home > koncert > Začarana močvara: NO?MOZART, ZVONIMIR VARGA, IVANA PICEK, 23.I 2014., Močvara, Zagreb

kontakt | search |

Začarana močvara: NO?MOZART, ZVONIMIR VARGA, IVANA PICEK, 23.I 2014., Močvara, Zagreb

Koncerti na koje se skoro niti ne pripremate, a ja za ovaj čak nisam niti znao da mi tog popodneva nije sms-om upućen poziv 'oćeš doć večeras u Močvaru' znaju ponekad jako ugodno iznenaditi. Jednostavno, ne stignete stalno visjeti na internetu, pa ja čak niti ne zaheklam pogledom spisak koncerata i onda se mnogo puta nađem pokisao i kilav kad saznam da je dan ranije prošla baba s kolačima...

Tog siječanjskog četvrtka, zadnjeg valjda dana u ovoj sezoni kada je prisilno proljeće odlazilo najavljujući konačno snijeg i onu pravu zimu koju svi nestrpljivo očekujemo (pogotovo oni koji su imali kolinje i vražje muke s pacanjem mesa na +17 Celzija), najavljena su bila tri izvođača od kojih prvi Mutant Cutz nisu nastupili. Ne znam zbog čega, no kako za njih stoji u programu Močvare 'zagrebački eksperimentalno-elektronički trio koji u reverbu nalazi utjehu i dom' čini se interesantnim i primamljivim zalogajem za uši.

Svirke su se održale u malom prostoru Močvare pored šanka, postavljeno je dvadesetak stolica, natiskalo se podosta ljudi, tu je još bila i kamera na stalku, pa se stvorila i gužva da nisi mogo pošteno odšetati do toaleta, a ako i jesi, onda te ljudeskara od kamermana satrla pogledom što mu se muvaš ispred objektiva kojeg je točno postavio na jedinom mogućem prolazu. Ko da kameru nije mogao postaviti između stolica gdje se nitko nije muvao... Eh, ali to tak baš mora biti tu i basta. Zato sam većinu svirki odgledao s pozicije socijalnog slučaja pred vratima WC-a.
[ no?mozart - zoki ]

no?mozart - zoki   © horvi

Enivej, umjesto Mutant Cutz nastupio je najnoviji dvojac NO?MOZART, friški projekt Zokija iz Pars Petrose. Usput, Pars Petrosa nakon tko zna koliko dugo vremena ponovno imaju koncert, ovaj puta u Vintage Industrial Baru iduće srijede 29.I 2014. u sklopu Good Vibrations programa zajedno s Baden Baden i F5 (upad 20 kn). To se mora ići pogledati...

Za razliku od rokačine Pars Petrose, ovaj dvojac se kreće sasvim drugačijim glazbenim teritorijem koji mnogo duguje eksperimentalnim istraživanjima i novim mogućnostima izraza sa, pa recimo, konvencionalnijim instrumentarijem - akustičnom gitarom, pedalama, elektronskim pomagalima, dvije činele i cajoonom, onom sjedećom kutijom za udaranje ritma. Santro (ex-Haustor, a danas Cinkuši) jednom prilikom kad ga je lupao u Saxu pred neke 3-4 godine rekao mi je da se ta kutija zove nekako drugačije, ali sam posve zaboravio naziv. Tja, senilnost... No?Mozart su održali polusatni session koji je pokazao jedan vrlo originalan i kreativan pristup u kojem su velike mogućnosti glede eksperimentalizacije i općenite kreativne autorske slobode. Zoki osim što pjeva vrlo visokim i senzibilno nadahnutim vokalom, moram reći odličnim, emotivno nabijene pjesme na engleskom s ljubavnim poetskim sadržajem, svira amplificiranu akustičnu gitaru koristeći niz tehnika od staccata, legata, riffova koji izlaze iz konteksta slide manirizma (osjeća se tu bluesa i rocka), te pomoću pripadajućih pedala vrsno barata i vokalnim loop efektima stvarajući laid-back ambijentalije s kojima ispunjava vrlo širok prostor. Ta njegova kombinacija zvuči kao da su iza njega još barem 2-3 muzičara ili sampler tehničara, odnosno funkcionira poput 'čovjeka-orkestra', sam-svoj-majstor producenta koji na licu mjesta, poput nekadašnjih elektro-akustičnih avangardista kreira glazbu zvukova iz date okoline.
[ no?mozart ]

no?mozart   © horvi

U pratnji momka na cajoonu, sav taj konlomerat donio je pjesmama ritmiku na koju se može i cupkati nogama, a kroz obilje egzotičnih melodija, katkad i blagih primjesa latino-jazza koje atmosferično asociraju na Pat Metheneya, ovaj hrabar istraživački rad dekoriran je i različitim modulacijama loop-efekata. Po mom mišljenju No?Mozart su elektro-akustičan fah koji je evidentno spreman na eksperimente u kojima se ne zaobilazi fina i uhu ugodna melodija, idealno izbalansirana intimna lirika i svjestan poriv da od eksperimenta treba napraviti konkretnu kompoziciju, a ne samo eksperiment radi eksperimenta u stilu 'šta bude - bude'. Ima vrlo dobrog kreativnog potencijala, te su kao dvojac vrlo ugodno iznenađenje na hrvatskoj underground sceni, a bome, imaju i predispozicija za širi auditorij. Pjesme su bitne, a oni ih imaju. I vrlo su lijepe.
[ zvonimir varga + zvonka obajdin ]

zvonimir varga + zvonka obajdin   © horvi

ZVONE VARGA nas je također ugodno iznenadio svojim eksperimentom. Nakon svih onih solo svirki s akustičnom gitarom odlučio je pomalo, koliko će to mogućnosti dopuštati, okupljati bend tražeći idealne glazbenike. Za ovu priliku on je sjeo za klavijature i prvo mu se na električnoj gitari i vokalu pridružila ZVONKA OBAJDIN iz benda Svemir (da ne kažem 'iz Svemira' da netko ne protumači da je vanzemaljka iz kozmosa, hahaha, mada ima fine 'galaktičke' sanjarije i romantike u njenim solo pjesmama). Izveli su dvije pjesme, vokalno si baš i nisu parirali jer imaju posve različite boje i oktave, a i same Zvonetove pjesme nisu koncipirane za duete, pa čak niti prateće glasove. U tom pogledu će Zvone morati poraditi što je dokazala i naredna vokalna suradnja sa ROBIJEM, prvim gitaristom Svemira s kojim je snimio onaj odličan istoimeni debi 2012. godine.
[ zvonimir varga + robi ]

zvonimir varga + robi   © horvi

Robi je robustan momak (s majicom 'robija Hrvata'), čini mi se hard-rocker koji se pokušao u nekim arijama, zavrištao bi on, a i to će, ako se suradnja nastavi, trebati precizno detaljizirati u tim vokalnim odnosima budući da je Zvone miran, senzibilan i prilično tih na mikrofonu. Kad mu dođe ovakav pjevač koji može mačoidnim glasom insinuirati na neke rock velikane, posve zasjeni Zvonetovu karizmu... Nego, Robi je ovdje do konca svirke koristio električnu gitaru i bas, zapržio je s riffovima, solažama i improvizacijama, a to je pjesmama "Ispod kože", "Savska 66", zatim odvaljenoj rokačini skoro do punka "Što da radim", potom laganici "Voli" i hitu "Zora Bjelousov" dalo posve drugačije dimenzije, ambijent i sferu. Rockersku, nabijenu tempovima, bluesom, energijom i jako dobrim nadogradnjama Zvonetovih ionako posve jednostavnih kompozicijskih infrastruktura. Ne kažem da će se pjesme trebati mijenjati u kosturu akorda, ali neka aranžmanska tumbanja i kompleksnija prekrojavanja će za bendovsku svirku morati pretrpjeti budući da su iznikle uglavnom iz legato gitare ili osnovnih melodija na klavijaturama. Osim toga, da je bilo više prostora, Robi bi i odvalio poneki headbanging s obzirom da se očito spremio i za scenski nastup, a to je do sada u Zvonetovom slučaju kantautora koji sjedi s gitarom u ruci graničilo sa suludom i nemogućom fikcijom. Ovaj potez je unatoč neskladu s vokalima pokazao jako dobre glazbene mogućnosti i širinu pjesama koje su u svojoj suštini odlične, a daljnji progres u ostvarivanju kompletne bendovske svirke trebao bi naglasiti sav potencijal koji se nalazi u njima.
[ ivana picek ]

ivana picek   © horvi

I zadnja ove večeri bila je IVANA PICEK u čiji nastup više uopće ne treba sumnjati, već ga treba s nestrpljenjem iščekivati. Zapoćela je fantastičnim vox-extended uvodom "Ubila sam ga" potkrijepljenim halovima i delayom na mikrofonima što je pjesmi dalo osim apsolutno avangardnog šliha i novog aranžmana jednu vrlo bizarno-luckastu konotaciju koja je sada još izraženija. Ta pjesma sa svakom novom izvedbom dobiva sve veći umjetnički šarm: prvo vas zaledi i ošamuti svojim komorno-zastrašujućim horror ugođajem, a onda, kako se radnja razvija, baca u mnoštvo dilema i predrasuda. Ne znate jel' bi se usrali od straha ili smijali. Ima nešto Meredith Monkovsko u njoj, nešto i od one The Residents - Coil, pa i Dieter Meierovske (pjevač benda Yello) bizarnosti i u svakom slučaju je jedna od njenih najdorađenijih pjesama koja neprekidno poprima nove i sve bolje performanse. I već po ne znam koji puta je nisam uspio zabilježiti kao audio-video snimak. A ova izvedba je do sada bila najbolja i najoriginalnija.
[ ivana picek ]

ivana picek   © horvi

Nakon toga se prihvatila svojeg ukulelea, malo akustične gitare, usne harmonike i zajedno s bendom - Marko Kuten (harmonika, ukulele, gitara, frula) i Goran Brkić (djembe, ksilofon) izvela splet znanih pjesama koje uglavnom svira na svojim nastupima, između ostalih "Previše je toga" i "Na rubu šume (posadi svoje agrume)". E, sad treba spomenuti još jednu stvar. Ivana se sve više brusi u vještim loop-efektima ritmičkim kuckanjem po mikrofonu, vox-extended mantri i snimanju kratkog zvučnog segmenta, te ih minimalističkom gradacijom pomoću elektronskih pomagala niže u kompozicijske intervale koji čine globalnu repetativnu infrastrukturu s ukusno i harmonično raspoređenim odnosima. Na njih ona i njezini momci sviraju svoje instrumente, te isto kao i u slučaju No?Mozart stvaraju elektro-akustičnu glazbu, pa smo ove večeri imali prilike čuti nekoliko posve novih skladbi koje sam uspio i zabilježiti kao video dokument (simpatična "Nj", "Planina će ga vratiti"), ali zvuk mi je ispao jako loš lo-fi koji nije preporučljiv za medijsku upotrebu jer bi stvorio pogrešnu sliku da je zvuk bio odvratno klimav, a nije, bio je odličan. Ah, gdje ćeš tražiti tehničku čistoću od sirotinjskog digitalca koji zvuk bilježi još jadnije od nekadašnjih kasetofona...
[ ivana picek ]

ivana picek   © horvi

Potom su se dečki povukli sa scene, a Ivana je ostala sama i pokazala nam svoju najnoviju majstoriju s elektronikom koristivši sampler, loop-efekte i dva mikrofona s halovima i delayom. Izvela je nekoliko najnovijih skladbi u kojima su vidljivi utjecaji plesnijeg post/electro-industriala, noisea, trip-hopa, psihodelije i eksperimentalne elektronike, a tekstovi su joj, naravno, opet bizarni i duhoviti o djevojčici koja je otišla u samostan gdje je dobila bananu, istog trena se zaljubila i shvatila... I da ne otkrivam tajnu, pričekati ćemo dok se ova nova egzibicija ne pojavi na nekom nosaču zvuka ili digitalnom izdanju, ali u svakom slučaju je opet veliko iznenađenje od nje pokazujući širok raspon glazbenih i žanrovskih interesa gdje se više uopće ne može odrediti ili predvidjeti što će ova nadarena, duhovita i nadasve simpatična i otkačena kreativka s fantastičnim vokalom uraditi. Poslije mi je i sam Marko rekao da niti on nije znao za te nove pjesme koje je sada prvi puta čuo.

Meni kao ogromnom zaljubljeniku u glazbene inovacije i neprekidne potrage za nečim novim i drugačijim, ovo je bila fenomenalna večer u kojoj sam uživao diveći se tim hrabrim i odvažnim kreativcima da iz svojih kurentnih stilskih izraza iskoče s novim pristupima. Obogaćuju svoj rad, napreduju, ne obaziru se previše na prošlost, ne žele stagnirati ili se zadovoljavati s postojećim, stalno žele biti bolji i uvjerljiviji prvenstveno za sebe, a takav duh, vjerujte mi, nikada ne stari i ne umire poput onog starog rockera koji u otrcanim patikama na ćošku svira Azru i Bijelo dugme hvatajući nostalgičnu empatiju svojeg najburnijeg životnog perioda.

horvi // 24/01/2014

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


cover: JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

| 11/03/2024 | terapija |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*