U press najavi albuma je praktički sve rečeno. Dunja je iz hrvatske književne i zavičajne glazbene ostavštine kontinentalne Hrvatske (Međimurje, Podravina, Zagorje, Prigorje, Slavonija) izabrala poluzaboravljene tradicijske pjesme s tematikom ratovanja od Osmanskog Carstva do Drugog svjetskog rata obuhvativši višestoljetni period kada su mladići i zreli muškarci odlazili u soldačiju, odnosno bivali zvani u ratove unosivši tugu i bol u živote svojih voljenih djevojaka i supruga. Shodno tome, teme su iz ženskog rakursa, njihovih osjećaja u ratnim i vojnim okolnostima, tragedijama i pričama kojih ima u izobilju. No, kao takve nisu nabijene revoltom i protestom nego sjetom, nostalgijom i jakim emocijama.
Četiri pjesme od njih ukupno 14 već su ranije realizirane na Dunjinim albumima - "Kraj Črlenog morja", "Pisala je draga", "Postaj sonce" i "Pismo z Belovara", a u ovoj suradnji s Adamom Semijalcem, daleko poznatijim kao Bebè Na Volè dobile su sasvim drugačije oblike. Kao prvo, ono što bi se očekivalo pošto su oboje prvenstveno akustičari i gitaristi, taj instrument je najmanje zastupljen u zvučnom dezenu davši prednost za dva egzotična glazbala - indijskom harmoniju i sansuli čime se dobio rafinirano poseban i specifičan, ezoteričan, eteričan, gotovo sakralno obredan štimung s naglaskom na minimalističku komornu teatralnost, osobito u oporo mračnoj, noiserskim tretmanom uvijenoj osmanskim temama "Turki porobili su Horvacku zemlu" i "Majka Katu budila" otpjevanoj poput dječje brojalice u linearnoj ariji. Okey, nekoga će taj egzotičan instrumentarij asocirati na harmoniku dugmetaru odsviranu u dugačkim disonantama ("Vu majprogo na kamenu pisalo", "Cug mašina je genula", "Šume šume", spomenuta "Kraj Črlenog morja") povremeno kombiniranu s bazičnim gitarskim staccatima poput spomenute "Postaj sonce". Stoga se čiste gitarske pjesme posve izdvajaju kao da naoko ne pripadaju ovakvom zvučnom performansu ("Pjevaj mi Katica" i "Tam daleko šumica je mala"), a ustvari pokazuju inteligentan pristup da se ne mora nužno igrati s otvorenim i očekivanim kartama.



Tu se povremeno nađe i ambijentalnih efekata poput vrsno fiksiranog prostornog zvuka lokomotive, žubora vode, pa i čudnovato sročenog srednjevjekovnog menueta u najkraćoj "Četer konja grivata", te uvodnog i završnog acapella komada "Turski paša kavu pije", odnosno "Stari soldat putom gre". Pa premda je ovo najminimalističniji rad Dunje sveden na minorne harmonije bez ikakvih melodija, ajde-de, ima ih tu i tamo u kraćim tragovima, te su kompozicije mahom kratkih formata svedenih da poput polupjevane književne večeri poprate izabranu lirsku tematiku ostavljajući dojam poluproizvoda na kome se moglo još štošta uraditi, mišljenja sam da bi bogatiji dekor s detaljiziranjima uništio čar tuge i melankolije. Uz to, svaki put sam prilikom recenziranja njenih radova imao obilje inspiracije za napisati po nekoliko stranica teksta, međutim ovaj prilično samotnjački, gotovo šamanski ugođaj kanalizira lirsku samoanalizu tjeskobe, makabričnosti i unutarnje paranoje kojima nisu potrebni nikakvi epiteti i kritička cifranja. Naslovi: 1.Turski paša kavu pije, 2.Turki porobili su Horvacku zemlu, 3.Majka Katu budila, 4.Kraj Črlenog morja, 5.Pjevaj mi Katica, 6.Pisala je draga, 7.Vu majprogo na kamenu pisalo, 8.Postaj sonce, 9.Tam daleko šumica je mala, 10.Cug mašina je genula, 11.Pismo z Belovara, 12.Četer konja grivata, 13.Šume šume, 14.Stari soldat putom gre

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 06/03/2023