Sada već daleke jeseni, u rujnu 2005. Grégoire Fray je pod imenom Thot objavio debi album "The Huffed Hue" možda niti ne sluteći da počinje razvoj vrlo bogate kreativne karijere. Njegov tadašnji manifest bio je 'vegetarijanska noise glazba' (vegetal noise music), a kao opredjeljeni vegetarijanac u ničemu taj stav nije promijenio zalažući se i na aktivističkim platformama. Deset godina kasnije slavi svoju osobnu maturu nakon 3 službena albuma benda, obilja EP, remix i single izdanja, te vlastitog solo projekta The Hills Mover s kojime je objavio samo 2 EP-ija. Njegovih posljednjih 11 radova recenzirano je na Terapiji.

Za proslavu desete obljetnice rada odlučio je auditorij počastiti s novim singlom, točnije s dvije nanovo prerađene pjesme s debi albuma i to onako kako je nekad zamišljao da trebaju zvučati bendovski. Uostalom, oni rijetki su imali prilike da se uvjere u profesionalnost benda na proslavi rođendana Terapije 5.VI 2014. kada su napravili energični industrial dar-mar u Spunku, no bend je daleko više prosperirao primjerice u Slovačkoj i Češkoj gdje pune klubove i imaju obilje fanova. Zagreb je prehladan grad, pa im niti obećani novi nastup u njemu neće biti dostupan na novoj EU turneji. Šteta. Vrlo slična stvar se desila i s The Young Gods koji su bili izblamirani od kojekakvih fićfirića na svome prvom zagrebačkom nastupu 1990. kad su bili u naponu snage, pa ih nije bilo punih 16 godina, a u međuvremenu su imali ogroman MTV hit i na Hrvatsku i ovaj dio Balkana nisu niti pomišljali. Naši ljudi su baš seronje koji bi otkantali i The Smiths 1983/4 da su se ponudili nastupati za bijedne putne troškove i malo vegetarijanske hrane. Koji ste pa vi i šta hoćete?

Doći će vrijeme kada će Thot tražiti puno više. Grégoire ima karizmu osvještenog kompozitora i čovjeka koji ne može gledati pasivno na probleme čovječanstva. Stalno se zalaže za pravilno razmatranje egzistencijalizma neprekidno se vraćajući prirodi i iskonskom (provjerite njihova barem zadnja dva albuma, mnogo toga će vam biti jasnije), pa je ovaj singl posvetio migrantskoj krizi, otvorio je račun za uplate tim golim i napaćenim jadnicima što dolaze s istoka http://thotweb.us1.list-manage.com/track/click?u=a8fa08be74d0aebcc8edb16e5&id=1e80684ecf&e=f36afa0ebe (sve ide u crveni križ Belgije) i kao pacifist se suprotstavlja grobnicama širom Sredozemnog mora.

Za obradu je izabrao dvije idealno pogođene teme kao da je znao 2005. kada će poslužiti. Žestoka "(Never) Never again land" je o ostanku i odlasku, a čak 7 minuta dugačka "I need(ed) much more" poetski egzistencijalno progovara o vlastitom odrazu uočavajući emotivno potisnutu sramotu u punoći lažnih fikcija. Muzika u ovoj potonjoj se razvija spontano od laganog mračnog uvodnika (u obje je prateći vokal senzibilna Arielle Moens) do rasplesane EBM konstrukcije i snažne gitarske furije s obaveznim čudakom Hughes Peetersom na pianu koji izvlači minimalistički čarobne gothic figure nalik na zvuk klavičembala iz vremena prije renesanse i nabija po tastaturi kao da će poludjeti u ekstazi. Iznenadilo me kad sam ga vidio na tom nastupu u SPUNK-u kako je u jednom trenutku izašao izvan nekoliko omeđenih svjetlećih stupova s kojima su bili okruženi (trebao je tu doći i prozirni plexiglas, ali nije bilo prostora), te kako je skočio s gelendera birca među nas, balkansku primitivnu publiku shvaćajući da smo inertno glupi seljaci nesposobni za bilo kakvu interakciju s bendom kojeg usput nisu niti slušali prije toga i niti bilo što o njemu znaju, a zašto i bi kad o njemu samo piše namrgođena seronja Horvi koji se razmeće s nekim glazbenim znanjem.

E, ovako dečeci i dekličke, punce in fantji, drugovi i drugarice. Dovoljno sam star i naslušan, a bome imam i velikog iskustva sa svime i svačime, osobito s onime najopakijem što se dešava u životu. Jednom za svagda: naučite se već dođavola slušati glazbu. Thot nisu kompliciran bend, imaju svoju nevjerojatno pozitivnu priču koju očito nitko s ovih područja nije shvatio (osim nas što smo bili u pozadini njihovog nastupa), uostalom ako mi ne vjerujete, vrlo brzi rasplet događaja će pokazati kako smo propustili sjajni, a možda i najbolji koncert 2015. u našem krasnom Zagrebu nečijom tipičnom organizacijskom nebrigom 'boli me kita za vaš Thot'.

Naslovi. 1.(Never) Never again land, 2.I need(ed) much more

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 13/10/2015