Lijepog i ne prevrućeg dana, petka 23. kolovoza 2013. godine točno u podne pozvao sam u svoj stan mirnog, prilično samozatajnog, vrlo ugodnog i šarmantnog Zvonimira Vargu, osebujnog kantautora da napravimo interview. Prvi takve vrste, barem kod mene za javnost mada sam i ranije to radio, ali nikad nije objavljeno. Snimljen digitalcem koji je u jednom trenutku neshvatljivo krepao pa se jedan dio razgovora ne vidi na snimci. Nije bitno. Ovih dana je objavio novi album "Buđenja" nastavljajući seriju fantastičnih radova punih emocija, popa i jednostavnog rocka s ponekad impresivnim lirskim sadržajem koji i najtvrdokornijeg antikrista može preobraziti u mirnu ovčicu. Evidentno je da se on još uvijek 'traži' u potpunom autorskom izrazu koji sa svakim novim djelom isijava karizmu potenciranu s finoćom rafinirane snage usmjerene na poetiku i jednostavnost glazbenog izraza. Ali raste iz takta u takt...

Horvi: Evo Zvone, četvrti album je tu…

VARGA: Peti!

Horvi: E, da, peti. To je drugi ovogodišnji, a imao si ove godine i jedan, to je bila muzika za kazališnu predstavu... Kaj je to bilo?

VARGA: Tako je. Pa to je kazališna predstava Nikice Viličić koja se zove "Car je..." i napravljena je na bazi priče "Carevo novo ruho", bila je prikazana na ovogodišnjem SKAZ-u i još dva puta u Novom Zagrebu i Remetincu.

Horvi: Svirao si uživo ili...?

VARGA: Ne, ja sam snimio materijal prema scenariju iz predstave i sve u svemu, mislim da je lijepa predstava. Glume djeca, to je dječja predstava.

Horvi: Tvoj novi album "Buđenja" ima zadnju stvar "Živjele tajne!". Jel' to povezano s onim albumom "Tajne"?

VARGA: Povezano je jer mi je uvijek teško davati imena albumima i onda sam se sjetio te pjesme, to je bio treći album, pa sam odlučio na osnovu te pjesme nazvati i album.

Horvi: Imaš i jednu himnu posvećenu Dinamu koji je nesretno prošao protiv Austrie prije par dana...

VARGA: Da. Ta pjesma je već dosta stara, ima sigurno desetak godina, snimao sam je u nekom studiju, možda prije jedno 4-5 godina, ali sam je sada ponovno snimio s klavirom i odlučio uvrstiti na novi album. A mogu reći da pjesma relativno lijepo prolazi kod ljudi. Već je dosta navijača čulo pjesmu i drago mi je...

Horvi: Jel' pjesma napravljena striktno mainstreamovski? Kawasaki 3P i Pipsi su uspjeli u tome da dobiju većinu Bad Blue Boysa...

VARGA: Ne. Mislim da moja muzika nije za nekakve široke mase, a uvijek postoji, eto, ta pjesma i možda "Zora Bjelousov volim te" koja je našla put do većeg broja ljudi s obzirom... Ma uvijek sam radio onako kako mi je došlo kad sam snimao. Nikad nisam razmišljao da će to biti sad neki hit.

Horvi: Spomenuo si da je pjesma stara već nekih deset godina. Koliko se dugo uopće baviš komponiranjem?

VARGA: Pjesme sam počeo pisati negdje krajem 90-ih. Prvo sam počeo pisati kao neku poeziju. Ali uvijek se sjećam, moja je sestra imala nekog dečka koji je bio glazbenik, a ja sam bio opterećen s time kako ne mogu napisati pjesmu. A on mi je rekao, pa čekaj, kad proživiš, onda ćeš moći napisati pjesmu, a meni to tad nije bilo jasno, ali mogu reći da je bio u pravu. Sada dok pogledam unazad kad sam počeo živjeti, kad su se stvari neke počele događati na određenim životnim poljima, onda su i pjesme došle. Tak da to sad traje nekih 13-14 godina. Jedino što je trebalo, ne što se tiče tekstova nego muzike, trebao sam svirati da bi neke stvari sjele na svoje.

Horvi: Kad si počeo s prvim javnim nastupima? Ja sam te vidio prvi puta prije jedno 3-4 godine, ali već sam čuo nekih godinu dana prije toga o tebi o Teatru&TD gdje su te ljudi gledali.

VARGA: Počeo sam nastupati 2010., ali ovako, ako se dobro sjećam, prvi nastup sam imao 2009. u Sobi. Bio sam solo, nisam se ni spremio, nisam se ni potrudio da se čuje glas u odnosu na gitaru, nisu se niti organizatori previše potrudili... Kad sam slušao snimku, ma nije te snimke dobro slušati jer doživljaj koncerta nema veze s onime šta je bilo. Iako su mi neki ljudi govorili da je bilo dobro, ja sam bio razočaran kad sam to poslušao. Onda sam napravio pauzu nekih godinu, godinu i pol, pa sam 2010. ponovno počeo svirati, ali sam se počeo više spremati. I onda si me ti prvi put vidio u Črnomercu. I tak' je to negdje počelo, malo sam se aktivirao.

Horvi: Za tebe se može reći da spadaš u najnoviji krug kantautora. Poslije tebe su se pojavile Ivana Picek i Sara Renar.

VARGA: Meni je zanimljivo da se dogodio taj neki val kantautora. Sad sam bio u Splitu i primijetio sam da u cijeloj Hrvatskoj, pa i na prostoru cijelog Balkana, ali posebno u Zagrebu se dogodio taj 'bum' kantautorski. Ima stvarno puno kantautora, ja bih rekao čak možda i dvadesetak. Muškarci i žene. Bio je kantautorski festival u Močvari, prvo su bili deset muških i deset ženskih, tak' da ima... Možda smo baš jedni drugima dali poticaj, možda netko vidi ovaj svira, pa ću i ja, ne znam...

Horvi: Veliš da tvoje pjesme nastaju iz iskustva, spontano. A kakvo imaš mišljenje na skladanje glazbe na nečije tuđe stihove jer takvih slučajeva kod nas ima puno?

VARGA: Mogu reći da je recimo poput Rujnića i Olivera kako su nekad prije radili, to može biti jako dobro. A može biti dobro, al' to mora biti neki magični spoj da jedan čovjek piše tekst, a drugi to otpjeva. Da se nađu na nekom magičnom polju da to zvuči savršeno. To je moguće...

Horvi: Jel' si ti isprobaval raditi neki cover osim što znaš svirati Nirvanu ponekad...

VARGA: Sviram ja i covere, nije da sviram samo svoje pjesme, al' nisam se nikad toga ozbiljno primio. Da mi netko dade svoje pjesme to bih mogao odsvirati i snimiti, ali nisam se nikad toga ozbiljno primio. Ja volim svirati covere i gušt mi je svirati Balaševića. Kad sviram njegove pjesme, osjećam se kao da su moje, tak da ne bi imao ništ' protiv. Zapravo ugođaj je vrlo sličan. Govorim o sviranju, sve je moguće ako čovjeku legne.

Horvi: U pjesmama puno uranjaš u emocije, a na ovome posljednjem albumu je uočljivo da se priklanjaš jednoj određenoj osobi. Jel' to nekakva fikcija ili je baš realnost?

VARGA: (smijeh, a pri tome je i crko' digitalac): Dobro si skužil. Bojim se da kad bih sad otkrio tajnu da bi mnogima poslužila kao ideja, zato je bolje da nitko ne zna što se nalazi iza toga. Imam ja svojih intimnih stvari. Jer recimo, mogu napisati pjesmu da sam skočio s nebodera, a ustvari nisam, no u pjesmi je to tako. A to što se točno nalazi na ovom zadnjem albumu je splet svačega.

Horvi: Jel' se osjećaš da pripadaš americana sceni jer tvoje pjesme upravo imaju taj duh? A imaš i njihov image, laganu bradu drvosječa?

VARGA: Ma da??!! (smijeh). Ja čak niti ne znam šta je ta americana niti koji su to bendovi i izvođači. Kad netko na radiju najavi americana pjesmu, ja to poslušam, ali nije mi jasno kako bi ja mogao biti nešto takvo.

Horvi: Za pjesmu "Sve što sam bio" uzeo si melodiju "Bella ciao".

VARGA: Sjetio sam se jedne Dinamove navijačke pjesme, a oni su to posudili od "Bella ciao", pa sam ja taj jedan dio uzeo od melodije...

Horvi: Oće biti kakav video?

VARGA: Planiram do kraja godine snimiti jedan ili dva spota, imam prijatelje koji to rade. Trebam vidjeti s njima, pa se možda nešto uradi.

Horvi: Kakav ti je feedback? Dobro, prodaje nema, nego što se downloada tiče?

VARGA: Na bandcampu gdje imam sve stvari nema toliko downloada koliko sam zadovoljan s preslušavanjima. Iako sam ovaj album "Buđenja" već postavio, ali ću ga službeno objaviti tek u 9. mjesecu i malo ispromovirati, ajmo reć'...

Horvi: Izdavač?

VARGA: Vjerojatno ne.

Horvi: Kako je prošla suradnja sa Rock Svirke?

VARGA: Ha, kak' je prošla? Dobro. Objavljen je taj album ("Zvonimir Varga album", 2013) na njihovom portalu i Nebojiša koji uređuje Rock Svirke mi je uspio srediti par svirki. I to je to. Tu je suradnja stala s time da će "Zora Bjelousov volim te" biti objavljena na kompilaciji Croatia Records.

Horvi: Opa?! A kak' je došlo do te pjesme?

VARGA: (smijeh): Upoznao sam je, ma nisam je upoznao, vidio sam je... Ah, ako otkrijem tajnu, mnogi će se povesti za ovim primjerom, zato neću nikome otkriti tajnu kako je nastala, ali vidio si da je Zora došla na promociju...

Horvi: Daj mi reci jel' na omotu novog albuma ona?

VARGA: Da. To moj prijatelj Antonio Bronić zapravo nije niti znao da je to Zora, ali mu je jedan prijatelj rekao daj slikaj i onda je napravio par fotki koje su ispale super. Taman za cover. Zahvalio bih se ovim putem Antoniju.

Horvi: Jel' se poanta samog albuma "Buđenja" odnosi na neke emocije, strasti?

VARGA: Postoji jedan film "Buđenja" s Robert De Nirom i Robinom Williamsom. Ja sam zbog tog filma dao takav naziv albumu, a možda se i može povezati. Kak' bi reko' ja sam prvoj pjesmi dao naziv "Sretan", a u životu nisam napisao pjesmu koja se zove "Sretan" i možda je veseliji album od prošlih. Ja sam se probudio. To bi netko mogao tako doživjeti. A možda se donekle i jesam probudio, vidjeti ćemo. Bar se jesam malo na albumu probudio...

Horvi: Imaš kaj specijalno za kraj?

VARGA: Evo, zahvalio bih ti se kaj si me pozvao na interview, drago mi je zbog tvojih pasa kako lijepo spavaju. I da iskoristim šansu da kažem da će biti jedna mala intimna promocija u kafiću Jutro u Teslinoj. To će vjerojatno biti negdje u 9. ili 10. mjesecu, biti će primjeraka za podijeliti...

Horvi: Znači biti će i fizički cd?

VARGA: Napraviti ću u vlastitoj radinosti stotinjak komada, pa ću podijeliti, a razmišljao sam budući da imam već 5 albuma i imam knjigu, ali to je sada možda preveliki zalogaj. Volio bih da to netko kupi. Mislio sam napraviti 5 cd-ova i knjigu napraviti kao jedan paket sa svime što sam do sada uradio.

Horvi: Kaj se u knjizi nalazi?

VARGA: Izbor pjesama.

Horvi: Koliko uopće imaš svojih pjesama?

VARGA: U ovih 5 albuma je 50 pjesama. Baš sam sinoć radio popis kad sam krenuo vježbati. Imam još zaliha zato kaj nisam snimao. Čudan je taj put. Netko kad napiše pjesmu ide ju snimiti. Ja sam pisao pjesme 8-9 godina dok ih nisam počeo snimati i izvoditi. I sad mi se događa to da imam zalihu pjesama. Na novom albumu imam 5 novih pjesama i 3 stare, a imam još dosta starih pjesama koje bih htio snimiti. Tak da ne znam koja je brojka, ali za sad imam 50 koje mogu svirati.

Horvi: Jednom smo bili spomenuli Neil Younga (kad je crko digitalac). Tu na novom albumu imaš pjesmu "Rekli su mi". Melodija liči na "Rockin' in the free world"...

VARGA: Od Neil Younga znam možda jednu pjesmu, "Heart of gold".

Horvi: Cijela pjesma mi zvuči kao da je uzet refren koji se nalazi u cijeloj melodiji...

VARGA: Čovjek kad radi pjesmu, ti akordi moraju podsjećati na nešto. Ima toliko muzike da mora podsjećati na nešto. Akordi su A-mol, G, F, isto kao i kod Dylana "All along the watchtower". Ista tri akorda.

Horvi: Ok, to je to.

Popio je dvije velike politrene čaše hladne vode, još smo neko vrijeme neobavezno razgovarali o svaštarijama i onda otišao ostavivši ugodan utisak kantautora-glazbenika koji nije ama baš ničime opterećen. Čak niti vlastitim zanatom. Svira i radi za gušt i za one koji ga vole slušati i u njegovom radu vide i osjećaju ono što osjeća i on. Osvrnuo se recimo na srpskog Emanuel Kantautora rekavši 'on svira sjajno i bolje od mene', te činjenicu da ne pripada 'novim odmetnicima'. Fin, skockan, dotjeran i karizmatičan glazbenik s akustičnom gitarom i još ponekim pratećim instrumentom kojeg sam odsvira. Kompletan autor koji zrači ljepotom i finoćom u ovo doba abnormalno pokvarenog svijeta. Prkosi sadašnjici uronjen u poetiku i romantičnost. Takvog bez taštine je teško za pronaći. Možda je i jedini.

horvi // 25/08/2013

PS: Video intervjua možete pogledati na part1 i part2 videu.