Ja sam (ipak) stvarno SRETNO DIJETE

Zahvaljujući prijateljstvu s prezenterom J. Lo. (32) imao sam sreću da se "uvalim" na svečanu premijeru filma koji govori o razdoblju koje nisam doživio uživo (rođen sam '73., nad Splitom je duvalo jugo...), ali o kojem znam mnogo, mnogo više nego o npr. 7 sekretara SKOJ-a ili 7 rimskih brežuljaka. Samim tim, ovaj je film u startu kod mene već imao ocjenu 3. A evo kako je došao do ocjene 5.

Film ima tri ideje, ili tri paralelene radnje, koje se međusobno isprepliću. To su:
1. novi val - zašto i kako? Zašto baš tada tolika poplava dobrih bendova? Kako baš tada? Je li samo zato što je Maršal otišao na vječna lovišta ili je to bio, kako kaže Rundek - random?
2. Zagreb - koji je kurac bio za tim gradom prije? Zašto je baš tada razvio jedra? Gdje je to sve bilo? Kakav je bermudski trokut bio Zvečka - Kavkaz - Blato? Zašto je baš tada i Beograd oprala špica? Koliko je Polet dao poleta?
3. Mirković - intimistički podtekst. Kakvo mu je bilo djetinstvo i mladost? Zašto nije slušao Srebrna Krila nego Pankrte? Kako je sve to djelovalo na izgradnju njegove osobnosti ?
I lijepo onda, pokupiš heroje svoje mladosti, dovedeš još i mamu i ženu i sina i psa i kravatu, naoružaš se strpljenjem i dobrom voljom - ... i snimiš film.
Vidi se da je Mirković izučio filmsku školu i da uprkos dokumentarističkoj prirodi filma spretno barata trikovima koji stvaraju filmsku iluziju i ritam (sastavak o Titovoj smrti, gluho noćno sviranje na kraju, montaža naših junaka jučer i danas...). I tako pomislite da gledate igrani film i super vam je.... ALI !!!... to je ipak dokumentarac jer svi unaprijed znamo kraj... znamo da se Svevišnji neće vratiti iz dobrovoljnog proganstva iz Nizozemske.... da je Houra od punkera iz Dubrave postao općedržavno blago.... da je Stublić poludio... da je Gileta život pojeo.... da je Šaper postao yuppie... da smo i mi stariji 15-20 godina i svi u brakovima i dobroćudnim mrakovima.

Film obiluje strašnim scenama , a ja bih izdvojio slijedeće:
1. Renato Matessi, najveći narkoman novog vala, ubijen dopom, bezuspješno pokušava odsvirati prvi hit Patrole - Ne pitaj za mene. Scena za anale. Kako su čudni putevi gospodnji - basist Patrole Staško je današnji muž bjelovarske gradonačelnice Đurđe Adlešić. Zamišljam scenu kako Renato i Staško prže na probi, a mala rockerica Đurđa im rola jointove.
2. 18-godišnji Jajo Houra kaže kako ne zna svirati gitaru, ali se nada da će naučiti. E, malo si se prešo Jasenko. Instrument sa šest žica i danas je za tebe nedokučiv predmet.
3. neočekivani susret ritam sekcije Azre nakon sto godina. Leiner se trese od uzbuđenja i kaže Hrnjaku sa vidljivom knedlom u grlu: - Gdje si ratni druže?

Mirković se potrudio i dobio peticu iz zalaganja. Izvukao je neke bunkerirane snimke koje su mu naprosto oborile ničice. Npr. Azrine snimke... Azra je bio bend koji sam volio jednako koliko i Hajduk ili kao što danas volim sina. Jednom sam, pod gadnim utjecajem "Badelovih" tekućih proizvoda, na pitanje "Bi li Johnnyju popušio malenoga?", ponudio potvrdan odgovor. Imao sam urezano Azra nožem na podlaktici. Pješke sam išao od Piska do Zadvarja (7 km uzbrdo i 7 km nizbrdo) da bi kupio majicu Azre. Brodom s "Tomosom 4" išao na koncert u Bašku Vodu. Javno sam se deklarirao kao najveći fan Azre u Splitu (a Spalato je volio Azru)... Eto, i takvog jednog retardiranog idiota, ikonoklasta i pavijana, koji je mislio da je sve vidio i čuo, Mirković je uhvatio na spavanju. Frajer je izvukao snimke koje nikad nisam vidio. Moram Vam priznati, suza je nakratko zasjala u oku.
Emocije su zeznuta stvar. Pogode te negdje i zdravorazumsko rasuđivanje ode u ropotarnicu povijesti. Raznježiš se kao Franjo na kninskoj tvrđavi i... dođe ti da uđeš u ekran, da skačeš sa "Smogovcima" na "Marinu", da se valjaš s Giletom ispred "Zlatnog papagaja", da skrešeš sve po spisku današnjim CRO-ROCK snagama.

Zamislite da se sutra, preksutra ili u idućih 365 dana dogode ovom gradu neki novi Haustor, Azra, Film i Prljavo Kazalište. Zvuči mi nemoguće. Daj bože, da sam u krivu. I sad se tu nameće pitanje - što se dogodilo te 1979. i 1980.? Zašto i kako su se tada odjednom i najedamput u Zagrebu i Beogradu pojavili tako dobri bendovi? Je li to bila božja providnost ili je to bila puka slučajnost, ili možda nešto sasvim peto. Nadam se da će Vam "Sretno dijete" ponuditi odgovor na ta pitanja.

Krvava Meri, Maljčiki, Neprilagođen, Duhovi, Krokodili dolaze, Subotom uveče, Ona se budi... i da ne nabrajam dalje... ne znam ni sam koliko sam vremena proveo pušeći travu i slušajući te pjesme.
Jesam li postao pametniji zbog njih? Nisam.
Jesam li postao ljepši? Nisam.
Je li mi bilo dobro? Da, bilo mi je jebeno dobro... Ja sam bio, stvarno, sretno dijete.

beer baron // 11/02/2004

PS: Pedo,prijatelju, sretan ti rođendan i oprosti na čekanju. Voli te Beer Baron!