Od tko zna više koje po redu inkarnacije naziva, kolaboracija, bendova, projekata i gostovanja, Aleksander Cepuš se nakon gotovo 2 pune godine odsustva odlučio na izdanje potpisano s njegovim pravim imenom, ali dakako s dodatkom Rokenrol Band. Momentalno je u fazi mnogih projekata s Krajncom (sastav Brem, a uskoro i Stara Mama Bend), te se u svim tim off radovima, ne često, ali katkad zagubi u pretjeranoj samodopadnosti.

Ovdje je sve to sasvim u redu zamišljeno kao posveta Ramonesima i svatko bi očekivao kolekciju obrada s obzirom da je Alex odavno znan kao vješt gažerski glazbenik kome nije nimalo teško skinuti ne samo rock hitove, već i ogroman zabavnjački, šlageraški i folk repertoar njemačkog govornog područja (sredinom 90-ih je svirao gaže s folk-pop ansamblom Die Parschluger). Drugi odličan potez je mimoilaženje obrada: Alex je na jednostavan šablon 'one-two-three' crtić-punk Ramonesa skladao 7 pjesama s vlastitim tekstovima koji govore o njemu, Ramonesima i njihovoj ulogi u kreiranju svjetonazora najzabavnijeg punka, te se tekstualno dodirnuo svih vitalnih spona legendarne njujorške četvorke. Ili barem onako kako ih on doživljava iz svojeg rakursa. Onako kako se ustvari i poimaju Ramonesi kada se govori o njima u čisto zabavnom kontekstu s gordim parolama ili ponekim emotivnijim ubodom. Tu je primjerice prisutan slogan pjesama "Sve se vrača, sve se plača (tako kažu moja brača)", "Ona rada vsakmu da", te balada "Tu prihaja tvoja žena", kao i specifični one-man performans s programiranim ritmovima, žestokim riffovima, melodičnim basovima uz tek samo jedno gostovanje Uroša Planinca na solo gitari u najvitalnijoj "Mladi fantje" koja govori o Joeyu, Johnnyiju, Dee Deeju i Tommyiju.

Alex je potegnuo još jednu vrlo dobru ideju - zašto bi trebao pjevati popt Joeya? Pa i ne bi. Može to on drugačije, zar ne? O, da, može i zna. Ali, ne u ovome slučaju. Upravo ta vokalna realizacija mu je najtraljaviji dio premda je vrlo dobro zamišljena u otkačenom maniru s brojnim ciktajima i neurotičnim ispadima kakve nisu davali niti Johnny Rotten, Nina Hagen, Toyah ili Gobac. Premršavo i prebanalno je vokalno uletio 'grlom u jagode' bez izgrađene stilizacije koju su ovakvi i slični ekscentrici poput David Thomasa klepali godinama. U tim nekim potezima se Alex doima kao da mijauče, skviči i zavija, te štoviše, da upravo imijava punk estetiku. Što će reći, u tome je neuvjerljiv za razliku od onog vokalnog performansa kakvog je davao povremeno u Lokalnim Pizdama ili na onome sjajnom autorskom punk albumu "Prošlo je 30 godina" iz 2008. Šteta ovog felera jer je čitava ideja dobrodošla, no u kontekstu ispada da je umnogome upravo zbog vokalne eskapade samoj sebi svrha. Odnosno Alexu koji je pokušao stvoriti nešto svoje originalno, ali je ispalo tehnički vrlo blesavo.

Naslovi: 1.Život moj je rokenrol, 2.Mladi fantje, 3.Socialna tematika, 4.Tu prihaja tvoja žena, 5.Nevarna je pot navzdol, 6.Ona rada vsakmu da, 7.Sve se vrača, sve se plača

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 04/05/2015