Le Faux Ensemble iz Nantesa na svojem debi albumu slijede naputke novokomponirane (contemporary) klasične glazbe s velikim naglaskom na minimalizam Steve Reicha, a za to je zaslužan vođa Benjamin Jarry, akademski obrazovani glazbenik koji u ovome bendu svira jedno od dva violončela. Prije nego je okupio ovu četveročlanu postavu, godinama se bavio post-rockom u bendovima Moesgaard i Puanteur Crack, te ima niz kolaboracija s matt Elliotom, Mermonte, Marc Morvanom, Ensemble Minisym, Carole Douillard, Apo 33, Rictus, Möbius-Band..., a i sam je vlasnik jednog solističkog albuma iz 2012. na kome je praktički i počeo primjenjivati violončelo u kombinaciji sa samplingom. Ovdje su naredane samo 4 instrumentalne teme koje redovito startaju od minimalističkih tonova klavira Sandy Ralambondrainya (danas ga je zamjenio Ronan Courty) na koje se postepeno uključuju violončela (drugo čelo svira Suzanne Fischer), te klarinet Clare Bodet što sve skupa odmah izlazi na vidjelo već u prvoj, preslušavanje će pokazati najjednostavnijoj "Aphex's hapax". Ali prava majstorija dolazi u drugoj, najduljoj naslovnoj "Double bind" (skoro 11 minuta) koja s pravom nosi taj naziv jer su svi tonovi poduplani s postepenim gradacijama u karakteristično izgrađenim tempovima što ponosno pozivaju čak i na đuskanje u onom aspektu kakav se često pronalazi kod ekscentričnih kompozicija Meredith Monk. Skladba se sukladno tome razvija u nekoliko slojeva s elementima kanona u vrlo zgodno osmišljenom 3/4 taktu, a valja istaknuti da je ovo jedina kompozicija koja pokazuje i kompleksne aranžmanske zahvate poput recimo Michael Nymana. Najupečatljivi dio slijedi u završnici gdje se violončela zajedno sa samplingom pretvaraju u stanoviti psihodelični noise naglašenim brumovima i šumovima dajući posebnost 'space' dimenzijama što gotovo da brundaju i paraju, a nije naodmet ne spomenuti da Jarry veoma mnogo obožava My Bloody Valentine. Preostale dvije teme "Heartless" i "End credits" logično nastavljaju repeticijske formate s nešto žustrijim radom klavira gotovo do frenetičnosti, no istovremeno se ostavlja dovoljno prostora za svakog glazbenika da izvede neku svoju solo točku objedinjujući ideju istraživanja hipnotičkih stanja, autosugestije i bestežinskog lebenja koji puta dovedenog i u drone manipulacije.

Naslovi: 1.Aphex'y hapax, 2.Double bind, 3.Heartless, 4.End credits

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 24/08/2018