'Zaklonjen od vjetra' je veličanstveni industrial album s avangardnim načelima koja otvaraju nove puteve ovog već poprilično ofucanog i izlizanog žanra.

Pojavio se konačno i cjeloviti album ovog belgijskog industrial-rock benda s kojim je frontmen i vođa Gregorie Fray dokazao da onih nekoliko odličnih prethodnih singlova i remikseva nisu bili plod slučajnosti. Album traje klasičnih 45 minuta, te donosi fantastičnu zbirku od 10 pjesama koje se bez ikakvih problema mogu staviti komotno u rang najvećih industrial radova svih vremena.

Prvo što zapne za uho je rafiniran, svjež, nov i produhovljen zvuk kojim Thot razvija smisao čitavog žanra bez imalo trunke eklekticizma. To je zvuk koji je, onako kako i treba, dobrih 35 godina udaljen od pionirskih radova Throbbing Gristle, 25 od Einsturzende Neubauten, Coil i Skinny Puppy, 15 od Nine Inch Nails i Ministry, a po referencama se može smjestiti u fah onih inovacija kakve godinama pružaju The Young Gods. Međutim, Thot sa svima njima ima vrlo malo zajedničko. Naime, razdvaja ih klasičan smisao za 'pop' estetiku koju ima Thot, a sve ove vedete su se rijetko upuštale u avanture zvane 'općeprihvatljiva' glazba. No, to ne znači da su Thot nedaj Bože 'pop' bend, ne. Oni su momentalno ubjedljivo među najjačim i najoriginalnijim europskim alternativnim bendovima sa svim potrebnim atributima. Zvuk albuma je opako moćan s jedne strane, naglašen frenetičnim udarima gitarskih distorzija, novim 'žičanim' tretmanima i punk-metal tempovima, a s druge je veoma senzibilan sa akustičnim dionicama klavira, piana, akustične gitare, klavijatura koje zvuče poput cimbula i odličnim vokalnim sposobnostima Fraya koji je čas opak poput samog đavola istjeranog iz Trent Reznora, a čas senzualan kao David Sylvian. Na sve to je dodana fino odmjerena doza elektronike u kombinaciji synthova, te živih i sintetičkih bubnjeva što u konačnici funkcionira savršeno moderno i originalno. Uzmimo za primjer vrijeme new-wavea i post-punka kada su mnogi pokušavali 'izmisliti' nešto novo, što je nekima i pošlo za rukom, međutim, Thot idu artističkom linijom koja je ne po zvuku, ali po ideji bliska Ultravoxima taman nakon prekida sa John Foxxom 1979. Svatko tko je čuo epohalni album "Vienna" i frakcijski prvijenac Visage zna o čemu je riječ, te šta su ta dva albuma značila za new-romantics i daljnji razvoj britanske scene u 80-im.

E, sad ovako: Thot nisu romantični (mada imaju nekih sličnih tema), ali su punkersko poetični. Njihovi tekstovi su drski, odriješiti, trezvenog su razmišljanja i pogleda na svijet. Isprepliću surovu stvarnost, ne banaliziraju i ne uzimaju glupe emo fraze kojima bi obogatili svoj alternativni svjetonazor. Ja osobno pretpostavljam da je Fray potpuni alternativac u srcu i u duši, ono što se kaže od glave do pete koji punim plućima živi život svjesnog i angažiranog rockera-punkera sa odgovorima na brojna pitanja. Ultravox su ovdje samo kao poredba dva posve drugačija vremena; dok su se punkeri s konca 70-ih prvenstveno željeli postaviti u govorničku poziciju (svaka čast The Clash, The Pop Group i Gang Of Four), Ultravox, odnosno Midge Ure su zastupali kozmopolitski šminkerski stav koji je pretvoren u suptilnu artističku plesnu glazbu bez ikakvog grebanja po angažiranim stavovima. No, Ultravox su imali savršen zvuk toga vremena kakav je mnogima bio nedosežan, osobito zbog električne violine Billy Curriea i prvih ritam mašina koje i dan danas još uvijek zvuče fantastično. Kompariramo li to s aspekta Thot, oni imaju zvuk cimbula koje nitko živ u industrialu ne koristi (pa niti u rocku), a naposljetku, imaju i veoma romantične ženske prateće vokale kakve su primjerice katkad znali koristiti Visage. Osim toga, Thot u pojedinim pjesmama pokazuju sklonost ka klasičnoj i simfonijskoj glazbi, primjerice u "Blue and green (are melting down in a seed)", povećana im je koncentracija ka progressive aranžmanima sa konstrukcijama koje pokazuju kompleksnost pristupa i rijetko se nalaze u prostoru klišeja ograničenog sa šturim dijapazonom.

Iz same svirke se može uočiti da je bend veoma kompetentan i tehnički odlično potkovan, ne streme raditi 'eksperimente radi eksperimenta', već eksperiment u svojstvu nadogradnje. Pjesme im protežu zavidan spektar različitih stilova počevši od kraut-rocka, new-wavea, post-punka, sve do soula i gospela ("Solid insecure flower") koje su sjajnom autorskom poveznicom stopljene u fantastičan plesni industrial koji ima i glavu i tijelo i rep.



Otvara ga kratki instrumentalni uvodnik "Eolien", a onda slijedi prava razarača zvuka u "Take a bow and run", pjesmi s mnogobrojnim lirskim kompromisima na račun današnjeg društva ('prihvatio sam nadmetanje, poniženje, konzumerizam, strah da ću biti ubijen, počeo sam lagati/ prihvatio sam ovu situaciju/ prihvatio sam ubijanje životinja, hegemoniju, sporo umiranje, razmišljanja o seksu, blagoslovljenim glumcima, nogometnim zvijezdama, političkoj korupciji...'). Premda je većina albuma već ranije objavljena, ovdje je pjesmama "Moved hills", "Spellbound fields", "Ortie", "Solid insecure flower" i singlu "The hour speller" nadodano ponešto sitnih aranžmanskih pomaka i redizajna, te se u kolopletu sa još dvije nove pjesme (jedna od njih je završna "Obscured by the wind") i jednim kraćim skit-instrumentalom "Dancing in the corn" sažima cjelovit prikaz o tome kako je Thot dosegao iznimno visok stupanj razvoja na kojeg mnogi bendovi i artisti čekaju ponekad i decenijama. A u najvećem broju slučajeva ga niti ne dočekaju. Dok se drugi razvijaju 'puževim korakom', Thot su to uspjeli praktički u svega nekoliko godina zaključivši svoj visoki kreativni domet borbom između stihija oluje i vjetrova, tj. tema koje prikazuju metaforički odnos između prirode, društva i čovjeka.

Nekome će možda zasmetati Gregoireov grubi francuski izgovor engleskog jezika, ali meni se on čini upravo zbog toga posebno šarmantnim barbarizmom (isto kao i u slučaju The Young Gods i Front 242). Njihov zvuk kojeg ovdje krase inovacije, brojni interludiji, gitarističke igre i gubitak onih silnih minimalističkih repeticija otvara jedno sasvim novo poglavlje industriala kao faha u kome se još štošta može napraviti.

Ovo je bez ikakve sumnje avangarda koja pokazuje kamo se već dobrano ishlapljeli žanr može uputiti. Veličanstveno.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 11/04/2011