Nakon duljeg vremena s obzirom na općepoznatu situaciju oko Covid-19, Močvara je ponovno otvorila vrata za koncertne aktivnosti sa znatno prorijeđenijim brojem gledatelja (nekoliko dana ranije je ovakav novi sistem otvorila riječka Marinada). Razdvojivši stolove i stolice na dostatnu mjeru, ovaj koncert je održan u dvorištu pored backstagea, fino dekoriranom cvijećem, zelenjavom i rastlinjem na koje do sada, moram priznati nisam obraćao pažnju da li su sastavni dio interijera ili specijalno umetnuti za ovu priliku iza montažne pozornice. Kad smo ulazili oko 21.30 h, već su odzvanjali zvuci, prosto mi je bilo teže za povjerovati da Dunja još nije obavila tonsku probu, ma nemere biti...
Dunjaluk, 1.VII 2020., Močvara, Zagreb © Horvi
No, bila je to jedna druga
DUNJA Bahtijarević (Mimika, Kazan, Chant Électronique), a kako nisam imao pojma da će biti pred-izvođača, zatekao me poprilično čudan zvučni scenarij - sevdah popraćen električnom gitarom
Luke Čapete (Milk, Mary May, Duetto Chapetlewsky, Truth≠Tribe), elem dueta nazvanog DUNJALUK koji, kako mi je sugerirao prisutni Doringo (Dinko Čvorić), njihovo ime na bosanskom znači 'ovozemaljski svijet'. Njih dvoje suptilno uranjaju u bosansku tradicijsku glazbu visceralnim performansima: Dunja vrlo nježno i senzualno, gotovo transcedentalno mantra osebujnim vokalom pjesme koje meni nisu poznate, no kao što to biva kod folk/ world-music izvođača, redovito se izvlače zaboravljene arhaične pjesme, koje su sasvim sigurno iz večerašnjeg repertoara kolale tko zna koliko stoljeća od bosanske Posavine, tuzlanskog kantona, središnje Bosne, Sarajeva, sve do jugoistočne Hercegovine, a Luka, pak svojim većinom staccato tretmanima fiksira jedan nespecifičan stil za ovakav žanr - mnogo improvizacija, čak i jazzy izleta što koji puta asociraju i na bariton gitaru. Zanimljivi su im aranžmani: nemaju nikakav striktno određen kalup, slobodno su razmahani dajući veliki prostor, doduše više Luki koji ga koristi i za neuobičajene, ponekad i avangardne teritorije, a sve se doimalo, barem u tom stilskom izričaju čudnovatom smjesom psihodelično-ambijentalnog folka/ etna, popa i neoklasicizma u kome je dakako vodeća osnovica sevdah udomljena na intrigantno koncipiran način. Nisam stigao da prošvrljam po njihovom diskografskom opusu i karijeri kao ovakvog projekta (izgleda da još nemaju nikakvu web-stranicu), no mišljenja sam da bi kod studijskih snimaka trebalo uključiti još poneki medikament (ako već i nisu) za obogaćivanje same strukture koja ne bježi mnogo od uobičajenog singer/ songwriter stila kojeg je glavna protagonistica večeri sustavno njegovala još prije 3 decenije, mnogo ranije nego li će proširiti horizonte na kompletnu pratnju glazbenika.
Dunja Knebl & Kololira, 1.VII 2020., Močvara, Zagreb © Horvi
Dunja Knebl koja još i dandanas povremeno zna izaći na pozornicu samo s akustičnom gitarom, na svu sreću ima stjegovito čvrst autorsko-izvođački pristup da svaki svoj novi album promovira dosljedno prenoseći glavne karakteristike i atmosferu studijskog posla na živu izvedbu. Njen nedavno objavljen (za sada samo kao digitalni download), po mojim podacima 23. album "
Tamo gori" rađen je u suradnji s
KOLOLIROM, elem pratećim bendom, u određenu ruku i supergrupom sastavljenom od provjerenih glazbenika koji sviraju i poznaju mnoštvo stilova, žanrova, te barataju cijelim nizom akustičnog instrumentarija (harmonika, indijski harmonij, tambura, violina, udaraljke, šuškalice, frulica...), a za ovu priliku, kao uistinu vrlo rijetko u koncertnoj praksi, uvjetno rečeno 'popularne' glazbene scene je izveden od početka do kraja. Znate one nemušte promocije kada izvođač odsvira 3-4 nove pjesme i onda počne šalabajzati s hitovima? Ma kakva je to promocija? Ovu pjesmu oćemo, ovu nećemo, ova se ne uklapa, ona druga je samo umetnuta na album da popuni prostor, ovu pak nismo niti mislili izvoditi, za ovu se nismo pripremili... Hej?
Dunja Knebl & Kololira, 1.VII 2020., Močvara, Zagreb © Horvi
Bogu hvala, Dunja & Kololira su istinski umjetnici koji nisu šarali u zvaničnom dijelu repertoara izvevši svih 11 pjesama s albuma i to točno po onom redosljedu kojim su i poredane, a između svake od njih Dunja je kraće komentirala tematiku i značenje potpuno zaokruživši cijeli ciklus komponiranja i stvaranja pokazavši konceptualnu prisebnost da je svaka skladba važna i ima ulogu u ovome multietničkom, multijezičnom i multikulturološkom ostvarenju kojim se otisnula na osvježeni stilski remont. Album, ako ne znate, ima tradicionalne pjesme iz Ukrajine ("
Chornya rillya"), Rusije ("
Oy dedushka"), USA ("
Peter Gray"), Engleske ("
High barbaree", "
Tobbacco's but an Indian Weed"), zatim jednu pjesmu gradišćanskih Hrvata ("
Naša mat"), te nekoliko iz Hrvatske ("
Fijolica moja" - Primorje, "
Za škrlakom cimer" - Zagorje, "
Se po tihoj nočki spi", "
Sveča dogorijeva") i jednu iz Hercegovine ("
Hasanaga jesam li ti draga"), a sve su izvedene s gotovo metronomskom preciznošću baš onako kako su i zabilježene u studiju.
Dunja Knebl & Kololira, 1.VII 2020., Močvara, Zagreb © Horvi
Glazbenici su se povremeno mijenjali na instrumentima, posebice svestrani
Hrvoje Sudar i
Roko Margeta, a
Danijel Maoduš je isprobao i svoju novu 12-žičanu gitaru koju mu je, kako reče, ručni rad njegovog brata i zvučala je poput šargije, ali tek na drugom dijelu koncerta kad su odradili bis s izvedbom 4 starije kompozicije "
Tamo doli", "
Crleno modro cvetiće", gradišćansku "
Svekrva" i završnu, jedinu slavonsku "
Kad ja prođem jednu goru". Također vrijedi spomenuti i dotjerani image benda u crnim košuljama i bijelim prslucima, te nonšalantnu komunikaciju s publikom u kojoj ima i zdrave, spontane zafrkancije. Pred sam završetak Dunja se svima zahvalila na dolasku izjavivši da je
sretna što je tu i još uvijek može nastupati i pjevati, a ako je niste slušali uživo, njen vokal je i dalje nježan, cvrkutav, te u mnogo situacija zvuči poput djevojčice, a ne dame u penzionerskim godinama. I prosto je nevjerojatno kako se vitalno obnaša u tim glazbenim relacijama redovito spremna prihvatiti nove stilsko-žanrovske reference koje umjetnici njene generacije teško prihvaćaju, ako ih uopće nosi neki adrenalin novih spoznaja, da ne kažem istraživanja i doprinosa glazbenoj kulturi.
FB galerija fotografija
horvi // 03/07/2020