Hm, ne znam kako sam nepažnjom propustio prethodni Dunjin album "I Mara i cvetje" objavljen ujesen 2015. s bendom Kololira. Enigmatično mi je da sam ga fulao, da uopće nisam saznao za njega. Ne bih si znao protumačiti. Tja, oprosti Dunja, ne znam gdje mi bila glava nakon razvoda, skoro na rastovom kol(c)u… Nego, na ovome 14. albumu Dunja ponovno radi s Hrvoje Nikšićem i Tomom Sombolcem, a onda se odmah zna zvučna kvaliteta koja stoji u pozadini. Ova dva prekaljena muzičara su napravila lavovski dio zadatka - Hrvoje je snimio 3/4 materijala (21 pjesmu), svirao melotron, indijski harmonij, okarinu, kalimbu, koristio šuškalice i povremeno lupao po obruču doboša, a Tomo je odsvirao gitaru, te je tu i tamo zakantao, lupao djembe i također okvir doboša, a tu su još prisutni Nenad Kosak (glas, flauta, šuškalice), Danijel Domazet (glas, djembe), te na pratećim vokalima Danijela Bjondić Vidaković, Florence Fabijanec, Irena Lovčanin, Ivana Marijančić, Renata Lančić, Tomislav Vidaković i Sandra Volčanšek.



No, naravno, svi su oni išli na ruku Dunji čiji su aranžmani minimalistički i ne zahtjevaju nikakvu virtuoznost već jedan arhaični obredni performans koji nije daleko od eteričnog neo-folka koji se giba lagano poput drone stilizacije David Tibeta i njegovih Current 93 s razlikom što je ovdje riječ ponovno o sakupljenoj literarno-lirskoj/ epskoj građi potpuno nepoznatih popjevki iz uglavnom kontinentalne Hrvatske - Međimurja, Zagorja, Podravine i Prigorja. Ak' sam dobro shvatio, tek je jedna iz Primorja - "Fran i Lijana" ('ojna-nina nena/ na Franu je zrasla kita mažurana/ na lipoj Lijani garaful s tri grane'). Ja kao obični gruntovčan - kajkavec imao sam vraškog, nazovimo 'prevoditeljskog' posla da shvatim masu ovih stihova jer se gramatika i semantika kajkavštine razlikuje od sela do sela, a kako ne bi onda stihovi koji su nastali prije tko zna koliko stoljeća zatekavši me takoreći 'na mom terenu' u mojem herbicidom netretiranom kukuruzu punom drača (korova) posve nespremnog da se bacim u koštac s njima. Zemi motiku i lupaj kak' znaš. U svima njima prevladava ta emotivno-ljubavna tematika, međutim zapleti većine stihova bazirani su na groznim stvarima - ubojstvima iz mržnje ("Otvaraj mi, otvaraj mi, dragi Pavle, vrata!" / na to, na to se je bratec rasrdio, pa izvadi, pa izvadi sablju od bedrice / udario svoga brata dragu, / udario, udario, dragu po pojasu / tako, tako ju je milo udario, da na sablji, da na sablji čedo izvadio', "Urodila šenica belica", ' Evo ti majko, zelena jabuka kojoj nisi ni dozreti dala!"/ I udari majku po srdašcu, kako ju je lako udario,/ Sa crnom ju zemljom sastavio, "Ivanova ljuba"), osvetama, podvalama, namjernim preljubima iz koristoljublja ('Dej ti meni svoju ljubu/ Idi, moja žena, idi, bumo 'meli sto taleri!' - "Moj Đurinec vince toči"), lažima, zavitlavanju, ignoriranju, neuzvraćenim ljubavima, epohi turskih osvajanja kada su djeca davana janjičarima (black metal tekst "Janica devojka"), ratovanjima i tako svašta vrlo tužno i mračno na te teme iz naše hrvatske prilično duboke turbulentne povijesti u kojoj su 'šenica' i 'kuruza' bili glavni prehrambeni artikli koji su se slavili onako kako se barem danas slavi pečenka uz čašicu dobrog vinčeka za svaki blagdan. Barem ih slave oni koji su to mogu dopustiti. Žganci i tijesto su još uvijek najjeftiniji prehrambeni artikl, a grah i kolomper ili krumper su već luksuz dok ne naiđe neka 'GMO agacija' (čitaj: generacijski muzički otporna akcija) u Lidlu i Konzumu. Dakako, Dunja nije konzumeristički artikl takve vrste, nju nećete naći na 'agaciji', mi vu Gruntovcu velimo 'nerodik'. Službeno izvješće Hrvatskih šuma kaže 'bagrem'. Koristi se i termin 'akacija', tj. vrlo potcijenjeno i jefino drvo puno oštrih bodlji, ne daje sjenu, ima malo lišća i grana, skoro bez krošnje, ali je stablo čvrste ravne pravocrtno izrasle građe pogodne za cimermaniju. Infrastruktura je mnogih seljačkih nastambi; teško drvo za piliti, kad je sirovo, umije se sfrknuti ako se ne tretira sušenjem, može krov kuće ili bilo čega dovesti u rustikalni položaj. Zahtjeva tretman dobrog stručnjaka i njegove subjektivne procjene. Kad se osuši, drvo ne možeš piliti normalno po nekoj određenoj liniji, svaka pila, cirkular i motorka budu otišli nekud 'na kant', u krivom smjeru.

"Janica devojka":

'Rani majka Janico devojko, mlado joj je Turkom obećala.
Kad je Anka velika narasla, po njo došli Turki graničari.
Po njo došli Turki graničari, graničari, Turki janjičari.
Zdalka je je majka opazila, a Janica još tri put z daljega.
"Oj, Janica, drago dete moje, obuči se što najlepše znadeš:
Crno svilo i pačalad beli, pa se legni u ladno komorko!"
Došli Turki k Janičine majke: "Dober večer, naša stara mati!
Dober večer, naša stara mati! Gde je Vaša Janica devojka?"
"Janica je zdravna umirala, ja jo nesem pokopati dala."
To se Turku verovalo neje, na njo meče kačo jadovačo.
Kača puzi, ni vgristi jo neće, Janica se ni krecnoti neće.
Na njo meće to vatrico žarko; vatra gori, ni speći je neće.
Vatra gori, ni speći je neće, Janica se ni krecnoti neće.
Na njo meće svojo desno ruko, malo da se nasmejala neje.
Anku meće v šarene kočije, al' govori Janica devojka:
"Ta prokleta moja stara mati, koja me je Turkom obećala."



Dunjin prekrasni djevojački nevin vokal kao da ima nekih 14-15 godina sve te stihove interpretira u kombinaciji jednobraznih mantri s polumelodičnim arijama koje više nalikuju na vrlo domišljato sročene vokalizacije poetskih prepričavanja crne kronike u kojoj niti ne diže, a niti ne spušta glas; ide linearno, pazi da joj emocija ne 'pojede' dinamiku i od početka do kraja svake pjesme koncentirana je na taj presudni moment ozbiljnosti kao da djeci priča bajke. Ali ne one pred spavanje, od ovih priča koje su pune horora, neobičnih zapleta i neočekivanih finiša, nitko ne bi mogao zaspati mirne duše, pogotovo ne djeca, međutim, kad to ispjeva Dunja, čini se da su sve te grozne stvari samo neke romaneskne fikcije od kojih bi se moglo napraviti barem desetak vrsnih filmova strave i užasa u kojima ima i krvi 'do koljena', ali i psiholoških borbi s vlastitim demonima. Odnosno, sve ove teme uglavnom obrađuju ljubav i emocije s one mračne i tragične strane, darkerske su poput Bauhaus/ Peter Murphyja solo, ono što se kaže, da se smrzneš i nikako nisu tipične balade. U njima baš i nema mnogo sretnih završnica, a Dunja se u svemu tome ponovno pokazala vrlo sposobnom alternativkom koja ne mari mnogo za sve one mainstream etno/ world-music štoseve što zovu na ples i razbibrigu. Opet je angažirana do daske u razglabanje i tumačenje individualnih ljudskih kompromisa koji su odvajkada bili uvjetovani bijedom nastalom na socio-političkim i društvenim režimima, točnije, onih praktički feudalnih i patrijarhalnih sistema u kojima su bratoubilački potezi i samoubojstva bili jedni od mogućih riješenja za okončavanje velikih emotivnih problema.

Meni su vrlo interesantne neke pjesme koje relevantno pokazuju 'srednji prst' današnjem sistemu sofisticirano se šegajući s mnogim poznatim hohštaplerima. Jedna od njih je, ha-ha-ha "Banda zasvirala", pazi tekst:

"Banda zasvirala"

'Banda zasvirala, draga zaplakala,
Banda zasvirala, draga zaplakala.
"Ne plač, mila, draga, ne daj srcu jada,
Dosti ćeš plakati kad u logor pojdem.
Onda me se, draga, budeš nadejala,
Dok (s) suvog javora jabuka opadne.
Koga buš sretala, toga buš pitala:
"Jeste vidli, ljudi, mojega dragoga?"
"Jesmo ti ga vidli na rastovom kolu,
Njegva mudra glava pod bregom krvava.
Njegve žute lasi vetrić raspuvava,
Njegve crne oči vrane raskluvale.
Njegva britka sablja pod bregom hrđuje,
Njegov vranić konjić na bregu s'rzuje.
Njegva stara majka kod kuće splakuje,
Njegva verna ljuba po krčmaj stancuje."

Jasno, relacije ove pjesme su u originalu bile drugačije, ali se mogu odnositi i na današnji svjetonazor u kome bi rado vidjeli 'mudre glave na rastovom kol(c)u'. Glavni junak cijele fabule je Đuro, prilično zapostavljeno seljačko ime kojeg su se kroz moderniju povijest mnogi stidili. Još uvijek pamtim kad sam recimo došao u JNA, u Ljubljanu 1987. iz Đurđevca, pa su me pitali kakvo ti je to ime te tvoje selendre i kakav ti je to naglasak - 'Đurđevec'? Ha, vidiš, ponosan sam s time isto kao što se ponosi i Dunja interpretirajući originalnost i autohtonost kajkavštine na nespecifičan tradicionalan način ne dodvoravajući se trendovima za široke mase. Mogla bi ona napraviti neku vraški komercijalnu pjesmu koju bi svi vrtjeli poput Vještica "Ljubav se ne trži" ili se kolaboracijski splesti s Kriesom, Cinkušima, Gustafima i Istrijanima, međutim njen pristup nije takav. Ne mari mnogo za komercijalni doseg, radi onako kako misli, nije nikad bila napucana afinitetima pop konzumerizma, a Đuro joj je u ovoj prilici idealni mužjak koji prolazi niz različitih erotsko-emotivnih faza. Ja naprosto nisam mogao vjerovati da ima toliko pjesama o Đuri ("Đuro mald mladenec", "Prodana ljuba", "Đuro među ljubama", spomenuta "Moj Đurinec vince toči"), iskreno govoreći, do ovog albuma nisam znao niti jednu, pa čak niti o mom Đurđevcu. Tek jednu su imali Trobecove Krušne Peći, baš se zvala "Đuro", ali je uopće ne izvode na koncertima. Đuro nije 'in', ali od ovog albuma će možda ponovno biti kad zaživi u medijima. Na to će se malo dulje čekati, hipsterski klinci pojma nemaju o našoj tradiciji, a niti o Dunji.

Ne tvrdim da je ovo najbolji Dunjin album u karijeri, ali da je među 3-4 najbolja, jeste. Komercijalni uspjeh neće doživjeti da se konačno vrti po radiju svaki dan, ali kultni status hoće jer ga ionako ima. U svakom slučaju, kaj se mene tiče, ovo je najbolji etno/ world-music, pa čak i neo-classical rad na ovim područjima u zadnjih nekoliko godina. Dunja približava onaj autorski mrak Nick Cavea s kojim se borio na izrazito komercijalnom albumu "Murder Ballads" (1996) gdje je ugostio Kylie Minoque. Da je Dunja ovdje ugostila Gibonnija, Mladena Grdovića, Duška Lokina, Dalibor Bruna ili Mišu Kovača, postala bi globalna zvijezda. A da joj padne na pamet suradnja s Ivan Zakom, Žak Houdekom i Sašom Lozarom, imala bi mladu publiku na dlanu i ogroman auditorij. Svi bi joj pljeskali i naslađivali se neobičnim interpretacijama pogubnih stihova koje izvlači iz najcrnje povijesti kajkavskih Slavena.

Skoro pa remek-djelo u 3 čina poput onih modernističkih albuma Innova Recordings o kojima pišem već desetak godina. Vrlo blisko genijalnosti koju je teško racionalno pojasniti. Isto kao i prvih nekoliko albuma Einsturzende Neubauten i spomenutih David Tibetovih Current 93, pa i svima omiljenih Death In June. Dunja s ovoliko mnogo godina (starija je od mene pedesetogodišnjaka 20 ljeta) ima takvu snagu artizma od koje ostajem skamenjen baš upravo zato jer 'govori mojim kajkavskim', onako kako mi niti matera, a niti baka ili djed nisu pričali jer nisu znali i nisu imali nikakvu podlogu osim kršćanske filozofije. Isuse, kad je ona prije 25 godina krenula u kantautorsku karijeru, već tada je imala skoro onoliko godina koliko imam danas održavši je na visokom autorskom principu obrada i dosljednosti svome narodu po kome se zahvaljujući svim poznatim lopovskim faktorima pljuje na sve moguće načine. Ona prikazuje naš narod Hrvate iz psihološko-socijalnog rakursa i nimalo nije bezazlena. Skoro da kaže poput Šarlo Akrobate 'mali čovek želi preko crte, preko crte želi ali nesme/ njega guše propisane norme/ preko crte njegovo je mesto'. Dunja je art fenomnen našeg doba.

Naslovi: 1.Jelka je zaspala, 2.Konjska konjarica, 3.Sveča dogorijeva, 4.Urodila šenica belica, 5.Janica djevojka, 6.Ivanova ljuba, 7.Bijeli grad i zmaj, 8.Bogdanova ljuba, 9.Zabranjeno grozdje, 10.Kralj i djevojka, 11.Majka i sinek, 12.Potopljeni svatovi, 13.Lepa Katalena, 14.Đuro imal mladu lubu, 15.Markec išel v taborec, 16.Divojka i ranjeni junak, 17.Đuro mlad mladenec, 18.Banda zasvirala, 19.Prodana ljuba, 20.Na Dunajskem mostu, 21.Junak i tri divojke, 22.Ovčar ovce pase, 23.Fran i Lijana, 24.Na štacijonu vura toče, 25.Pismo z Belovara, 26.Nesreća u rudniku, 27.Đuro među ljubama, 28.Pitam tebe Maro, 29.Dober večer najnička, 30.Zove Maro zove, 31.Moj Đurinec vince toči, 32.Šetal se je Niko mlad, 33.Kad sam došel iz tabora

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 26/06/2017