home > mjuzik > Spevala mi papiga

kontakt | search |

DUNJA KNEBL: Spevala mi papiga (Dancing bear, 2009)

Neo-folk album Dunje Knebl. Seosko dvorište puno blata i idile 'Gruntovčana' u novoj varijanti. Ljubica ljubi svojeg zaručnika, težaka, soldata... Naoko lijepo, no je li baš sve tako idilično?

Sa provjerenom ekipom glazbenika u kojoj su svi odreda vrsni instrumentalisti, Dunja nije mogla napraviti album koji će biti mimo njezinih kreativnih dometa. Naime, ovdje je gotovo cijela postava Afiona (Danijel Maoduš - gitara, Tatjana Bjelić - flauta i Nenad Kovačić - bubnjevi, udaraljke, Josip Mazić - kontrabas, električni bas), te dva asa - Hrvoje Nikšić (melotron) i Aleksandar Jovevski (kaval) uz dodatak Stanka Kovačića na violončelu i sjajnog vokala Nikoline Romić - Nine koja se pojavljuje u skladbi "Dva se draga ljube" koja je za razliku od ostataka albuma interpretirana vrlo ozbiljno unatoč erotiziranoj tematici.

Album je, naravno, letargičnog akustično-amplificiranog ugođaja gdje Dunja pjeva omiljene teme uglavnom uzete iz impresija njezinog rodnog Međimurja i kajkavskog dijela Hrvatske. Sve su to tradicionalne, ponekad arhaične popjevke koje bi se zagubile u mnoštvu nesuvislih prepjeva kojekakvih limenih DVD-a po Međimurju, Zagorju i Podravini, da nije Dunje koja je odavno shvatila da treba spasiti pjesme od zaborava i dati im svježi, uvjetno rečeno, pop oblik. Dunjin vokal je konstantan, nježan, snen, ponekad djevojački naivan baš upravo kao da gledate slike legendarnih slikara naivaca iz hlebinskog kruga, ali upravo to i jest njena glavna snaga - idila o kojoj govori. Kada bi kojim slučajem povisila ton (a pjesme itekako pokazuju revolt), izgubio bi se autohtoni svjetonazor stare seoske idile trošne slamnate kućice u blatnjavom dvorištu sa kokošima, patkama, guskama i malim svinjskim torom u kome se možda pronađe i mala štalica sa kravom i konjićem. Kada se usporede 'Gruntovčani', legendarna TV serija koja je obišla cijelu ex-Yu, ovo je album koji upravo opisuje cijelu situaciju s one strane kada se zaboravljaju tradicionalni korijeni uzrokovani naglim promjenama životnog stila. Dunja ne bježi sa sela, iz svojeg dvorišta i ne dvorava se pop eksploataciji unatoč moderniziranom zvuku, ona je svijesna svojih temelja i za njih se drži čvrsto, čak čvršće nego što bi se moglo pretpostaviti. Ona jednostavno ne dozvoljava da u njezin autohtoni prikaz prave seoske idile zađe neki drugi element; nema tu nikakvih modernističkih prikaza, nema 'noblesa', nema kičeraja, samo postoji jedan istinski lajt-motiv, a to je tradicija kojom održava kajkavski dio Hrvatske na visokom umjetničkom nivou. Neki etnomuzikolozi ne priznaju značaj primjerice Cinkuša za ovaj dio Hrvatske, ali Dunja je, ruku na srce, biser bez kojeg se ne bi moglo raspravljati o neo-folku i world-musicu u Hrvatskoj. Usporedimo li to sa kurentnom svjetskom scenom, Dunja nije osobito atraktivna kao koncertni izvođač, no njezine pjesme na ovom albumu pokazuju strahovito kreativne performanse unatoč tradicijskim tekstovima, te sve skupa djeluje gotovo kao kompletan autorski rad.

Od prve "Pisala je draga" do posljednje skladbe "Faculet", ovaj album ne pokazuje nikakve oscilacije ka nedaj Bože mainstreamu, ali ima daleko debelih podloga za to, samo kada bi Dunja kojim slučajem 'povisila' ton. Međutim, nešto tako ne treba niti pretpostavljati. Dunja je itekako potkovana osoba koja se ne prodaje za širok osmijeh i zlatni zub. Ne treba zaboraviti da je sve gitarističke dionice odsvirao majstor etna, Danijel Maoduš (su-operatror mixa), a glavni snimateljski dio obavio je majstor Hrvoje Nikšić - Nikša uz mastering JJ Goldena. Premda album nema apsolutno nti jedne kompozicije koja bi se mogla nametnuti kao klasičan hit, ipak izdvaja se "Vu Bosni" sa svojom mračnom blueserskom doom/etno potkom, naslovna "Spevala mi papiga" u veseloj ex-hippy/flower-power varijanti, te prijatan pop "Da bi ja preplaval" o pismu vojnika iz Petrovaradina svojoj dragoj u Međimurju. Album sadrži i nekolicinu ratno-vojničkih tema kakve su uobičajene u neo-folku, a neke od njih su vrlo turobne i morbidne. Primjerice uvodna "Pisala je draga", "Vu Bosni" ili nešto vedrije "Štimala je majka" ('soldat moram biti makar mi vumreti') i "Nečem tebe niti tvoje ruže". No, najmorbidnija je "Ivanova ljuba" o duševno bolesnom porodičnom masakru. Kroz obilje ambijentalnih pasaža gitare, flaute, violončela, melotrona i povremenog električnog zvuka, album je suvremena adaptacija starinske idile kojom su zamjenjene tradicionalne tamburice, bisernice, violine i cimbule, a to je upravo ono što je Dunja i htjela napraviti. Sofisticirani i katkad (pre)mračan neo-folk.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 07/12/2009


PS: Za ljubitelje ovakvog zvuka, u suradnji s Dancing Bearom, prvih dvoje koji se jave na mejl (nagradnjacha@terapija.net), u subjektu mejla napišu "dunja", a u mejlu svoje ime i prezime, te adresu, poslat ćemo primjerak ovog albuma.
Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: 2 + 2

HANDPUPPETEUPHORIA: 2 + 2 (2014)

| 24/10/2014 | horvi |

>> opširnije


cover: Kad je bal, nek' je kanibal

BEZBELI APSTRAKLIJE: Kad je bal, nek' je kanibal (2014)

| 23/10/2014 | jura |

>> opširnije


cover: Wild

PORD: Wild (2014)

| 23/10/2014 | horvi |

>> opširnije


cover: Commoner, Peers, Drunks and Thieves

THE TALKS: Commoner, Peers, Drunks and Thieves (2014)

| 22/10/2014 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: Time Traveling

CAPISCONNE: Time Traveling (2014)

| 22/10/2014 | jura |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Spevala mi papiga
  • Čuješ, golub, čuješ (1994)
  • …Jer bez tebe men enema (1996)
  • Croatian folk songs from Međimurje (1998)
  • Iz globline srca (1998)
  • Četiri frtalji (2000)
  • Da sam barem guska (2002)
  • Polje široko, nebo visoko (2005)
  • Kite kitice (2007)
  • Dođe Božić, oj koledo (2008)
  • Spevala mi papiga (2009)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*