Biti će da je ovo drugi album Une, relativno (ne)znane makedonske autorice, ili možda projekta (?), jerbo Sharla Records ne ažurira svoja izdanja upućivanjem na neke originalne web adrese, pa se tako u ovome slučaju može samo saznati da je prvi album "Una LP", barem za Sharla realiziran koncem 2017., a na njemu se, između ostalog, nalaze dvije teme uvrštene i na ovaj album. Od tada je ovaj projekt ili što već jeste objavio dva singla i jedan izniman EP "Koga so Nina pusevme salvia EP (vo živo vo Kulturen Centar Aerodrom)" (2020), a tu se već počela jasno nazirati sva raskoš ovoga o čemu je riječ. Naime, "Sakaš da si mašina" je ustvari kolekcija već ranije realiziranih tema od spomenute 2017. do tekuće 2022. osmišljen kroz novi revalorizirani koncept u svrhu približavanja širem auditoriju. Jer, kada se uzme na preslušavanje ovih 40-ak minuta, prvo što zaigra senzore jest izuzetan klavirski aranžman udaljen od suhoparnog minimalizma i sličnog kompresiranog sakaćenja kakav je vrlo šik i moderan u današnjem konzumerizmu. A opet, to nikako ne znači da je ovo monotoni neo-classical ili smrtno ozbiljna klasična glazba, potvrditi će se i od treće-četvrte kompozicije "Ulici potvorno slonovi" i "Raskazuva" i s permanentnim uplivima u komornu klasiku kao sonate za klavir, violončelo i violinu.



Nadalje, ovdje je priča vrlo gipka i istančana: ono što se ispočetka doima možebitno običnim klavirskim etidama čisto pro et forma poput kratkog najavnog singla "Neizvesen biološki ishod na ljubovnite stremeži" u nocturno atmosferi, sustavno pomjera značaj u ambijentalne pasaže bogatih dekoracija, a tu su zadnje tri teme uistinu nakićene melankolijom i mirnim meditacijama. "Sonata za Nadežda M." romantično vijuga senzibilitetom podastrvši laid-back elektronike i elektro-akustike fluidno plivajući u dubine moderne klasike, "Fritz Lang" ocrtava suvremenike velikog režisera - Steve Reicha, Terry Rileya, a naravno i Philipa Glassa gdje vodstvo klavira uzima mini-moog iskričavim tripovima i zavijutcima ponovno se uskovitlavajući u kompleksnoj elektronici simfonijskog aranžmana ispripovjedivši ekspresionističku fikciju, dok je posljednja "Ubistvo kaj Cveten pazar" izlazak iz striktno modernog klasicizma u IDM pomalo gubeći šarm standardnog zvuka. Nije da je nepotreban ovaj komad, ali umnogome odudara na račun programiranih beatova: bez njih bi kompozicija imala uokviren senzibilitet, a ovako potiče želju za razdvajanjem ovih dviju komplementarnih vrijednosti na suštu 'klasičnu' i elektronsku, uvjetno rečeno plesnu glazbu. A napose, na koncu manjka neki 'outro' koji bi zaokružio cjelinu. Taj finiš je, hm, nepoznat. Nema ga.



Kako god, ovdje je fantastičan klavirski album što se otkriva iz teme u temu prerastavši vremenske faze solo etida, komorne glazbe, romantizma i impresionizma odvalivši se hrabro ili ne, i u 21. stoljeće, također rečeno, potrebno ili ne. Moja sugestija je samo u zadnjoj temi: moglo se bez nje (ili bez programiranog ritma), a sve ostalo stoji savršeno dobro uz fascinantan osjećaj suptilnosti, fleksibilnosti, izraženih melodija i istančano razloženih akorda.

Naslovi: 1.Neizvesen biološki ishod na ljubovnite stremeži, 2.Potkrovje, 3.Ulici potvorno slonovi, 4.Raskazuva, 5.Sonata za Nadežda M., 6.Fritz Lang, 7.Ubistvo kaj Cveten pazar

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 30/08/2022