laganijoj plesnoj pop formi s glavom, trupom i repom. THE CHEMICAL BROTHERS - Dig Your Own Hole (1997, Freestyle Dust / Virgin)

Kada se koncem 1996. pojavio singl "Setting sun" s Noel Gallagherom (Oasis) kao vokalom i osvojio britanski no.1, više nije bilo nikakvih dvojbi o tome da li su možda Brothersi dva šarlatana koja su sasvim slučajno napravila producentski štos na debiju i dobro ga unovčili. Singl je pokazao novo lice i prilagođenu fleksibilnost da njih dvoje itekako dobro umiju baratati vlastitim zakonitostima te ih na zanimljiv način baciti pred publiku. Na opaku ritmičku strukturu nabacali su samplove metalnih gitara i brojnih zvukova kojim su prikazali repetirajuću melodiju koja je vrlo brzo svima ušla u uho. Bio je to savršeni odgovor na glavni komercijalni underground zvuk kojeg su te sezone proslavile uspješnice The Prodigya s albuma "The Fat Of The Land", a izuzetan video spot za dotični singl samo je dodatno pospješio neobičan i čudan stil Brothersa koji su izgradili na albumu. Objavljen u proljeće 1997., okrunjen je još jednim britanskim hit singlom no.1 - "Block rockin' beats" (USA tek no.80) u kreštavom funky dance maniru koji priziva u sjećanje mix svega i svačega - od Sly And The Family Stone, Georga Clintona, Gang Of Four, Red Hot Chilli Peppers, Beastie Boysa… Album se odmah popeo na vodeće pozicije top ljestvica najprodavanijih jer je totalno pogodio britanski (i evropski) plesni senzibilitet. Treći singl, "Elektrobank" nije dosegao uspjeh prethodna dva, došavši samo do UK no.17, ali je svakako jedan od najboljih i najoriginalnijih plesnih komada na albumu začinjen vokalnim samplovima , brojnim ritmičkim udarima, tupim basovima, gitarom, zvukovima gromova i munji, te potpuno dorađenom kompozicijom. Naslovna "Dig your own hole" u također odriješitom funky izdanju s virtuoznim bas linijama je vrhunac plesnog naboja albuma; ovdje su vrlo kreativno iskorišteni brojni zvuci kroz melodijsku nadogradnju, samplove, razarajuću konstituciju plesnog temperamenta koji naprosto obara svojom raskošnom figurom (odlasci u fade outove, elektronski samplovi klavijatura, tiši i bučniji dijelovi…). Nekoliko plesnih psihodeličnih brojeva ("Piku" i "Lost in the K-hole") obogaćeni su izvrsnom završnicom albuma "The private psychedelic reel", u kojoj gostuje Jonathan Donahue iz Mercury Rev s kolekcijom neobičnih zvukova klarineta. U minimalističku strukturu kompozicije ubačeni su različiti čudni zvukovi, vrtlozi, pozadinski synhtovi, te čini autorski najjače ostvarenje čitavog albuma. Još jedan gost (gošća) - Beth Orthon koja je otpjevala odličan tekst u umjereno - laganoj "Where do I begin" čini posebnu draž ovog albuma uz vrlo uvrnute zvukove koji se na gotovo eksperimentalan način poigravaju plesnim taktovima.
Album je ostvario golemi svjetski uspjeh i spada u najvažnija plesna "big beat" ostvarenja, te je u nekoliko navrata proglašavan najvažnijim plesnim albumom devedesetih godina. Od ovog, svi naredni albumi The Chemical Brothers došli su redovito do prve pozicije najprodavanijih albuma u Britaniji. THE CHEMICAL BROTHERS - Brothers Gonna Work It Out (1998, Freestyle Dust / Virgin)

U predahu između dva albuma The Chemical Brothers objavljuju ovaj remiksirani rad kojim su si dali oduška i izbacili iz sebe sav plesni naboj preko dvadesetak remikseva različitih, njima omiljenih, pjesama povezanih u pet velikih plesnih naslova koji traju po desetak minuta. To su uobičajeni dj-mix medleyi u kojima se ističe prvenstveno njihova radna sposobnost kao disk džokeja koji miksaju pjesmu u pjesmu koje su programirane ritmovima i razmjerno odgovarajućim vremenskim pauzama, breakovima i sl. Tako se u pet naslova provlači nekoliko faza plesne dance glazbene prošlosti - prvi i drugi komadi obuhvaćaju uglavnom ostavštinu soul / funka sedamdesetih (Willie Hutch, Jimmy Kastor, Kenny Dope - Kenny Gonzales), treći i četvrti dio mješavinu britanskog underground electro bodya i electro popa (Micronauts, Serotonin Project, DJ Davenport, Meat Beat Manifesto, Renegade Soundwave, DBX…) dok je posljednji mix mješavina njihovih radova sa Manic Street Preachers, Barry De Vorzon, Spiritualized… To su miksevi za disco podije u kojima su Brothersi obilato naglasili svoje big beat ritmove i elektronsku produkciju bez ikakvih naknadnih sofistikacija, tako da je album prošao tek u rijetkih poklonika budući da nije njihov autorski rad niti je skinut ikakav hit singl.
Također će sličan rad objaviti pod naslovom "Augmented" na kojem se nalazi dvadesetak miksanih plesnih brojeva koji su zabilježeni prilikom nekog njihovog dj seta u diskoteci. Radi se o presjeku plesne prošlosti od samih početaka tvrdog funka sedamdesetih, preko hip-hopa, housea sve do techna devedesetih. Album "Chemical Reaction" je kolekcija od 11 remixeva koje su napravili između ostalog za Leftfield, Primal Scream, St.Etienne, Swordfish…, "Dope" je album uživo sa 10 naslova, dok je "Loops Of Fury" EP s tri ne baš osobita remixa pjesama "Chemical beats" (remix Dave Clark), "Get up on it like this" i "The best part of breaking up" THE CHEMICAL BROTHERS - Surrender (1999, Freestyle Dust / Virgin)

Najavljivan i očekivan s velikim nadama, treći pravi album objavljen je sredinom proljeća 1999. i zahvaljujući ogromnoj reputaciji koju su stekli prethodnim velikim albumom prošao na veliko zadovoljstvo publike s fenomenalnim odjekom. Vrtjele su ga sve radio stanice, svi magazini su pisali o njemu kao o novom velikom albumu, a čak ga je promovirao i glasoviti John Peel kroz najavni singl "Hey boy hey girl" koji je postao veliki hit (UK no.3). Međutim, vrlo brzo se ustanovilo da su braća počela gubiti orijentaciju, ponavljati gradivo s oprobanim frazama i prokušanim metodama s prethodnih radova. Tako je ponovno pozvan Noel Gallagher za potrebe vokala u pjesmi "Let forever be" koja je objavljena i kao singl (UK no.9) uz fantastični video spot, zatim Hope Sandoval (iz Mazzy Star) u naslovu "Asleep from day", Bernard Sumner (New Order) i Bobby Gillespie (Primal Scream) u potpunoj dance preslici "Vanishing Point" albuma u singlu "Out of control" (UK no.21), te naravno, ponovno Jonathan Donahue koji je u najlaganijem komadu "Dream on" svirao gitaru, piano i pjevao. Album otvara kemijski spoj Kraftwerka i Daft Punk "Music response" sa zanimljivim vokalnim samplovima uzetih iz "Make it hot" Nicole. "Under influence" i "Out of control" se ritmički nadograđuju na rad prethodnog albuma i kombinacije Primal Scream zvuka uz obilatu pripomoć lomova različitih elektronskih zvukova, psihodeličnih ambijenata i efektnih breakova. "Orange wedge" je vrlo originalan dio albuma u kojem se isprepliće tehnika sampliranja i različitih elektronskih scratcheva kroz prizmu umjerenog elektronskog funka. Odlična "The sunshine underground" sadrži cijeli niz nabacanih ritmova koji se jednoliko gibaju po osnovnom taktu bas pedale i pretvaraju se u pravi raskoš raznolikih melodija, zvučnih sličica i efekata, te je najbolji dio cijelog albuma. Vrijedi još spomenuti neobičan revival dueta u electro pop osamdesetih, pjesma "Got glint?" koja zvuči kao spoj Soft Cell, Visage i Pet Shop Boysa uz primjese vokalnih vokodera i sitnih (ali vrlo dobrih) zvučnih efekata. Bez obzira što je postotak kreativnosti i originalnosti na ovom albumu daleko manji od prethodnika "Dig Your Own Hole", album je oduševio njihovu publiku i postigao milijunski tiraž, te im omogućio mnogobrojne nastupe koji su bili fantastično posjećeni. THE CHEMICAL BROTHERS - Come With Us (2001, Virgin)

Osamnaest mjeseci je pripreman ovaj album u njihovom studiju u južnom Londonu koji je najavljen prvim singlom "It began in Africa" (UK no.8). Obožavatelji su im s pravom zamjerili na dugačkoj pauzi od albuma "Surrender" koja je trajala pune dvije godine da bi tim singlom dobili presliku ljetnog hita Safri Dua "Played - a - life". No, ni ostatak materijala na albumu nije prošao bez dodirnih točaka s recentnim trendovskim tokovima plesne scene. Drugi singl "Star guitar" (također UK no.8) je bio blijedi house spoj komercijalnog stila hita Kylie Minoque "Can't get you out of my head" i samplerskih zahvata, "Galaxy bounce" je nošena stilizacijom Propellerheads, "Hoops" svojom elektronskom solažom podsjeća na gitarski solo kompozicije "Arpeggiator" grupe Fugazi, a u najjačoj kompoziciji "Danemark" spojena je ritmika utjecaja Dave Clarka i hita "I wanna be U" Chocolate Puma. I kada se zbroji da je to već pola materijala koji je donio najviše uzbuđenja, ne preostaje ništa drugo osim razočarenja: "My elastic eye" nastavlja uobičajeni funky manirizam koji su pokazali na prethodnim albumima kroz pjesme "Orange wedge" ili "Lost in the k-hole", dok je ponovna gošća Beth Orton ponovila rad sa sjajne pjesme "Where do I begin" s albuma "Dig Your Own Hole" u naslovu "The state were in" koji je ocijenjen najboljim dijelom albuma zbog izrazito jake kompozitorske angažiranosti. Ujedno, to je i jedini sporiji dio albuma ako se ne računa nešto brži komad "Pioneer skies" koji počinje kao podsjetnik na atmosferu "Sgt. Peppers Lonely Hearts Club Band" The Beatlesa i sadrži blagu psycho atmosferu uz potpuno nedorečen aranžman. Kada se sabere čitav prikazani rezultat ispada da su početak, pjesma "Come with us" sa frenetičnim simfonijskim uvodom i nabijenim beatovima i završnica albuma "The test" s gostom Richard Ashcroftom (premda pjesma zvuči kao oteta Primal Scream!) kreativniji i jači komadi ovog albuma. Obje kompozicije su objavljene kao split singl koji je došao do UK no.14. Međutim, osnovni problem koji je jasno vidljiv jest pomanjkanje svježih i novih ideja. Od The Chemical Brothers se očekivalo puno više. THE CHEMICAL BROTHERS - Push The Button (2005, Virgin)

Čak četiri pune godine trebalo je ovom dvojcu da objave novi album. U međuvremenu su mnogo nastupali uživo i stekli golemu reputaciju sjajne duet-skupine uživo dijeleći pozornicu sa znamenitim mnogoljudnim izvođačima od Radiohead, Rage Against The Machine, Tool, Foo Fighters..., te su objavili kompilacijski pregled singlova kojeg su 2003. zapečatili s jednostavnom kolaboracijom s Flaming Lips objavivši singl "The golden path" (UK no.17).
Neuobičajeno je za sve njihove dosadašnje albume da ga otvara prvi i najpopularniji singl "Galvanize" (UK no.3) kojeg su plasirali koncem veljače 2005. Singl se pokazao punim pogotkom zahvaljujući snažnom plesnom ritmu, vokalizmu Q-Tipa i sampliranim arabeskama čime su se donekle dotaknuli i oblasti popularnog world-musica. Što se tiče gostiju i ovdje ih po običaju ima pregršt. U big-beat ritmovima raskrzanom UK no.41 singlu "The boxer" na vokalu gostuje Tim Burgess, na odličnom funk-tranceom obojenom singlu "Believe" (UK no.18) Kele Okereke, nova tamnoputa vokalna zvijezda iz Bloc Party, odmah potom u vrlo finom izmiksanom psihodeličnom dance big-beat broju "Hold tight London" Anna Lynne sa prekrasnim prostorno "razlivenim" vokalom. Potom dolazi snažan i moćan big-beat s podebljanim basovima "Come inside" koji priziva u sjećanje nisku velikih "Block rockin' beat" i "Leave home", da bi situaciju nakratko okrenuli ka funk-danceu u efektnom naslovu "The big jump". Od gostiju tu se potom pojavljuje Anwar Superstar, hip-hoper koji je pjesmu "Left right" okrenuo u stanovitom protestno angažiranom dance-hall smjeru o kome je tih godina Eminem mogao samo maštati. Lopta se na zemlju spušta učešćem sjajnih The Magic Number koji su skladbi "Close your eyes", a i albumu dodali onaj prepoznatljivi, romantičniji i mirniji spektar electro-pop laganica koje Chemicali redovito isporučuju na svojim radovima.
Pred sam konac albuma ponovno se pojavljuju elementi world-musica u "Shake break bounce" u pratnji samplirane latino akustične gitare, te se njihov interes za gitaru, odnosno sample blues-slide zvukova proteže i na pretposljednji, vrlo plesan minimalistički i efektan broj "Marvo Ging". Posljednji broj "Surface to air" je podsjetnik na Kraftwerk eksperimentalne zahvate s albuma "Radio Activity" izmješane s mnogim finesama indie-rocka u dakako vrlo poletnom i plesnom maniru ranih '80-tih.
Za razliku od prethodnog albuma "Come With Us", ovaj šesti rad je bio s pravom potvrda da se od njih još uvijek može očekivati dovoljno uzbuđenja unatoč sve učestalijem retrospektivnom kompozitorskom radu.

horvi // 14/10/2007