home > topliste > 2014 by jura

kontakt | search |

2014 by jura

Kraj godine je uvijek ono nezahvalno doba kad treba odabrati najbolje i vrlo često tu otpadnu neki naslovi koje ili nisam preslušao ili nisam dovoljno preslušao. I naravno, tu se uvijek lome koplja zašto ovo da ili ovo ne. Pregled godine ograničio sam strogo na regiju. Kod mene, barem oko domaćeg, regionalnog iliti xu albuma godine dvojbe nije bilo, a ostatak izbora mojih top albuma u regiji su nekako mogli biti pomaknuti mjesto gore ili dolje.

ALBUMI

Krenimo (ne)redom, od desetog pa do pobjednika:

10. mjesto: SAŠA 21: VD-i1 (PDV Records/Dirty Old Label)

Sale Veruda nakon raspada KUD Idijota uspio je s drugom grupom Saša 21 napokon izdati album i to strogo na ploči. Nikakav CD niti internet download već samo ploča. Uspio se othrvati zvuku Idijota i napraviti jedan malo manje tvrdi album na pola puta između punka i rocka.

"Poruka kojom završava B strana ploče, najbolji je poziv da se album okrene na A stranu i priča započne ispočetka."

9. mjesto: BEZBELI APSTRAKLIJE: Kad je bal, nek' je kanibal (Croatia Records)

Sarajlije koje su uspješno okrenule sarajevsku šegu i rokenrol u svoju korist. Zvuk koji ima svega, od Zappe do Joy Divisiona, dovoljno je mračan, a opet ima moć i opuštenost sarajevske škole. Bezbeli 05/01/2015 sviraju u Zagrebu u Attacku.

"Kada bih morao svrstati zvuk Apstraklija u neku od ladica, bilo bi teško odlučiti u kojoj će najdulje boraviti."

8. mjesto: PRIDJEVI: Pridjevi (OSA Media)

Labinjanin Dino Santaleza povezao se putem interneta sa zagrebačkim kantautoricama, Ivanom Picek i Ninom Romić i zajedno su napravili jedan od pomaknutijih albuma.

"Album je kako glazbeno, tako i tekstualno, prilično minimalistički opremljen. Jednostavne tematike, govori o prirodi, životu, ljubavi i malim stvarima koje svaku jedinku muče i ispunjavaju."

7. mjesto: SVEMIR: Tako jako (d.i.y.)

Moram priznati da je ovo album kojem je u mom privatnom mikro-svemiru trebalo jako puno vremena da sve sjedne na svoje mjesto. Imao sam prilike dočepati ga se nekoliko dana prije službenog izlaska i tada mi nije ni približno sjeo kao nekoliko mjeseci kasnije. Promocija albuma na koji sve pozivam biti će 30/01/2015 u klubu Klub. Kolega Horvi koji je pisao recku ovog albuma, nije imao dvojbi.

"...ovo je sjajan album s odličnim zvukom, razrađenim konceptom i snažnim lirsko-glazbenim sadržajem..."

6. mjesto: LOELL DUINN: Karpatia (OSA Media)

Loell Duinn su mistika. Jedna predivna glazbena priča etno ambijentalnog karaktera koja nimalo ne igra na komercijalnu kartu, bogata je i lijepa. Možda bi njihov stil više prepoznali slušatelji klasične glazbe nego ekipa koja barata indie i inim pravcima. Što je zapravo šteta, jer Loell Duinn pripadaju jednako i jednima i drugima.

"Teško da bi na slijepo mogli pogoditi da je ovaj album stigao iz Hrvatske. Prije ga vidim kao album nastao na obali Sredozemnog mora, njegove sjeverne strane, koketirajući i rušeći granice između Europe i Afrike."

5. mjesto: MAŠINKO: Svugdje je doma, ali lijepo je najljepše (Dirty Old Label)

Jedan od albuma kojem terapija.net nije podarila recenziju (nepravda koja će vrlo brzo biti ispravljena), po meni je uspio pogoditi dobitnu punk formulu. Ponajviše od svega tu su jaki tekstovi, zabava i pjevni refreni zbog kojih bi njihov pravac mogao prozvati stadionski punk rock. I vjerujte, na koncertima publika vrlo brzo preuzme ulogu vodećeg vokala pa odmah dobijete taj stadionski učinak. Jedni su od rijetkih punk grupa koje imaju čak tri gitare u postavi! Koncertu u Vintage Industrial Baru, 27/02/2015 nesumnjivo će im potvrditi status jedne od vodećih domaćih punk atrakcija.

4. mjesto: JONATHAN: Bliss (d.i.y.)

Vjerujte, glava najdražeg web portala rijetko dijeli desetke domaćim albumima (čitaj, jako je strog :-)), a tu rijetku privilegiju u ovoj godini Pedja je dao riječkom Jonathanu za njihov debut album. Ono što stoji za Jonathan je da su jedna od rijetkih (ako ne i jedina) domaćih grupa koja je uspjela i glazbeno i jezično napraviti spregu svjetskog zvuka i engleskog jezika s domaćim podnebljem. Usporedivši album s istoimenim legendardim debut albumom Franza Ferdinanda kod šefa nije bilo dvojbe.

"Stoga u zaključku dajem palac gore Jonathanu jer bend koji zvuči i svjetski i riječki od mene je to zaslužio, a nadam se i od mnogih drugih. A ako sam te 2004. Franzu Ferdinandu dao desetku, onda nema razloga da je i ovdje ne dam."

3. mjesto: ALEK NOVAK: A kako bi bilo da... / Život više ne stanuje ovdje (Slušaj najglasnije)

Pojavio se odjednom i ušao u legendu. Alek Novak je u kratko vrijeme uspio nasnimiti toliko albuma i mini albuma da je postao svjetski rekorder. Da nije rizničara Zdene i njegove kuće Slušaj najglasnije, puno teže bi ovakav dragulj dospio do mojih ušiju. Glazbeno gledano je vrlo jednostavan. A opet, ako White Stripes i mnogi prije i nakon njih mogu s dva instrumenta, može i Alek Novak s električnom gitarom i glasom. Genijalan pjesnik i glazbenik iz Beograda koji će jednom (nadam se!) posjetiti i Zagreb.

"Siguran sam da je Novak svoj kantautorski rad prezentirao krajem sedamdesetih bio bi jednako uzbudljiv i provokativan kao i u vrijeme današnjeg socijalnog mamurluka. No, iskreno pitam se koliko će ljudi doći u napast uopće poslušati ovaj glazbeni doktorat."

2. mjesto: MARINADA: Na dobrom glasu (Slušaj najglasnije)

Osamnaesti album riječke grupe koja ne mari za trendove. I nekako najžešći i najpunkerskiji. Makar punk kod Marinade nije onaj kakvom bi se laik ponadao. Tu je punk prisutan kao energija i ekspresija, a ne kao glazbeni pravac. Njihovi tekstovi uz glazbenu pozadinu mogu vas ostaviti ravnodušnim ili, ako bar malo dozvolite, mogu vas do kraja uloviti u mariniranu mrežu. I ostanete u hipnozi iz koje onda nema povratka.

"Kad se sjetim njihovog zadnjeg koncerta u klubu Klub, mogu reći da je Marinada jedna od top domaćih grupa. Postavili su postulate svog zvuka i od tog ne odstupaju, već iz godine u godinu samo dižu ljestvicu. Ovaj album samo je učvrstio ta vjerovanja..."

1. mjesto: U POL' DEVET KOD SABE: Prihvaćam sve (d.i.y.)

Kako u uvodu piše, neupitni album godine, onaj oko kojeg nisam niti sekunde dvojio. Uspio sam štoviše i bolju polovicu i djecu zaraziti ovim albumom (što zahvaljajući kvaliteti albuma uopće nije bilo teško), pa su nam Sabe postali obiteljski bend. Znate ono, kad je jedna pjesma na albumu bolja od druge, a slušanje albuma proleti u sekundi. Svaki instrument, kojih na albumu ima podosta, točno kao metronom odrađuje svoj posao. Šahovskom terminologijom i kategorizacijom, čista velemajstorska titula. Da osobno imam znanja dirigirati manjim orkestrom, prvi s kojim bih dirigirao definitivno bi bio U pol' devet kod Sabe.

"...tekstovi koje pjeva zvrkasta Martina su zabavni i puni emocija, katkad i vrlo bolnih iskustava, fino klize kroz pop obrasce poput šlagera koji jesu namijenjeni striktnoj populaciji, ali imaju i daleko šire značenje. U konceptu s glavnom protagonisticom Anom Opalić (klavijature) koja osmišljava kratke, često kompleksnije, višedjelne i rascjepkane pjesmice zadržavaju slušatelja na osnovi melodičnih segmenata, pitkih stihova i refrena..."

EP

Mini albumi su u zadnje vrijeme postali popularna forma izdavanja radova. Nisam siguran jel' to trendovska fora, ali mnogi izvođači su se samo s tim glazbenim formatom oglasili u ovoj godini.

Od više od dvadesetak izdanih EP-a, dva su me i više nego ugodno iznenadila.

ERNA: On The Level, EP (samizdat)

Pjevačica koja ima snažan vokal i sjajnu dikciju engleskog jezika koji ne bode uho lošim naglaskom. Pjesme imaju i glavu i rep. Posebno je zanimljiv drugi dio ovog mini albuma koji se poigrava s elektronikom.

"Njena uvjerljivost u glasu već sad je svrstava u krug najvećih pjevačica novije hrvatske glazbene scene..."

SARA RENAR: Jesen, EP (Aquarius Records)

Sara je nakon debut albuma još hrabrije zakoračila u zvukovne eksperimente na ovom ep-u. A uspjela je nagovoriti i Darka Rundeka da joj gostuje na EP-u. Također i barbarku Barbaru Munjas. I rasprodala je Mali pogon Tvornice, sudeći po kvaliteti ep-a nije bilo slučajno.

"Ovaj mini album je pozitivan odmak od mainstreama u elektroniku, a pomalo i psihodeliju. Za razliku od prvog albuma, gdje sam mišljenja da se još tražila, ovdje već pronalazi svoj put."

JAZZ ALBUMI

Nekoliko domaćih jazz albuma definitivno je toliko jako da bi i u europskoj konkurenciji najboljih jazz albuma našli svoje mjesto pod suncem:

TAMARA OBROVAC QUARTET: Ulika revival (Unit Records)