home > mjuzik > Silencing Machine

kontakt | search |

NACHTMYSTIUM: Silencing Machine (Red General Catalog/ Century Media Records, 2012)

O tome koliko je Blake Judd utjecajna ličnost današnje ne samo black metal scene potvrdio je sredinom 2012. Thurston Moore koji se nakon razlaza Sonic Youth priključio njegovoj black metal supergrupi Twilight u kojoj je okupio kremu undergrounda iz mnoštvo različitih bendova - Isis, Leviathan, Krieg, Minsk, Buried At The Sea, N.I.L., Xasthur, Old Man Gloom, House Of Low Culture...

Samim time i njegov matični bend Nachtmystium dobiva sve veći značaj, a neki mu kritičari odaju priznanje da je jedan od rijetkih koji je u posljednjih 10-ak godina unapredio metal, te omraženi black izdigao do pojma široko prihvaćenog žanra. A kako stvari stoje, možda će u skoroj budućnosti ovo biti veliki bend jer razloga ima mnogo. Judd je na vrijeme shvatio da je black metalu potreban potpuni remont. Nakon prva tri klasična black albuma posve je skrenuo u istraživačke eksperimente križajući ga sa psihodelijom, synthovima, elektronikom, r'n'r-om, indie-rockom, industrialom, surfom, gothicom, dance-rockom, shoegazom, post-rockom, post-metalom, progressivom, ambijentima, utjecajima Pink Floyd, Ministry, Killing Joke, The Cure... Pri tome je oformio čak tri različite postave koje mu u datom trenutku služe za realizaciju ideja i koncertne izvedbe, pa tako bend ukupno ima 11 stalnih članova koji uskaču po potrebi uz nekolicinu probranih gostiju koji se redovito pojavljuju na studijskim radovima. A Judd ih u rezervi ima još barem toliko na raspolaganju...
[  ]

Pojavom prvog 'eksperimenta', albuma "Assassins: Black Meddle, Part 1" (2008) navukao je na sebe mržnju klasične black publike jer je na njemu bilo ponajmanje elemenata žanra isto kao i na njegovom nastavku "Addicts: Black Meddle, Part II" (2010). Tek malo crne metalurgije stari fanovi su za utjehu dobili na EP-iju "Doomsday Derelicts" (2009), no ovaj 6. studijski album "Silencing Machine" otkriva da se jedan tranzicijski period pretvorbe postupno okončava i pretvara u novu definiciju žanra pokazujući do sada najprihvatljivije formate i nove standarde.

Ovdje Nachtmystium ne bježe od temeljnih načela blacka sa sirovim zvukom, niskim štimovima gitara i povremenim blastbeatovima, no onom nekadašnjem prilično teškom i kaotičnom izrazu podarili su plesne i većinom umjerene rock tempove isto kao što je primjerice Metallica svoj rani urnebesni thrash početkom 90-ih svela na komercijalno primamljiv, nov, osvježeni i svima razumljiv stil. Oni ovdje zvuče suvremenije od bilo kojeg modernog metal benda, naravno ne računajući hibride poput Linkin Park, Limp Bizkit ili daleko bolje dizajnirane Bullet For My Valentine, Enter Shikari, Pierce The Veil i slične. I dalje su uronjeni u ogrezlu agresiju i snagu oslanjajući se na pametno korištenje psihodeličnih synthova s elementima industriala i post-rocka uz hladne ekstremitete black metal korijena, ali daleko od toga da su oni ovdje jednostavan black ili samo heavy metal bend. Usput, uz Judda (vokal, gitara), ovaj album su odsvirali Drew Markuszewski (gitara, vokal), Will Lindsay (bas), Sanford Parker (synth, elektronika) i Charlie Ferr (bubnjevi).

Uvodna pjesma "Dawn over the ruins of Jerusalem" odmah daje do znanja kako su Judd i ekipa ušli u strateški poduhvat podariti black metalu novu karakteristiku; prve 3 minute su klasično agresivno rešetanje, no onda dolazi do preloma - blastbeatovi nestaju i pretvaraju se u plesni 1/1 tempo (čitaj industrial), a gitare od urnebesnih tremola postaju izuzetno fine melodijske linije oivičene sa psihodelijom. Da bi sklad ostao na mjestu, završni dio čine ponovno blastbeatovi. U otprilike sličnom aranžmanu skladana je i iduća, naslovna "Silencing machine" koja pokazuje daleko više progressive karakteristika. Tempo je konstantno snažan i agresivan, međutim tehnika blastbeatova i kombinacija rock/ hardcore/ industrial ritmike se neprestano mijenja, a završni dio je neočekivani rock koji i dalje sadrži sva načela blacka.



Kako pjesme teku dalje, sve su skuliranije - "And I control you" je umjerena, čak i tromija u gothic-rocku koji križa psihodeliju The Cure i žestinu Killing Joke, a interesantno da Juddova pjevana arija zvuči poput Prljine vokalne izvedbe "Ne trebam te". Točno u slog! "The lepers of destitution" je prava ljepotica albuma sa raskošnim psihodeličnim tremolima i bogatim prog aranžmanom u trajanju od 8 i pol minuta pri čemu se nije niti zaboravilo na grandioznu himničnost pjesme. Judd reži 'ja sam nitko, ja sam ruševina' ('I am no one/ I am ruin') podsjećajući na zvijer koja se davi u moru ispuštajući svoju dušu pod vodom. Ako Nachtmystium do sada nisu uspjeli iznjedriti pravi pravcati hit, ovo bi mogao biti njihov prvi veliki, upravo onakav kakav im je manjkao na odličnom prethodniku "Addicts: Black Meddle, Part II".



Odmak od blastbeatova kroz album je proces koji lagano klizi prepuštajući vodeću ulogu gotovo klasičnim gothic-rock pjesmama koje i dalje sadržavaju agresiju blacka, pa tako se dobiva iznenađujući space/indie-rock "Borrowed hope and broken dreams", prilično žestok i veoma plesan 1/1 tempo "I wait in hell" s odličnim solažama u kome ima još ponešto blastbeatova u refrenima, zatim (ne)očekivani rockabilly-metal "Decimation, annihilation" i vrlo čudan spoj blacka, indie i psihodelije kroz frenetičnu "Reduced to ashes" koja po performansima odgovara mješavini Ministry i Killing Joke uz obilatu upotrebu synthova. A rokačina koja je stilski izašla iz okvira klasičnog blacka je pretposljednja "Give me the grave" koja u osnovi i dalje zadržava prepoznatljivost žanra, ali u posve novom i daleko zavodljivijem i melodičnijem obliku. Posljednja "These rooms in which we weep" je skoro pa The Cure psycho laganica koju jedino odvaja mračan režavi Juddov blackmetalski vokal koji je ustvari uz niske štimove i agresiju najprepoznatljiviji element žanra.

Daleko od toga da su Nachtmystium postali indie-rock ili industrial, ne, nikako. Ostali su i dalje black metal kome su pridodali brojne novine i udahnuli mu svježinu koja ima i komercijalni šmek alternative i undergrounda. Tj., pjesme su sada daleko finije, plesnije i jednostavnije, a taj proces se kod njih odvijao u jako dobrom smjeru gdje se uistinu eksperimentiralo sa svime i svačime. Naposljetku, ne treba smetnuti s uma niti sjajnu liriku koja se ne odvija po specifičnom scenariju žanra mada govori o armagedonskim temama koje sotonski obećavaju svašta uzimajući ono najdragocjenije prije smrti. 'Stroj za ušutkavanje' navještava onaj tužni trenutak kada ćemo svi biti podrtine i krhotine, a njegov lirski izraz ima fascinantnu mračnu poantu za otkrivanje. Osjeća se da je ovdje i dalje sve prisutno onako kao što je Judd to i ranije znao pisati, no sada je to ipak daleko zrelije, gotovo poput obrazovanog poete s diplomom u ruci.

Ne treba osobito naglašavati superiornost ovog benda u okvirima žanra. Ove godine se već dobilo jedno istinsko, ali klasično remek-djelo belgijskih Enthroned ("Obsidium"), na neke velikane se čeka da urade nešto slično, no teško je za očekivati da će se itko iz branše crne metalurgije upustiti u ovako drastičnu re-definiciju žanra. Ovo je ogroman napredak, veliki korak i za bend i za sam black metal koji sada zvuči sjajno, himnično i otkačeno, a može se uzeti i s različitih aspekata koji variraju od totalne boleštine, smrtne ozbiljnosti do grotesknog crnog humora.

Za kraj, samo svima koji do sada nisu imali povjerenje u ovaj bend neka poslušaju obradu "The eternal" Joy Division koja se ne nalazi na ovom albumu, ali je nastala kao 'razbibriga' u vrijeme snimanja "Silencing Machine".

Sasvim je sigurno da će se od Nachtmystium dobiti u budućnosti tko zna kakav black metal. Ustvari kakav, to zna samo Blake Judd.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 24/08/2012

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Filip Fantoni

FILIP FANTONI: Filip Fantoni (2019)

| 12/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Upper Structures

PAVLE MILJENOVIĆ: Upper Structures (2019)

| 07/11/2019 | jura |

>> opširnije


cover: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations

TREES OF MAINE / CONSECRATION / (THE) LESSER MEN: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations (2019)

| 31/10/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Leaving Meaning

SWANS: Leaving Meaning (2019)

| 25/10/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Iz kapetanovog dnevnika

CHUI: Iz kapetanovog dnevnika (2019)

| 21/10/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*