Ha, taman dan nakon objavljene recenzije drugog im službenog albuma "Temple", realiziran je i prvi živi zapis ovih mračnih i tromih belgijskih black/ gothic/ dark/ doom post-metalaca snimljen uoči prvog vala Covid-19 pandemije u klubu Ancienne Belgique u Bruxellesu, 29.II 2020. godine. Valjda svijesni da do skorih koncerata neće doći, fino su produkcijski izglancali postojeću snimku i svijetu dali na uvid kako funkcioniraju na nastupima, a tu se ima šta za ponuditi posebice u obrednom segmentu. Dakako, tada je spomenuti drugi album bio tek u začecima, pa je repertoar sastavljen od ranijih kompozicija koje istom mjerom pokazuju stilsku dosljednost uvrštavanjem tema "The storm" (s EP-ija "Vortex", 2019), melodične "Ritual lovers" i nešto brže, a i bijesno kompleksnije "Void" (s debi albuma "Void", 2018), te tri, nazovimo, starije koje datiraju s početka karijere u razdoblju od 2015. do 2017. godine.



Zvuk im je moćan i mračan, sve vokale obavlja klavijaturistica Sharon Shazzula u čistoj interpretaciji bez ikakvih growlova svojim ledenim imitacijama Nico, tempovi su vraški spori (nema blastbeatova), a psihodelija koja varira od pjesme do pjesme neprekidno zove u sjećanje minimalistički krautrock s povremenim black metal temeljecem u kome su najočitije gitare niskih štimova, te, dakako, post-metal/rock koji je tu sam po sebi zbog kilometara duljina u formatima. Uvodna "Partir" je instrumentalka iz vremena prve kolaboracije, točnije split rada s Der Blutharsch u kojoj se naziru sve obredne floskule koncerta: mračni synth ambijent, mnogobrojne psycho sekvence gitara i relativno fleksibilan ulet tih opako tromih bubnjeva što melju doom/ gothic/ post stilizacije. A moraju se primijetiti i space-rock sintagme kalibriranjem acid pasaža povezanog s neo-folk temperamentom. Tu je i stari split rad "Unreal" iz 2016. (također s Der Blutharsch, a i The Infinite Church Of The Leading Hand, kolaboracijski album "WLVNNST") kada po nekima još nisu bili dovoljno 'metal', već tromi gothic/ post-rock na bazi prljavo distorziranog The Cure



Vođa i osnivač Déhà se vokalno oglašava tek na samom koncu nastupa u čak skoro 14 minuta dugačkoj temi "Out of darkness deep" (također sa spomenute kolaboracije iz 2016.) nakon 500 kilometara psihodelične horror avanture, zvučnih eksperimentata putovanja koje sadrži promjenu proklete gume, potragu za signalom mobitela u nekoj vukojebini, mukotrpno pješačenje do prvog naselja s benzinskom pumpom i nazad, okršaj s vlastitim strahovima i paranoičnim napadajima agresije, sumanutosti i šizofrenije. Uz ovakav bend koji umije katalizirati negativne eminencije frustracija u estetski dramatičan i pedantno odrađen koncert, ne može biti dosadno niti u minimalističkom aspektu njihove spore i teške glazbe. Vrlo dobar živi, neveseo album kojeg bi valjalo potkrijepiti i video snimcima, ako postoje...

Naslovi: 1.Partir, 2.Ritual lovers, 3.Unreal, 4.Void, 5.The storm, 6.Out of darkness deep

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 18/04/2021

PS: na youtube se mogu vidjeti i akustični live performansi nekih pjesama u neo-folk maniru...