Francuski crossover trio, tri godine nakon debi albuma "The End" oglasio se novim dugosvirajućim uratkom znakovitog naziva "Illuminatis".

Već na prvoj pjesmi, Transoceanic, slušatelj se susreće sa svim što ga čeka u sljedećih sat vremena. Mix elektronike s mračnim gitarama i melodičnim vokalima nije nešto novo na sceni, no ovim francuzima u najvećem dijelu albuma to dobro stoji. Sve dok ne pokušaju biti loša kopija Linkin Parka… A i to su pokušali već u prvoj pjesmi. Na drugoj pjesmi prevladava moćan gitaristički rif s lijenim radioheadovskim vokalom koji pomalo vuče na Anyone can play guitar dok ne dođe do urlanja.

Centralni dio cd-a drži Luna Militis epska trinaestominutna pjesma koja počinje mračnim ritmom Massive Attacka iz Mezzanine faze, kojem se polako pridružuju gitare pa klavirske dionice da bi grunula nakon triipol minute u potpuni gitaristički krešendo koji ne posustaje narednih tripol minute, a onda opet sve ispočetka i tako nekoliko puta. Circle ima "kviskoteka" podlogu na koju se opet nadograđuju žestoke gitare i tako dalje i tako dalje...

Rijetko koja pjesma na albumu je kraća od sedam minuta, pa se upravo zbog takvih promjena ritmova i muzičkih podloga nepripremljenom i nepažljivom slušatelju može pričiniti da na albumu ima mnogo više od sedam pjesama, koliko ih u stvarnosti ima.

NAÏVE će svakako naći svoje poklonike, no činjenica je da se klasičnim triphoperima to nikako neće svidjeti, a i oni koji vole teži zvuk gitara će naći nešto drugo za slušanje.

ocjena albuma [1-10]: 6

pedja // 21/11/2012