Ovo je jedna posebna priča. I dobro čuvana tajna domaće scene. Postoje od 2003. godine, a članovi grupe su: Olja Frolo (glas, udaraljke), Alen Zarifović (klasična i akustična gitara, udaraljke), Goran Brezac (bubanj, udaraljke), Patrik Šćira (klavijature, samplovi) i Saša Bošković (bas gitara), a na albumu su gostovali i bivši članovi Ivona Kiršić (flauta) i Marino Matošić (harmonika). Svoj glazbeni izričaj, etheral neo-folk, definitivno nije nešto uobičajeno na ovim prostorima. Sadržaj Karpatie, kako se i vidi kroz engleski tekst na omotu cd-a nije primarno namijenjen domaćem tržištu, što je i očekivana stvar. Pohvale idu i dizajnu cd-a, za koji su zaslužni Olja i Alen, koji su osovina grupe Loell Duinn, a "krivi" su i za tekstove pjesama. Odmah u startu ću reći da je ovo glazba koja ne poznaje granice. Loell Duinn bi, bar što se Zagreba tiče, mogli nastupati i u Močvari i u koncertnoj dvorani Lisinski. Baš takvu oprečnost sam osjetio slušavši njihove pjesme. Koliko alternativnost i bijeg od bilo kakvih klišea, toliko i slobodu, ljepotu orkestracije i kompleksnost aranžmana. Teško da bi na slijepo mogli pogoditi da je ovaj album stigao iz Hrvatske. Prije ga vidim kao album nastao na obali Sredozemnog mora, njegove sjeverne strane, koketirajući i rušeći granice između Europe i Afrike. Gregorijanski koral kojim bi najlakše opisao pjevanje Olje Frolo je toliko slobodan u prostoru, da na trenutke imate dojam da ste izgubili ostatak instrumenata, kao da je Karpatia album jedne glazbenice i njenog glasa. Snagom pjevanja asocirala me na Margo Timmins s albuma The Trinity Session, grupe Cowboy Junkies.

"Duša balkanska" kojom započinje putovanje ovog cd-a odmah pokazuje smjernice i snagu Oljina vokala. Tekst ove pjesme zapisan je kao jedini i u knjižici cd-a sa slikom napuštene kamene kućice, vjerojatno negdje u Istri. "Mina", odabrana kao prvi singl s ovog albuma, svojim komornim karakterom kombinira etno i klasične obrasce. Jezik ove pjesme je izvan bilo kakvih razumljivih barijera. Takav pristup prema tekstu se očitava kroz većinu ovih pjesama, što je još jedna nekovencionalnost. Od svih pjesama, "Lament" najviše odaje istarske korijene, a tu pristupom najviše asocira na Tamaru Obrovac, koja je na početku karijere na sličan način gradila svoj put. Da nemam cd u rukama, zakleo bih se da je vokalne dionice pred kraj pjesme odradila baš Tamara. Bubnjarski uvod u "La Fage" i bas dionice zovu vas na put u neistraženo, put na koji bez problema odlazite, ne mareći za njegove opasnosti. Naslovna "Karpatia" svojim trajanjem od preko osam minuta, ni u jednom trenutku ne zalazi u monotonost. Atmosferičnost i meditativnost koja nosi duh pjesme, prati jednostavan tekst. U prvom dijelu pjesme ponavlja se samo riječ karpatia, dok je u drugom dijelu ubačen i tekst prve pjesme "Duša Balkanska". Zanimljivo je promatrati kako instrumenti mijenjaju aranžman s početka cd-a gdje je pjesma odrađena samo vokalno. Ciljano stavljena na sredinu cd-a, svojom promjenom ritma, šeće me kroz prošlost i sadašnjost. "Silent Oceans" nosila me ritmički na isti način, koji bih mogao vidjeti i Iron Maiden kad bi im ištekali struju. "Rising Sun" i " Silent Ocean" imaju najviše izraženu komercijalnu notu. Ujedno bi možda i najnepreciznije odale zvuk ovog albuma, iako svojim melodijama prve ulaze u uho slušatelja. "Rising Sun" me ne bi iznenadila na bilo kojoj domaćoj radio stanici, a svojim pop senzibilitetom odskače od ostatka materijala na albumu.

Usporediti ovaj album s nekim od domaćih autora nije pretjerano zahvalan posao. Jedan od pionira domaće etno glazbe Mojmir Novakovićm s albumom grupe Legen - Paunov Ples, imao je slično putovanje. Razlika između ova dva uratka je širina instrumentarija koja je na strani Loell Duinn i njihovoj malo veselijoj atmosferi. Sličnog mračnijeg ugođaja je pak album Plavi Pilot - Darka Rundeka, ali on ne gazi toliko po etno renesansnoj cesti. Možemo ga usporediti i s etno crtama Gorana Bregovića, koji je uspješno prodao svijetu narodnu glazbu Balkana. Ali Karpatia u usporedbi s recimo Ederlezi nije toliko komercijalnog naboja niti ima jaku gostujuću momčad.

Jedina zamjerka koju bih uputio ovom albumu je samo vrlo dobra produkcija, kojom Karpatia malo gubi na vrijednosti. Prava je šteta što se tu nije moglo otići do kraja. Jer bih bez problema svojim sadržajem mogao biti na etiketi tipa ECM, koja ima sluha za eksperimente ovog tipa.

Slušanje ovog albuma meni je bilo jedno novo iskustvo. Svojom meditativnom i ambijentalnom crtom, a pomalo i new age motivima, mogao bih ga vidjeti i kao soundtrack za film "Braveheart" ili "Highlander". Ova ekipa ide svojim putem ne mareći za standardne forme i trendove. Mišljenja sam da će vani prije prepoznati njihov put, dok će naša prilično zatvorena publika puno teže prihvatiti ovakvu slobodu izražavanja. Loell Duinn su neobična skupina, primarno zbog svoje glazbe u kojoj posežu za drugačijim obrascima i korijenima duboko, skroz do razdoblja renesanse, pet stotina godina unatrag. U njihovim tekstovima ne treba tražiti dubinu i smisao kao u recimo, Arsenovim. Ovdje je tekst samo čarobni štapić kojom vas ovi mađioničari ubacuju u svoj šešir iz kojeg kad ulovite ljepotu glazbene magije, nema izlaska.

Naslovi: 1. Duša Balkanska (Oda), 2. Mina, 3. Lament, 4. La Fage, 5. Spirit of Mathemathics, 6. Karpatia, 7. Svar-Og, 8. Silent Oceans, 9. Rising Sun, 10. Deset Bijelih Stepenica, 11. Neverending (Song of Sighs)

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 03/04/2014