Bez ikakvih pompoznosti, pred gotovo krcatom dvoranom koja je imala samo sjedeća mjesta, Laibach su izašli na pozornicu oko 21.30h, sjeli za svoje elektronske mašine i laptopove uz prisustvo bubnjara koji je imao cijeli set sastavljen isključivo od elektronskih bubnjeva i gotovo u tančine izveli album "Laibachkunstderfuge". Album na kome su se odlučili da obrade fuge Johann Sebastian Bacha uz njihovu vjernu dark i industrial publiku zaintrigirao je i veliki dio audijencije iz glazbeno klasičnih voda, pa se tako moglo uočiti i mnoštvo lica s estrade koja ne prati alternativu, elektroniku, rock i sve oko njega. Osim što su Laibach kao što mi se čini odreda izveli isti poredak kompozicija s albuma uz tek neke sitne korekcije, vjerno su prenjeli duh i sadržaj albuma u ovaj koncert koji je trajao 80 minuta. Sve je izvedeno uglavnom onako kao što je to zabilježeno na albumu pa je sukladno s time i feedback publike bio vrlo mlak. Nakon svake izvedene skladbe aplauz je bio upućen tek od svake 20-30-te osobe u dvorani, dok se ostatak publike vjerojatno dosađivao i jedva čekao kraj nastupa. Ipak, imalo se šta čuti u njihovoj izvedbi koja prije svega potiče na razmatranje ne samo globalne popularnosti ovih provokacijskih 'kunstlera' koji su odjednom postali ozbiljni glazbenici, već i same situacije u kojoj su se poigrali s velikim dijelom snimljenih matrica i predložaka tako da je pitanje šta su od svega toga uopće odsvirali uživo. Negdje u drugom dijelu koncerta bubnjar se ustao i otišao s pozornice, a njegova dionica je nastavila da šiba iz zvučnika. (Kasnije se ponovno vratio). No, poznavajući Laibach, to nije nikakvo čudo jer su i sami izjavili da su ovu glazbu isključivo napravili kao elektronski album kojim veličaju Bachov predosjećaj za glazbenu budućnost. Više za mašine i elektronske procesore nego li za čovjeka-glazbenika. No, meni je to osobno poprilično opskurno. Bach je svirao s dvije ruke i dvije noge na pedalama orgulja, a njih petoro svaki taj element raščlanjuje što u ovom slučaju dokazuje da su Laibach glazbenici skromnih mogućnosti. U sklopu nastupa emitirali su video projekcije specijalno napravljene za svaku kompoziciju; bile su to minimalističke kompjuterske animacije među kojima se izdvaja psihodelični rad za "Contrapunctus 7 (a per augment et diminut)" (ona gdje se pojavljuje ženski vokal 'Lai-bach'), a u video radu koji je obilovao krugovima koji asociraju na cvijeće, neki od njih su bili sastavljeni od nota i samog lica Johann Sebastian Bacha. Završnicu skladbe zvučno su pojačali sa smijehom, te sa aplauzom koji nedostaje na albumu. Od ostalih projekcija u kojima su uglavnom prevladavali koncentrični krugovi, crte, linije, pa čak i dim cigarete u inverznoj boji, bilo je tu i neizostavnih križeva svih mogućih vrsta - od kršćanskog pa sve do nezaobilazne svastike.
Od izvedbi koje su za publiku varirale od zanimljivih do dosadnih, nekako najatraktivnija je bila "Contrapunctus 11 (a 4)" gdje su se poigrali DJ-a emitirajući samplove sa starog gramafona i ploče "Wir kommen mit Blumen" - HEIDI & MARTINA, negdje iz '70-tih godina, a sam omot albuma nalazio se na vidljivom mjestu ispod gramafona na frontu pozornice. A za sam kraj, kao što je to i na albumu, izvedena je "Contrapunctus 14 (augmentationem in contrario motu)" samo na orguljama bez ikakve elektronske pozadine što se na koncu pokazalo da je Bacha ipak ljepše slušati u nazovimo to prirodnom dekoru zvuka orgulja koji je oslobođen eksperimentalno elektronskih igrarija. Koncert je završio u 22.50 h, s razglasa su još neko vrijeme dopirale Bachove fuge, publika se podizala, popila još poneko piće i mirno razišla kućama. Nije bilo nikakvih ovacija, nikakvog velikog aplauza niti želje za bisom, a i ja nakon što sam izašao u hladnu jesensku subotnju noć već s prvim dodirom -3 stupnjeva Celzijusa ubrzo zaboravio da sam prisustvovao Laibach koncertu. Hladno.

horvi // 02/12/2008

> vidi sve fotke // see all photos