Ovo bi bilo jako zanimljivo za vidjeti. Kažu oni koji su gledali ovaj 7-člani bend što radi na relaciji Lyon - Saint Etienne da im se činilo kako vide dvostruko. Oni su naime, posloženi na pozornici u dvije ekipe: s lijeve strane su bubnjar, klavijaturist, basist i gitarist, a s desne bubnjar, basist i gitarist. I svi sviraju istovremeno kao dva benda jer i jesu dva benda. Jedan je Poil, a dugi Ni, a kada zajedno nastupaju tada se zovu PinioL, no da bi potpuno shvatili to ime, potrebno je poznavati francuski sleng što nimalo nije teško, zar ne? Poil je bend iz Lyona s poduljim dosjeom što seže još u polovicu prošle decenije. Imaju 4 albuma (prvi su objavili 2008.) i rade kao trojac, a Ni su kvartet iz Saint Etienna s 2 EP-ija i jednim albumom. Oba benda su otprilike stiliski ujednačena u sprezi mathrocka/ mathcorea/ progressive rocka, funka i jazza s noise elementima, a u ovoj zajedničkoj kombinaciji upravo spajaju sve te elemente u fuziju svega i svačega. Zanimljivo je to da premda sviraju istovremeno kao dva benda iste kompozicije, itekako se osjeti prisustvo dva različita bubnjara, dva različita gitarista i dva različita bas tretmana. Svi se nadopunjuju pokazujući snažnu kreativnost koliko 7 duša sa 7 različitih opservacija mogu uroniti kao prošireni orkestar u jednu zajedničku temu.



Već u uvodnoj, jednoj od najduljih pjesama "Pilon bran coucou" (14 minuta) šire karakteristike krautrocka sa zaraznim plesnim tempom uz obilje math rock/noise referenci i čudnim, vrlo uvrnutim vokalima na nekom, očito izmišljenom jeziku koji služi samo u semantičkoj funkciji. No, ako me sluh ne vara, ima ponekih sitnih stihova otjevanih i na francuskom. Posebno su zanimljive pjesme u kojima su dvije kompaktne bas gitare poput "Pogne" u kojoj nitko nikome ne smeta, a niti ne otima prostor razvijajući i skladan jazz kontrapunkt s atmosferičnim intervalima. Pjevani dio dolazi tek pred sam kraj. Najkraća "Mimolle" je prava math škola virtuoznosti, a ubjedljivo najdulja "Shô Shin" (gotovo 15 minuta) jezdi po tromijem, no ne i zvučno mekšem teritoriju; jedna je od najkompleksnijih svirki s hip-hop scratchevima i vokalizacijama u isprekidanim intervalima, a kako album odmiče s još naredne 3 teme, sve je uočljiviji i avangardno-eksperimentalni pristup u ovom cijelom poduhvatu što se osobito odnosi na "François 1er" i psihodeličnu "Kerberos" s noise eksplozijama.

Ovaj svakako duhoviti i otkačeni spoj iznimnih glazbenih tehničara i instrumentalista nikako ne može proći neprimjetno jer je, koliko mi je poznato unikatne prirode. Nitko se prije njih nije sjetio spojiti dva benda u jedan na kompaktnim osnovama s posve novim kompozicijama koje ovdje kroz gotovo 70 minuta materijala ima kinetičku osnovicu u furioznoj ekstazi od koje se teško može ostati ravnodušan.

Naslovi: 1.Pilon bran coucou, 2.Pogne, 3.Mimolle, 4.Shô Shin, 5.François 1er, 6.Kerberos, 7.Orbite

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 17/10/2018