Zanimljivost oko prvijenca grupe Saša 21 je da je materijalu trebalo desetak godina da ugleda svijetlo dana. Originalno je materijal snimljen 2004. godine, a sve one igre oko miksa i masteringa kao i ona sitna, nano naštimavanja, utjacala su vremenski na izbacivanje albuma. Album je izašao samo na LP-u (crnoj ploči!), u limitiranom broju od 521 primjerka. Zašto konkretno taj broj, to morate pitati Saleta. Neminovno će padati bar nekakve usporedbe Saše 21 i Idijota, pa mogu reći da se Saša 21 idealno naslanja na zadnji službeni album Idijota, Remek-Djelo, najbliže singlu "Baj baj Bebe".



"Kratko i konkretno" mogla bi biti krilatica ovog albuma. Tu bih ja još dodao i "pozitivno", jer album ima baš taj jedan pozitivni duh i sluša se u dahu. Teško da se može gurati u neki tvrđi punk rock, ali iskrenost i volja Saletovog vokala uspjeti će vas natjerati čak da zaplešete kroz pjesmu "Ploče, kazete, diskete". "Vesna 2" je nastavak na onu "Vesnu" od Idijota, gdje je dotična poprilično narasla. Osjeti se da Saletov glas nije više u naponu snage, a bojom me nerijetko podsjetio na Ibricu Jusića (!). Čak sam prevrtao cover albuma nekoliko puta, ne bih li negdje pročitao da je g. Jusić gost na albumu. "Demo demo" išaran je stalnim ponavljanjem jednostavnog teksta demo-demo, a u pjesmi gostuje g. Papec na usnoj harmonici. Sprdnja s našom vladom, za koju, da ih netko želi tući, bi se mi maleni trebali podmenuti, nasmijala me svojim cinizmom, dok pozitiva izlazi i iz pjesme "Nema_beda.com". Na pola pjesme, ostaju samo bubanj i bas, kao svojevrsni hommage Partibrejkersima, gdje pjesma vuče na "Put". "Preduga" ima lagano repanje koje Saletu nikako ne stoji, puno je jači u refrenu, pjesma tu ima pjevni dio, a ono što je spomenuto već u tekstu, o boji glasa koji podsjeća na Ibricu, čujno je i ovdje. Pjesma govori o predugim pjesmama, s trajanjem preko deset minuta, a kako s njom album završava, pomislio sam da će bar pet minuta biti prisutna tišina. To ovdje nije slučaj. Ritmički je najsporija na albumu, ali u rock reggae maniri, glazbeno čak malo parafrizirajući Zappu. Poruka kojom završava B strana ploče, najbolji je poziv da se album okrene na A stranu i priča započne ispočetka. Što reći za kraj? Dal' je ovo dobra ploča, to uopće nije upitno, ali da bi bila špica, potrebno je ipak više. Prije svega, Sale i dalje vrti "svoj" Ramones film, njihovi riffovi su čujni na većini pjesama ovog albuma. Tekstualno je ploča pozitivno cinična, ono što fali punk rock glazbi današnjih novih klinaca. VD-i1 neće biti među najboljim naslovima koje je Sale snimio, ali definitivno spada u gornju klasu. Kako je išla nekadašnja reklama za popularno gazirano piće od grožđa, tako ni ovo nije punk, nije rock, već je idealan spoj jednog i drugog, s malo većim izletom u rock elemente.

Naslovi: A1 Kratko i konkretno, A2 Podmetnimo se, A3 Ono za ono, A4 Ploče, kazete, diskete..., A5 Vesna 2, A6 Demo, demo, A7 Nema_beda.com, B1 Levitiram, B2 Gospodiii Pomiluj, B3 Svemir Mora Znati, B4 Dočim? Set-Up?, B5 Preduga

ocjena albuma [1-10]: 7

jura // 31/10/2014