Eto ... nakon poduže vremena i u moju blizinu, u susjedni grad koji je nešto manja provincija (ovo - provincija - pišem bez navodnika jer je izgleda definitivna istina da s obzirom na učestalost zanimljivih događanja navodnici nisu potrebni) od grada u kojem živim stigao je taj FILM.
Karte su, naravno, bile rasprodane unaprijed.
Raspon godišta posjetitelja: od cca 15 do cca 50 godina.
Životno - stilsko opredjeljenje posjetitelja: od punkera do šminkera.
Uvjeti za gledanje: odgovarajući, ukoliko ne postajete lagano nervozni kada gledatelj u redu iza vas drka koljenom po naslonu vašeg stolca u ritmu muzike. Ili ako ne postajete lagano iznervirani kada tip do vas (obrazovan momak, upućen u svu kronologiju iz teme FILMA) na pojavljivanje "svake" face iz filma ima to potrebu odmah elaborirati i detaljno objasniti svojoj guski (Naravno, momak zna ko je Leiner. I Maxa zna. Pozna i Stublića i Rundeka i Houru. Ali ko li je za kurac onaj tip Metessi????? Lovšin????? Gileta je negde videl. Hrnjak???? A kaj imaju veze ti novinari???? Polet???? Kakav Polet????.... jebi ga, naravno da svi gledatelji nisu bili tog profila, ali mislim da je u svakom redu bil po jedan primjerak...)
Vidljivost iz 4-tog reda: zadovoljavajuća.
Osjećaj nakon gledanja FILMA: ukočenost vrata (jebeni 4-ti red), suha usta, aritmija, opća iscrpljenost i slabost, osjećaj nemoći u udovima, a sve navedeno uzrokovano pozornim i koncentriranim praćenjem vizualno - zvučnih podražaja s platna.

Intro: .... došel je gospon Mirković i rekel je par riječi ... (ja sam očekival da buju došli i La Cinema, ali ... jebi ga, mi smo provincija, daleko je to od metropole ... začuđujuće, čak nije došel ni Bogović) ... pljesak, mrak, FILM!
E... sad moram priznati da za umjetničku vrijednost filma nisam kompetentan, a niti to u ovom slučaju ikoga zanima... jer.... kaj se mene tiče, dosta je da se pojavljuju TI LIKOVI i TA MUZIKA i da to meni bude najbolji HR FILM u posljednjih masu godina, jer ...
... ja sam 33-godišnji azroman koji:
- obožava Orgazam i Šarlu,
- obožava Idole,
- kojem je ludilo Live u Kulušiću od Filma,
- kojem je jako, jako dobar prvi album Prljavog kazališta,
- koji doma na tavanu ima par brojeva Poleta (istina iz 1987.godine) koje s vremena
na vrijeme sjetno prolista,
- koji jako voli Patrolu (i za razliku od Matesija zna riječi pjesme...) i Haustor,
- koji (iako ovo nije tema, ali moram napomenuti i to) OBOŽAVA najbolju
jugoslovensku grupu svih vremena - DISCIPLINU KIČME,
- koji nije gledao film Dečko koji obečava (a jako bi to htio...),
- koji žali što u ZGB na fax nije došao 10-tak godina ranije,
- koji je kada je listopada 1990. došao u ZGB na fax prvo pronašao Blato o kojem je slušao sa kazeta i LP-a i iz njega gledao u Zvečku ....... ali tada je već sve, jebi ga, bila davna prošlost i u Masarykovoj za jednog nostalgičnog provincijalnog varaždinca više nije bilo ničeg zanimljivog... (pa je u Blatu pio i gledao kroz mutna stakla, a u Jazovki bezuspješno biljario).

Dojmovi 1. - isječci iz sjećanja nakon gledanja FILMA: - TRNCI su me prošli na Pankrte i Ljubljana je bolana!!! ... Metessi je "prehlađen", ... knedle Leinera i fakat jaki bicepsi Hrnjaka, ... lepi dvojni objekat Bogovića, ...
Dojmovi 2.: - teška srca definitivno priznajem da je Štulić ... ah, jeba te ... ne mogu to
izgovoriti ...
I na kraju .... pitanje Mirkoviću (čovjek je komentirao sa stejđa film na pitanja neke voditeljice) u razgovoru nakon projekcije: može FILM još jednom?
Kupili smo knjigu .... popil smo par piva u foajeu kina, otišli kod frendova i preslušali tu noć brdo muzike ...
E da ... veli nam Mirković u kratkom razgovoru u foajeu nakon FILMA da je: najbolja reakcija na FILM bila na premijeri u Beogradu (5 minuta pljeska) ... da je Koju nagovarao 3 dana da se pojavi u FILMU, ali... , da mu je Štulić na telefon rekao da bi možda ,ali možda učestvovao ako bi to bio film o njemu ... (možda ovo piše i u knjizi ... ne znam, tek sam na 34-toj strani...).

Eto ... toliko od mene koji prezirem i pljujem na svaku vrstu neutemeljenog autoriteta i idolatriju ... ali ... jebi ga .... i ja sam bio sretno dijete u nekim prošlim vremenima fascinirano facama iz FILMA... i zato:
... NE DAM SVOJE JA IDEALE I JEST' ĆU SNOVE UMJESTO HLEBA,
SVOJU SREĆU NOSIM SA SOBOM, ONA JE PARĆE SLOBODNOG
NEBA!!!!

paul raul // 14/03/2004