home > mjuzik > Standard Cream

kontakt | search |

TYPO CLAN: Standard Cream (Five Roses Press, 2018)

U obilju retro stilova nerijetko će se ćuti i okusiti ono što miriše na neke odavno prožvakane cake, pa tako ovaj talijanski dvojac pokrenut ujesen 2015. na ovome debi albumu ima sve vrline, a i mane koje prate baš upravo takve izvođače. Jer retro je u trendu već skoro od početka 21. stoljeća, konkretnije, ovdje su Daniel Pasotti i Manuel Bonetti pribjegli reciklažnom sabiranju hip-hopa u trećem-četvrtom koljenu spojivši ga s pop-rock/funk manirima što sve skupa zvuči vrlo blisko imenima tipa Gorillaz, Beck i Jungle, te osjetnim radiofoničnim finesama MGMT, Thievery Corporation, Caribou i sličnih što na otprilike podudarnoj razini koriste sve vitalnije karakteristike suvremene retrospekcije.
[  ]

Takav eklektički pristup izuzev onog najočiglednijeg - primamljivog za hipstersku populaciju i radio eter ima i jednostavnu strukturu koja je analogno-digitalizirana uz pripomoć još troje talijanskih glazbenika. Istina, ovo nije suhoparno lijepljenje beatova i otetih sampliranih kolaža, nasuprot tome, sudaraju staccato i legato gitare, žive bas linije, klavijature i prateći ženski lelujavi dream-pop vokal uz pratnju ugođenog programiranog ritma, doduše umjerenog i tromog gotovo do trip-hop tretmana, a otkačeni tekstovi sofisticirano se nameću kao ogledalo onog bezbjednijeg, konformističkog društva koje ne mari mnogo za kurentno goruće svjetske i europske probleme. Teško se oteti dojmu da ovaj dvojac ne umije napraviti konciznu pop pjesmu. Nipošto. Nanizali su 10 šablonski ukalupljenih komada, međutim, uz svu tu prividnu zavodljivost, svi oni lelujavo prolaze membranama pogodnim za diskoteke i klubove u kojima nije đuska najbitniji faktor već lagani moving od pića do pića i ponekog jointa, a onda se stvari same po sebi pomiću u lagodnijem užitku 'duhovne zafrkancije' kako kaže uvodni "Soulfool" ili pak tjera na repeticije poput samog naslova "Skip this track". A druge strane "L.U.M.A." i "The tune" pak prate tendencije natruha synth-popa, a mračnija "Say ahe", te fino provučena kroz obrazac pop melodije "Typo Clan" dodaju i elemente world-musica s Orijenta i srednjeg istoka.
[  ]

Tek najplesnija, završna "Slow west (by John Maclean)" će istinski pozvati na plesni podij, ali kako im to nije osnovni prioritet, auditorij može komotno reagirati na ugodne vokale, mnoštvo obaveznih breakova i relativno pogodnih melodija tokom ovih nepunih 40-tak minuta bez ikakvih angažiranih obaveza na promjenu svijesti o kurentno zbiljskim metamorfozama što potresaju civilizaciju. Elem, samo isključiti politiku i društveno-socijalne predispozicije.

Naslovi: 1.Soulfool, 2.Skip the track, 3.L.U.M.A., 4.The tune, 5.Coffe pot, 6.Say ahe, 7.Typo clan, 8.Stronger, 9.RaggiNY, 10.Slow west (by John Maclean)

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 16/02/2018

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Beton

Kandžija: Beton (2018)

| 21/06/2018 | ivan blažinović |

>> opširnije


cover: Hyperbola

dRUMELODY: Hyperbola (2018)

| 21/06/2018 | pedja |

>> opširnije


cover: Galaxina Mon Amour

RONY PLAYSTATION: Galaxina Mon Amour (2018)

| 20/06/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Greetings From Black Mountains

GENERAL CLUSTER: Greetings From Black Mountains (2017)

| 19/06/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Dva pola ljudske prirode, EP

SANTORIUS SANTORIUS: Dva pola ljudske prirode, EP (2018)

| 18/06/2018 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*