Nakon prvog službenog albuma Feuer www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30158, kojeg sam sa zadovoljstvom obradio na ovom portalu, dobra vijest za mene je bila da je njemački sastav (DOLCH) nedavno izbacio i nastavak onog što su zamislili kao triptih albuma, naziva Nacht. Diskografija im još uključuje nekoliko EPova i splitova, i putanja njihovog glazbenog kretanja ide od malo žešćeg atmosferičnog rocka u nekom darkerskom ruhu, ka laganijem atmosferičnom rocku. Album otvara 'Lights out', intro iz laganog i rudimentarnog synth dronea praćenog mekim vokalima prelazi u drugu pjesmu 'Open', koja isto započinje atmosferično, ali se relativno brzo pretvara u po meni direktnu naznaku što slušatelj može očekivati na ovom albumu. Atmosferičnost kojom su tako suvereno baratali na prošlom albumu, nešto kao mrvicu shoegazeastiji the Gathering iz boljih dana je opet tu, sa još većim odmakom u pravcu shoegazea. Sneno i lagano, a nadasve dosljedno i bez žanrovskih iskakanja, (DOLCH) je uspio izgraditi svoj neki mikro svijet na razmeđima ultralaganog alt-rocka, shoegazea, darkwavea (u slobodnoj interpretaciji pojma) uz sjećanje na malo ipak doomerskije tendencije koje su prikazivali na početku karijere, a koje se sada čine daleko, davno iščezle u magli koja obavija ovaj darkerski sonični krajobraz.

Treća stvar 'Tonight' je nešto što biste mogli, doduše u puno žeščoj verziji, čuti u kasnoj fazi projekta koji nerado spominjem, a to je Methadrone (frontmen ima, pa hajdemo reći: dubiozne političke stavove i Methadrone mu je trebao biti outlet za ispoljavanje benavih ideologija). Dakle neki drone/alt rock otprilike, sa koji se poput tankera valja vodama shoegaze stilskih dodataka, uz melankolinčne vokale. 'Mercury' je malo ipak više ritmičnija, sa čvrstim bubnjevima, postojanim tempom, i uz gitaristički bljesak pri chorusu najžešća do tog momenta u albumu. 'Into the night' počinje ritualno ritmički, ali od drugog ili trećeg momenta je očito da se vraća u gabarite koje je album postavio. Laagano, laganije.



'I am OK' je za promjenu više darkwave stvar, mada u minimalističkom ruhu, i uz muški vokal. 'House of glass' je čisto goth rock stvar, sa življim tempom, dok nakon intermezza 'Nacht' sljedeća pjesma 'Bird of prey' zvuči kao špica serije Sopranos, skužit ćete kad čujete taj odmak u smjeru nekakvog trip-hop inspiriranog rocka. Stvar 'Ghost' s druge strane ide u potpuno drugom smjeru, inkorporirajući i neke americana tendencije, dok najbliže izričaju s prošlog albuma dolazi jedanaesta stvar 'Coda', barem po stilu pjevanja podsjeća na stvar 'Halo' s prošlog albuma, iako je puno žešća u odnosu na ono što sam od njih navikao. Album kraju privodi dronajućii outro nazvan 'Early morning, no taxi'.

Otprilike što sam očekivao to sam i dobio. Nemam nikakvih zamjerki i iako nisam veliki ljubitelj shoegazea, prva trećina albuma svejedno nije za baciti. Možda bih bio sretniji da laganije stvari imaju koji žešći dio, i obratno, no nije tolika zamjerka da mi pokvari cjelokupni dojam. Ovi Berlinčani imaju dobru briju i album je svakako za preporuku.

Popis pjesama: 1. Lights Out, 2. Open, 3. Tonight, 4. Mercury, 5. Into the Night,6. I Am OK, 7. House Of Glass, 8. Nacht, 9. Bird of Prey, 10. Ghost, 11. CODA, 12. Early Morning No Taxi

Ocjena (1-10): 8,5

marko šiljeg // 09/05/2022