Na facebook stranici ovog benda stoji: Goran Glad je peteročlani rock sastav iz Zagreba nastao u Zagrebu 2023. godine koji čine: Matija Veleglavac (vokal i gitara), Mislav Martić (gitara), Juraj Borić (klavijature), Borjan Cvrtila (bas-gitara) i Dario Sušanj (bubnjevi). I to vam, a prvu ruku neće mnogo značiti. Sve dok ne poslušate što su napravili na ovome fantastičnom debi albumu. Počeli bi od vlastitih impresija: ovo je sjajan koktel mnoštva slow-core/ indie-rock žanrova, ali mogu se primjetiti i supstance dream/ doom-popa s teškom pričom, ustvari inteligentnom zafrkancijom u fabuli penzionerke, možda nečije bake koja ne čeka smrt, nego priča o vlastitim snovima, ovi mladi momci se zajebavaju s time na vrlo duhovit način. Zaista je neobično što su na debi albumu baš prišli obrnuto proporcionalno ka samoj fabuli: umjesto da veličaju sebe i sjajnu potenciju, oni su napravili album, takoreći za penzionere što su slušali rock, recimo od vremena Black Sabbath do Pixies i Nirvane, a onda su odlazili u mirovinu i više ih takoreći nije bilo briga što su se njujorški blizanci srušili 2001, Ivo Sanader opljačkao Hrvatsku, a niti što nas Plenković i dalje pljačka. Ustvari, kako se čini, možda se varamo, nebitno, glavni moderator je nečija baka i još jedna mlada djevojka pričajući svoje snove, a njihovi unuci, odnosno vršnjaci to prate s glazbom koja možda nije bakin, a niti vršnjački 'fah', ali ako su slušale bilo kaj od navedenih veličina, sasvim fino se može uklopiti u ovaj konceptualno-kompleksan siže od 35 odličnih minuta. Svaki indie-rock alternativac će ovdje primjetiti i nesumnjive utjecaje Radiohead koji su ionako na nekoliko prvih albuma kompresirali čitavu zbirku vitalno vrijednog modernog rocka postavši sinonim jednog od najvažnijih alter-rock benda na svijetu suprotstaviši se oportunističkom mainstreamu Stones-Springsteen ili našim, Valjak-Thompson.



Prvi singl "Minnesota-Minsk" zavarava da je riječ o nekom post-punk/grunge bendu, istina, ovo je najenergičnija stvar, međutim ovdje se nalazi impozantan materijal, kolaž fantastičnih pjesama počevši od ambijentalnog uvodnika "Kao da je prvi put" izgrađen na lijepim staccato kreacijama klavijatura, preko gitarskih legata "Slobodan dan" s izgubljenim vokalima nalik Dean Warehamu iz Galaxie 500 jutru kada nećeš izgubiti, a mora se primjetiti i ona stara sintagma čuvene supergrupe CSN&Y, dakako, u novoj varijaciji povremenog višeglasja s time da je Veglavac, uz povremeno bijesan napad, jako staložen i pribran.

Naoko, ovo je uistinu lijepo slušati, a teško tumačiti jer je pristup benda kompleksan uz mnoštvo različitih ekspresionističkih perioda koji prikazuju određene vremenske intervale u jednom danu. Ustvari, kako nam reče Borić, oni su dali neka pitanja 'moderatorima', snimili njihove odgovore i po tim sinopsisima su radili fabulu što je itekako zanimljiv, čak i post-avangardan potez, tako da svaka od ovih 8 kompozicija ima čvrste artističke temelje poput filmskog scenarija, odnosno, čitav album je u određenu ruku omnibus 'nečijih' priča provućenih kroz okular benda. "Grijehožderi" uvlače u zanosnu dream/ brit-pop patetiku s elementima doom i Steely Dan, "Brazde" s lijepim ambijentalnim gitarskim staccatima, psihodeličnom pozadinom i rastrganim, dosta žestokim gitarskim post-grunge riffovima kompleksno šara poput kombinacije Pink Floyd i Radiohead s tim snenim vokalom Veleglavca kojeg se nikako ne može utrpati u 'jezik matematike', a takve su prilike u mnogim specifičnim slučajevima rock prošlosti ostale nejasne. Čudna, a odlična stvar. Letargična i emotivno bijesna akustika "Tvoja soba" opet pogađa Warehama s Radiohead u odličnom, originalnom izrazu, t jest, ovdje fakat ama baš ništa ne miriše na plagijate, a kad dođe kulminacija "Roj muha" od skoro 8 minuta s iznimno hrabrim eksperimentalnim uvodom, ko' da se Syd Barett ponovno vratio da nam kaže da 'zašto si nas rodila majko, zašto nas nisi pobacila sve?... /sve propada, sive stanice slušaju sve', moraš da se smrzneš, imao ti 15 ili 90 godina. Ova stvarčina je apsolutna experimental-rock/ psycho fantazija koja se čekala još od konca 60-ih uključujući i Floyde i Jimi Hendrixa, a kasnije mnoge hrabre rock istraživače: Throbbing Gristle, Tom Waitsa, Einsturzende Neubauten, Psychic TV i mnoge drone-doom dark-ambient izvođače kojih ima u izobilju. Ova stvar je najveribest što su napravili ovom prilikom. Možda neponovljivi, čisti art! Onakav kakvog je tražio pokojni John Peel na BBC Radio One tokom dugog vremena od 60-ih sve do smrti 2004.



Zadnja "Za L." u letargičnoj akustici je skroz drugačija, sasvim mirna i fina pop ljepotica kakvu bi ste voljeli čuti negdje na jadranskoj terasi umjesto Olivera i obrada Phil Collinsa, otprilike na Zlatnoj rivi Hvara i sličnim destinacijama. Nema veze da li ste shvatili što piše u recenziji, ovo je odličan album za uživanje. Nije rock and roll, ali je njegova treća-četvrta, vrlo snena sestra i brat koji više nema snage da se suprotstavlja agresiji koja je pretvorena u miran psihodeličan slow-core/pop-rock.

Naslovi: 1.Kao da je prvi put, 2.Slobodan dan, 3.Grijehožderi, 4.Brazde, 5.Minnesota-Minsk, 6.Tvoja soba, 7.Roj muha, 8.Za L.

ocjena albuma [1-10]: 9

čićo i mićo // 10/11/2025

> vidi sve fotke // see all photos