home > mjuzik > Mirage

kontakt | search |

GAEREA: Mirage (Season of Mist, 2022)

Njihov prvi album 'Unsettling Whispers' mi je ostao u dobrom pamćenju, drugi iskreno nisam ni poslušao, valjda mi nije nigdje iskočio kao preporuka. Ali zato 'Mirage' zaslužuje da ga se opiše. Kada spomenete Portugal, obično pada na pamet Moonspell, ili ako ste više u underground vodama Som Trituador, ali mislim da većina nas ne može nabrojati više od pet bendova iz Portugala. E pa evo jedan solidan black metal bend sa svojim trećim albumom.
[  ]

Prva pjesma 'Memoir' počinje laganim gitarskim uvodom, zbog kojeg bi se čovjek mogao zabuniti i pomisliti da je ovo atmospheric black metal, ali na dvije i po minute počinje rafalna blastbeat paljba koja razbija sve te iluzije. Rekao bih neki standardni black metal u generalnom smislu, ali gitarske dionice pridonose tome da ne bude samo tremolo fest. Srednji dio pjesme nakon tog blasta je dobar, dok se vidi da bend ima i šire aspiracije od puke reprodukcije black metal forme. Sve u svemu, dobro otvaranje albuma. Druga stvar 'Salve' odmah dere po blastbeatu, ali riff koji slijedi i nije baš impresivan, sreća pa kratko traje. Atmosfera je tu, a kao što znamo to je najbitnije za dobar black metal. Brze izmjene sekvenci jamče da ako vam se koji dio pjesme i ne svidi, vrlo brzo dolazi nešto drugo. Neloša stvar. Srednji spori dio je mračan i odličan, mogao je i dulje trajati jer se iz tog dijela mogla ispresti bar jedna minuta pjesme, ovako ide dalje, u tom nekom atmospheric điru sa rekao bih- prstohvatom post rock utjecaja. Ovo uzmite sa rezervom. Kao i prošlu stvar, kraj je rezerviran za rafalni blastbeat.



'Deluge' počinje lagano, uvodom na gitari, koji prelazi u sporu i grandioznu sekvencu prije nego stvar zaista i počne. Kada počne blastbeat opet postaju očiti ti utjecaji van samog Black Metala koji obogaćuju zvuk i čine ovo djelo zanimljivim. Dosad najdosadniji dio ide kada bend ogreze u standardni blackerski tremolo, ali blastovi to donekle ispravljaju i vade pjesmu iz provalije da bude 'meh'. Ono što slijedi je nekakav fantasy soundtrack i nije uopće loš, ali opet, brze izmjene riffova onemogućavaju da bilo koji od pozitivnih aspekata dođu do izražaja tako da se razviju i malo potraju. Pjesma završava laganim clean gitarama nakon furioznog blasta. Četvrta 'Arson' počinje tamo gdje je sami kraj prethodne pjesme stao. Clean gitare kao melankolični uvod u stvar.Nakon minute i po to opet prelazi u blastbeat i čisto standardni black metal. Bend ne probija granice dovoljno da bi ga se nazvalo inovativnim, ali bar to što odrađuju odrađuju dobro. Najzanimljiviji dio dolazi na četiri ipo minute pjesme koji je više metalski nego blackerski i daje određenu dinamiku, ta nije sve u blastovima i vriscima. Također vrijedno spomenuti je da su vokali atipični za black metal što je definitivni plus. Puno ovih riffova bi drugim bendovima bili okosnice pjesme, za dosta njih mi je uistinu žao da se malo ne razviju, ali album svakako nije monoton i dosadan. To je najveći adut.

'Ebb' počinje sa standardnim black riffom praćenim blastbeatom i valjda prvi put da upadaju u zamku konvencionalnog black metala. Nije da su prije nešto iskakali ali ovo je prvi moment da su odradili čisto standardni black metal intro. Gitare su na momente blago iritantne, valjda u želji da stvore nešto drukčije. Sporiji dio je više nego solidan, ali nije ništa što već nismo sto puta čuli. Atmosferična stvar kojoj lead gitare ili gitare općenito, pogotovo pri blastovima kvare cjelokupni dojam. Naslovna 'Mirage' počinje, pa stane, pa nastavi, pa stane. Ne znam čemu to, ali kada jednom svečano krene ok atmosferična black metal pjesma. Jedan mali clean dio prije završnog blasta. Dobra stvar samo koji vrag je bio sa onim početkom? 'Mantle' ima atmosferični uvod prije blasta, i ovdje nema iritantnih gitara koje su me smetale na nekim drugim stvarima. Standardna black stvar, ništa posebno za istaknuti. Album kraju privodi 'Laude' koja odmah ide u blastbeat paljbu praćenu standard riffom. Jedna od boljih na albumu, pogotovo zbog melodičnih dijelova. Prikladan epilog čisto ok Black Metal albuma.

Dobri, ali ne i izvanredni, gitare na momente iritantne, određeni riffovi koji bi se tako lijepo dali razviti u black metal epopeje ovdje traju dva ponavljanja prije nego što se krene dalje. Atmosferični dijelovi super, vokali odlični. Ali ne može dobiti preveliku ocjenu jer nije ništa što i masa drugih bendova već ne radi.

Tracklista: 1.Memoir, 2.Salve, 3.Deluge, 4.Arson, 5.Ebb, 6.Mirage, 7.Mantle, 8.Laude

Ocjena (1-10): 7,5

marko šiljeg // 28/09/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Delta

THOT: Delta (2024)

| 19/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Necrotic Biomechanics Immortalitatis

POLTERNGEIST: Necrotic Biomechanics Immortalitatis (2024)

| 19/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Nisi imela dobrih namenov, madame Šwa

MATEJ KRAJNC: Nisi imela dobrih namenov, madame Šwa (2023)

| 18/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: The Mood I'm In

TONY HADLEY: The Mood I'm In (2024)

| 17/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Resurrectionis

THE AMBIENT HERMIT: Resurrectionis (2024)

| 17/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*