Neki ljudi Dunju Knebl opisuju kao monotonu, usporenu i čak dosadnu hrvatsku world-music pjevačicu. Naravno kad njena interpretacija pučkih tradicijskih pjesama iz Međimurja, Turopolja, Zagorja ili primorja svoju instrumentalnu okosnicu proživljava isključivo sa akustičnom gitarom uz minimalne i često tihe aranžmane napravljene za kontrabas, čelo i malobrojne, gotovo neprimjetne udaraljke. I naravno da će se prosječnom slušatelju naviklom na nabijanje različitih beatova i riffova originalni hrvatski world-music u njemu primjerenom aranžmanu, koji je po logici vokalan sa jako malo udaraljki učiniti prespor, dosadan ili monoton. No, pravi problem nije u možebitnoj uspavanosti Dunjine glazbe, već u ne razumijevanju publike bitka Dunjina stvaralačkog poriva. A taj je da pjesme iz knjiga, za koje često postoji samo tekst, "iznese" na svjetlo dana i po prvi put nakon dugo godina ponovo zasvira u njenom aranžmanu. Uz to, Dunja pokušava zagolicati jedan intiman osjećaj ponosa koji bi se trebao pojaviti kod svakog slušatelja kad čuje njene verzije hrvatskih tradicijskih pjesama. Upravo zbog te intime album "Polje široko, nebo visoko" je sniman u Dunjinom stanu, gdje su gostujući glazbenici poput Mojmira Novakovića, Miroslava Evačića. Ive Letunića ili Kreše Oreškog u prijateljskoj atmosferi stvarali i pisali aranžmane što se itekako osjeti. Jer da se ne osjeti onda bi pjesma poput "Mladi junak vu togi", koja je pjesma izuzetno tužne tematike, zvučala poput nekakve tugaljke, a ne odisala ponosom i srećom kako zapravo zvuči. Ipak, album nije toliko koncepcijski zaokružen da bi mogli reći da je riječ o nekoj konkretnoj priči, već više zvuči kao pjesmarica zaboravljenih tradicijskih pjesama iz navedenih predjela. Da je album zaokružen tom jednom pričom kao što je zaokružen, primjera radi, debi album Mojmira Novakovića i Kriesa "Ivo i Mara" upravo pričom o Ivi i Mari, onda bi mogli pričati o "Polju…" kao o vrlo konkretnom i sa svih strana potkovanom djelu. Ovako, uz nedostatak te, za ovakvo djelo vrlo bitne stavke "Polje…" ipak gubi bodove.

Tako da na koncu album "Polje široko, nebo visoko" uz sve kvalitete i doprinose koje daje našem world-musicu pokazuje još jedan, prijateljski segment odnosa između glazbenika koji je na našoj sceni prava rijetkost. I bez obzira na kroničan nedostatak priče, ipak pruža dovoljno razloga za užitak ukoliko ne cjepidlačite kao dolje potpisani.

ocjena albuma [1-10]: 7

igor kozličić // 23/11/2005