Premda se za ovog glazbenika mogu po internetu na nekim mjestima pronaći informacije da se bavi dance žanrovima, odnosno to će prvo iskočiti upiše li se njegovo ime u google tražilicu, stvari u suštini su sasvim oprečnije. On je prije svega obrazovani umjetnik, studirao je glazbu kao violinist, te dramu i film na Državnom fakultetu u Tetovu gdje je i rođen 1980. Tamo momentalno i radi kao profesor za violinu u Muzičkoj školi Todor Skalovski - Tetoec, a snimio je i producirao nekoliko dokumentarnih, kraćih filmova i video spotova od čega se posebno ističe film "Do koga?" o problemima lokalne infrastrukture.

Seamless Records mu je objavio prethodni "Around the Bend" (2019) chill-out/ ambient dugosvirajući rad, a što se tiče dancea, ta faza vjerojatno pripada ranim izdanjima, no nisam slušao, niti uspio pronaći officijelnu mu web stranicu kao i adekvatnije podatke o njegovoj diskografiji osim ovoga što se nalazi navedeno u stupcu s desne strane. Često me smeta kod izdanja Sharla Records (a i Balkan Veliki) što ne prakticira uz bandcamp stranicu na kojoj objavi čitav album i neki link autora, pa se treba tražiti ako se uopće išta može pronaći osim eventualno facebooka. Ovaj album je još 2019. najavljen prvim singlom "Gone" u trajanju od čak 12 minuta koji se u određenim crtama referira na zvuk i stil spomenutog "Around the Bend" nježnim premazima rasplinute i disonantne synth harmonije u letargičnom raspoloženju s blagim devijacijama pomalo zaboravljenog i sve rjeđe prisutnog glitcha na kojeg je kao bazu odsvirana violina u 2 kraća intervala, no potisnuta je posve u pozadinu. Čak se prorijeđeni tonovi melodije klavira s periodičkim 'drajverskim' efektima (sintetički šumovi eksterijera) više ističu od nje, no teško da se po ovoj kompoziciji mogao nazirati oblik i fabula ovih ukupno 50 minuta albuma; skladba sama za sebe djeluje poprilično pozitivistički. Drugi singl neposredno prije izlaska kompletnog materijala je još ponajbolji komad "Embrace" u nešto kraćoj minutaži (8 i pol minuta), no tu violina u srazu s valovito nadolazećim i vijugavim harmama syntha posve dolazi do izražaja ističući osobinu neo-klasicizma i moderne klasične glazbe u koju je gotovo sav ostatak materijala i uronjen.



Izuzev uvodne "Metaphor" koja ima izbalansiran programirani sampling vrlo blizak post-industrialu s ponešto vokalnih aditiva, dakako bez pjevanja u svojstvu kratkog semantičkog efekta, odmah u startu projicirajući srž i suštinu tematskog sadržaja, kompletan stilski siže bazira se na šareno ukrašenoj paleti današnje suvremene klasične glazbe i njenih dubljih korijena od recimo Schönebergove dodekafonije, preko dijela elektro-akustike, avangarde i post-avangarde uključujući i nezaobilazni specifikum ambijentalne tranzicije new-agea u dark-wave. Sav taj konglomerat krucijalno je kombiniran analognim i digitalnim potezima: s jedne strane stoje klasični synth, violina, klavir (a možda i još poneki instrument), a s druge obilje elektronike, programa i samplova, a kako stvari odmiču od 'naoko' mirnih ambijentalki "Phase out", "Through window" i premirne, gotovo statične "Path", da nema priloženog video spota za drugonavedenu, ne bi se mogla pravilno dokučiti sofisticirano zakukuljena fabula vezana uz makedonska socijalna, društvena, politička, revolucionarna pitanja i općenitu problematiku. Radi se o artistički dizajniranom pamfletu državne krize, tegoba, industrijskih, ekonomskih i inih paralela koje odavno tresu i žežu najjužniji dio ex-Yu iz kojeg, kao što sam spomenuti komad "Gone" navodi asocijativno ili direktno, svejedno je, opisujući kurentnu situaciju svega onoga dobroga što je nestalo uključujući i ne tako davno iseljenu dijasporu što se zbog Covida-19 djelomice vratila.

Inspiracija preuzeta iz vrlo žalosnih i neoptimističkih činjenica realnosti premda poneki slikovitije urešeni komadi poput "Through eyes" s relativno bržim protokom ambijentalija ili naslovna "Here" u vizuri Brian Enovih ili David Sylvianovih radova (osobito instrumentalnog dijela "Gone to Earth" albuma) mogu magnetično privući opservacije vedrine za ugodan laid-back neke atmosferične idile. A kako je zvuk, iako vrlo miran i skuliran, a u principu turobno mračan, mučan i nemiran, produciran kroz zgodnu začkoljicu tihe glazbe, obavezno ga je podesiti do 'daske' da bi se otkrili detalji satkani u njemu (zvuku) i njoj (glazbi). Nimalo bezazleno s puno smisla i glazbene maštovite slikovitosti. Obavezno pojačati.

Naslovi: 1.Metaphor, 2.Phase out, 3.Through window, 4.Embrace, 5.Path, 6.Through eyes, 7.Here, 8.Gone

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 17/09/2020

PS: Ovdje se spominje David Angelevski (Pikolomini) kao dizajner omota ili tako nešto.