Prije par mjeseci u bespućima interneta pojavio se EP riječkog benda Jonathan. Dotad nikad nitko čuo za bend, a oni odmah u glavu s četiri odlične pjesme. Kad sam to čuo rekao sam si "ajde trebalo je 10 godina da netko u hrvata skine Franz Ferdinand i da to dobro zvuči". Ovi britanci su me 2004. s Take me Out o oborili s nogu. A tek album, koji je bio prepun plesnih rock poskočica... Svojom evolucijom, a bome i mojom, kroz godine smo se dosta udaljili. No i danas volim poslušati taj album.

Nakon preslušavanja albuma "Bliss" grupe Jonathan, mogao bi reći da je gorespomenuti album dobio nasljednika. I to punopravnog kojeg bi čak i članovi FF-a trebali priznati kao vanbračno dijete s nekom zgodnom Hrvaticom. Ili više njih.

Naravno, sve ovo pišem u dobroj namjeri i zahvalan sam dečkima iz Jonathana što su konačno dokazali da i hrvatski bendovi mogu svjetski zvučati. I to ne u domeni "svjetski heavy metal" pa još dodaj bilo koji potpravac. Takve već imamo. Niti u domeni "post rock" i takvih imamo na lopate. Izvozimo ih u sve europske, pa i svjetske klubove. Ima tu još toga.
No oduvijek nam fali indie rock bend u kojem sve štima. Ako je dobra muzička podloga, vokal šteka. Ako je vokal dobar onda je podloga pretpotopna obično uništena ponekom 80is solažom. A da ne pričam o piđžn inglišu s kakvim neki pokušavaju.

Jonathan EP slušam već mjesecima, Bliss je na repeatu otkad je izašao, a ja čekam da čujem neku "grešku". Naprosto je nema. Svaka pjesma je na svojem mjestu. Vokal smiren kada je to potrebno, divlji kada se to od njega zahtijeva. Gitare mi divno klize, a ritam sekcija naprosto jede sve oko sebe. Naravno, već ste i prije pročitali da Jonathan ne čini žutokljunci, već su to prekaljeni borci riječkih bendova Salion, Mandrili, Pasi i Let3. Već i ova raspodjela naglašava mnogo toga.

No da ne bi ostao samo na Franz Ferdinand koji su me "posjetili" tijekom slušanja EP-a, na Umbrellas in the Sun čuju se Interpol, s Papermana zovu nas Tindersticksi... a svemu tome, na kraju je umjesto žličice Vegete, dodan onaj toliko poznat, a toliko teško za definirati "riječki štih", kod kojeg kad čuješ bend znaš da je iz Rijeke, al ne znaš objasniti taj fenomen.

Stoga u zaključku dajem palac gore Jonathanu jer bend koji zvuči i svjetski i riječki od mene je to zaslužio, a nadam se i od mnogih drugih. A ako sam te 2004. dao desetku, onda nema razloga da je i ovdje ne dam.

ocjena albuma [1-10]: 10

pedja // 27/05/2014

PS: Slušaj: Maggie; Mama, I'm Ready, Hands, The School