Pitanje za uobičajeni prolazak na satu zemljopisa u 6-7 razredu osnovne škole glasi: nabrojite barem deset najdužih rijeka u Europi. Svaki klinac će odmah reći Volga, Dunav, Rajna i odmah se u startu 'zeznuti'. Rajna je po duljini tek 12., a iza ove dvije prvonavedene slijede Ural, Dnjepar, Don, Pečora, Kama, Sjeverna Divina - Vychegda, Oka, Belaya, Dnjestar, pa tek onda Rajna. Za vašu informaciju Tisa je 19., Sava 21., Drava 33., Mura 45., Struma 53., Vardar 59., Drina 67., a Kupa 75.



Kao privrženi vegetarijanac i borac za zaštitu prirode, vođa naših jako dobrih frendova iz Bruxellesa, Grégoire Fray je dobrano proputovao Europu posmatrajući velike vodene tokove posvetivši ovaj službeno tek četvrti album benda tom području. Rijekama i vodama koje pate od zagađenja, prekrcanosti, eksploatacije i sustavnom uništenju zbog ekonomske progresije. Osvješteni unikat kakav jeste, izabrao je manje od 10 rijeka, točnije njih 8, a jedna tema je posvećena vodenim egzotikama poput završne "Bosphore" vodeći računa da koncept fabule teče spontano i neopterećeno. Sjetite se, na onom odličnom ambijentalnom EP-iju "The Fall Of The Water Towers" (2012) se pozabavio sličnom temom - vodotornjevima, a sada je uskočio u pozamašan povjesno-geografski aspekt s kojime se bave tek samo oni umjetnici izuzetno inspirirani ekologijom.



Kao prvo, na ovome radu iskače nadebelo klavijaturist i synth-basist Dmitri Ianello (zamjenio Hugues Peetersa) koji se doslovce pokazuje virtuozom dajući cijelom albumu sasvim novi image benda, još elektronskiji i sintetičkiji, ali je baza ostala ista sa snažnim industrial nabojem i obiljem Frayovih gitara zašavši čak i u sfere post-metal okružja. Zasluga toga je i sama produkcija Magnus Lindberga (Cult Of Luna) koji je prepoznao kreativnu snagu benda usmjerivši je ka novim poveznicama s tim post-rock/metal senzibilitetom. Jasno, ovdje nema osobito mnogo gitarskih riffova, ali ima kompaktno fiksirane glazbe što fluidno teče od uvodnog instrumentala "Icauna" (latinski naziv za rijeku l'Yonne pored koje je rođen sam Grégoire Fray) poput mini uvertire za opako nabrušenu elektronsku simfoniju što simbolizira izvorno ishodište. A kako je bend veoma popularan u Češkoj, svojim fanovima je odmah u startu servirao dvije žestoke teme "Odra" i "Vltava" naprosto razarajući plesnim tempovima bubnjara Gil de Chevigné-a kakvi mnogim obožavateljima Depeche Mode manjkaju u zadnjih 20-tak godina. Značajna je i uloga pratećeg vokala Arielle Moens začinjavajući senzualnim arijama koje dolaze do posebnog izražaja s još nekoliko gostiju na vokalima kroz daljnji tijek plovidbe. Zanimljivo je spomenuti da se na pratećem vokalu pojavljuje i Amaury Sauve, čuveni francuski producent iz Lavala što je u ovome desetljeću radio na cijeloj gomili znamenitih albuma (As We Draw, Birds In Row, Comity, Direwolves, The Rodeo Idiot Engine…). Francuzima je posvećena "Rhone", mirnija rijeka iscrtana uvodnim piano ambijentom popraćenim klarinetom Samuel Theze-a prerastavši u specifičan eterično-plesni progressive-industrial oslobađajući i gitarske disonante u sferu pojačavanja dinamike, a ženski prateći vokali dodaju šarm folk-motiva koji do sada nisu bili prisutni u izričaju benda. Rajna, kao jedna od najvažnijih ekonomskih rijeka u zapadnoj Europi, ovdje naslovljena "Rhein" izbija iz očajem natopljenog izvora na švicarskim Alpama protjecavši kroz Švicarsku, Lithenštajn, Austriju, Njemačku, Francusku i Nizozemsku, a ima vrlo intrigantno složen aranžman koji u kompoziciji sadrži također i folk motive na klarinetu.

E, a nakon toga dolazi red na naš Dunav iliti "Duna". Tija voda 'ladna. Kraj tebe mi srce ostade. Fino su to Thot sabrali u skoro 8 minuta donoseći opet vokalne ženske folk epitete i umjeren tempo, baš onakav kakav je konstantan za Dunav, mirnu rijeku koja nije poput recimo apsolutno neugodne Drave pune virova ili mnogih naših brdskih rijeka koje te i na pol metra dubine potegnu rafting brzinom, a bome i hladnoćom u pol ljeta kad sunce prži 50˚C (Vrbas, Mrežnica, Dobra, Krka, Tara…). Jako lijepo i ukusno napravljena pjesma, nema što! Za kraj, Rusima na zadovoljstvo, kraća poluinstrumentalna kompozicija "Volga" točno odiše burnom prošlošću - Fray se ovdje uhvatio ambijentalno tmurnog i mračnog prikaza rijeke koja je bezbroj puta bila natopljena krvlju i različitim strahotama samo uz pratnju gitare i nijemih mumljajućih vokala dočaravajući samoću najveće europske rijeke, da bi u "Samara", ako ne znate, to je i rijeka, a i grad (nekoć Kjubšev) na ušću Volge ponovno 'zapilio' u plesni industrial s obiljem gitarsko-elektronskih disperzija na vrlo visokom nivou što dovodi i do poimanja noise-industriala. "Dunav":

Ne znam zašto idem
Zaboravio sam gdje svićem
Ne znam kamo tečem
Imate toliko mnogo oblika i mnogo imena za mene

Žene mi donose ključ
Želim mnogo više
Šarmantno je mojih deset zemalja i ostatak zemalja
Ne znam kamo idem, tražim vaš trag
Ne mogu reći hoću li biti siguran od vaših sjena

Vodim brigu svojih sjećanja na Crno more.

Jednog dana, spojit ću se sa svetom Rajnom
Moj luk za iskrivljenje vremena.

Lutam
Toliko dugo
Vaša mrtva duša nije rudimentarna
Vaše ime, zaboravljeno
Volio bih da je proljeće posvuda'. A za kraj, prava poslastica kakva se nije niti mogla očekivati - "Bosphore". Doslovce simfonija od 13 minuta gdje se susreću Throbbing Gristle, Bauhaus, Mars Volta, Peter Murphy, Bowie iz berlinske faze i The Young Gods u opako eksperimentalnoj varijanti. Ovdje sve pršti od slobodnih improvizacija tog odličnog klarineta, pa violine Catherine Graindorge, te cijelog benda koji uz pomoć gostiju zvuči poput mini orkestra zaprživši u devetoj minuti čak i u hardcore ritam, neophodan da prikaže kako vode tekućice istočne Europe okončavaju u Mediteranskom moru, slanoj, beskorisnoj vodi za ljudski organizam.

"Fleuve" iliti s francuskog 'rijeka' je remek-djelo Thot i Grégoire Fraya. Sjajno produciran, nabijen energijom, eksplozijama, dinamikom, dramatikom, artističkim finesama, modernim pristupom u zvuku i zaokruženom konceptualnom fabulom od početka do kraja s jasno usmjerenim konzekvencama o osvještenju civilizacije da bi se trebala prihvatiti zdravog razuma, kao što je Peter Gabriel davno ispjevao 'lead a normal life'.

Naslovi: 1.Icauna, 2.Odra, 3.Vltava, 4.Rhone, 5.Rhein, 6.Duna, 7.Volga, 8.Samara, 9.Bosphore

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 03/11/2017