Actooon je privremeno (ili za stalno?) odlučio da koristi svoje puno ime i prezime potpisujući vlastita djela. S Nušom Ilovar je već ranije napravio jedan kolaboracijski album "Ostrina utripa", spoken-word rad kojeg je recitirala Simona Kropec.

Ovdje Nušinu poeziju interpretira Cepuš osobno i to u jednoj varijanti kakvu od njega baš i nismo imali prilike čuti. Na razmeđi je hip-hopa i polupjevanih melodičnih arija s mnogo vokalne slobode, onako od oka rečeno, poput bijelog propovjednika koji se uživio u ulogu gospel crnca boreći se protiv raznolikih demona interpretirajući zadano liturgijsko pismo. Stihovi Nuše su uglavnom emancipirani, metaforički, opisni, alegorični, emotivni, socijalni i društveni ispoljavajući individualnost i frustracije, a naglašena Cepuševa teatralnost im daje jednu sasvim drugačiju notu, poprilično nastranu i grubu punk/stand-up komediografiju koja ima i avangardnih natruha. U svemu ovome prateća glazba je najmanje bitna i svedena je na umjerene 1/1 disco tempove uz vozeće funk-pop melodije Fender jazz bas gitare 'Road Worn' iz 1962.



Za razliku od "Ostrina utripa", ovaj album ima ozbiljnije razrađenu naraciju koja donosi uzbudljivost uranjanja u stihove od čega valja izdvojiti komade "Praznina besed" i završnu, komičnu izvedbu "Svoboda". Oni koji znaju kakvim je izvođačkim strastima sklon Cepuš, "Disco Poetry" ih zasigurno neće iznenaditi, ali niti razočarati.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 24/02/2013