Ove godine vrlo aktivan Pikolomini iliti David Angelevski početkom rujna (septembra) realizirao je novo, već treće ovogodišnje izdanje, a radi se o dugosvirajućem albumu, prvom takve opsežnije minutaže nakon "From Subway to My Way" iz 2016. Ovo mu je treći album, a za razliku od prijašnjih izdanja, EP-ijeva i suradnje s Telemama, ovdje je zvuk daleko analognije postavljen tako da skoro zvuči kao da ga je kompletno izveo na živim instrumentima.

Umjereni plesni ritmovi posloženi su poput akustičnih bubnjeva, gotovo da se tijekom cijelog rada niti ne primijeti upotreba sintetičkih programa i samplinga. Tek u završnoj temi "So ljubov B.K." se poigrao s prepoznatljivim manirima na razmeđi ležernijeg d'n'b-a i natruha jungle zahvata, a inače osnovni zvuk i cijeli spektar slojevitih harmi pospješio je staccatima gitara i basova tako da je u osnovi dopremljen prirodan 'bendovski' dojam s odličnom produkcijom i stilom koji je u principu perfidan pop što ima svoje temeljno načelo u ostavštini post-punka/ new-wavea New Order, sviračkih referenci na Peter Hooka i Bernarda Summera, te manjim dijelom na indie-pop s rock stavom.



U globalu gledajući i slušajući, postigao je zavidno težište balansirajući na razini prihvatljivog i pristupačnog popa radiofoničnih relacija i klupskih prostora za plesne podije nadomjestivši upravo onaj teritorij koji već godinama manjka na makedonskoj sceni nakon prekida diskografske aktivnosti PNG Kolektiv s kojima su stilske paralele vrlo bliske. Jedina razlika je poetske naravi: Angelevski nije toliko dublje zaronio u angažiranu potku već varira sa senzibilnim temama koje tek tu i tamo mjestimice odvuče na društveni poligon, no ne zadržava se u domeni kritike ili nekog komentara izuzev teme "Servis ne valja" gdje se tek ovlaš dotaknuo recesije, ljevice, desnice, povijesnih faktora i, kako zgodno kaže 'asfaltnih simptoma'. Njegovi stihovi su bezbrižnije pričice i crtice iz urbanog makedonskog života prošarani generacijskim preokupacijama o emocijama, ponekom istinskom inspiracijom u fahu senzualnog ili pak o sumornijim, ali ne i radikalno mračnim aspektima. Kroz dvije centralne teme "Samo na eden den" i "Viktorija" upravo prezentira takav samozatajniji i suzdržaniji klišej namjerno se ne postavljajući u nikakvu poziciju glasnogovornika ili, banalnije rečeno, pretencioznog pametnjakovića. Sve je to kod njega vrlo skulirano i pribrano, a ugodan objektiv za pretapanje cijelog takvog svjetonazora priuštile su mu tri gošće na vokalima: Sonja Dimitrioska (KLO) i Nadežda Rubin (Pogan Pagan) u prvonavedenoj, te Kristina Gorovska iz Bernays Propagande u potonjoj.



Ranije objavljena pjesma "Deva" s istoimenog EP-ija u reggae/dub formatu ovdje je treći potencijalni hit, no ima toga još. Onaj elektronski dio po kome je inače bio do sada vrlo ažuran faktor u njegovom izrazu produbljen je inovantnom varijantom acid-housea s konca 80-ih i početka 90-ih kroz dinamičku 'trance' kompoziciju "Kraj na svetot" poput bliskog stilskog brata Psychic TV upravo iz tih vremena, no zadržao se u opsegu tog dojma čistog analognog zvuka. Još jedan bitan segment ovog albuma su lepršave, prozračne i u nekim skladbama raskošne linije synthova i efekata klavirskih minijatura koje osobito do izražaja dolaze u temama "Kristal" i "Ponekogaš sloboda" s elokventnim preobražajem u stanoviti acid-jazz istovremeno održavajući zacrtani post-punk stil.

Prepletevši ovakvu simbiozu nekoliko stilova i žanrova, sklopio je zanimljivo glazbeno štivo s nenametljivim poetskim učinkom: vrlo lako se zađuska uz ovakvu glazbu zbog slojevitih struktura gitara, basova i synthova, prati se jedno temeljno načelo dinamike uklopljeno u pop obrasce, a premda su neke pjesme dulje od 5 minuta, niti u jednom trenutku ne upadaju u kolotečinu monotonije. I k tome taj njegov melankoličan i pritajen vokal s jednostavnim i lakorazumljivim tekstovima koji, pak mogu i razvezati kojekakve diskusije, nose svoju težinu priča i slika suvremenog života u Makedoniji na isteku druge dekade 21. stoljeća tako da se uz Dimitru "Život vo živo" dobilo značajno ovogodišnje djelo naših najjužnijih Slavena, barem u ovakvom pitkom indie fahu koji ima dovoljno kapaciteta i privlačnosti za širu primjenu od lokalnog.

Naslovi: 1.O Gragani, 2.Samo na eden den (feat. Sonja Dimitrioska & Nadežda Ruben), 3.Viktorija (feat. Kristina Gorovska), 4.Servis ne valja, 5.Kraj na svetot, 6.Kristal, 7.Ponekogaš sloboda, 8.Deva, 9.So ljubov B.K.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 19/09/2018