AZRA - Azra (1980, Jugoton)

Malo je poznato da je u prvoj postavi Azre pjevač bio Jura Stublić, no on s Branimirom Štulićem nije snimio niti jedan vinil. U drugoj (i najpoznatijoj) postavi uz Štulića (vokal i gitara) bili su Mišo Hrnjak (bas) i Boris Leiner (bubnjevi). Prvi produkt Azre bio je singl "Balkan / A šta da radim" objavljen u listopadu 1979. koji je postao kultnim hitom Azre i jedan od zaštitnih koncertnih favorita publike. Debi album je snimljen u travnju 1980. i odmah po izlasku je skrenuo pažnju jakom Štulićevom teksturom koja se naslanjala na odnos muškarca i žene, te pokušaje marginalnih i perifernih likova da ostvare velike stvari. Uglavnom jednostavan rock --novi val izraz s jednostavnim glazbenim kosturom i nizom natruha američkog i britanskog new wavea (Television, Jam, Blondie, The Police, Iggy Pop, Elvis Costello…) prohujali su glazbenim stilom ovog prvorođenca koji nije urodio niti jednim hitom, ali zaista ima nisku legendarnih pjesama: "Krvava Meri", "Teško vrijeme", "Jablan", "Ne mogu pomoći nikome od nas"… Album je producirao Drago Mlinarec.
Pjesma "Jablan" se nalazi u obradi Parnog valjka na albumu "Gradske priče".

AZRA - Sunčana strana ulice 2 LP (1981, Jugoton)

Samo par mjeseci nakon debija, Azra objavljuje EP "Ljepe žene prolaze kroz grad / Poziv na ples / Suzy F." i time počinje serijski niz Štulićevih radova. EP je postao omanji hit, dovoljan da se pripremi teren za drugi album koji se pojavio u proljeće 1981., taman u eri najjače jugoslavenske rock scene (Idoli, Električni orgazam, Šarlo akrobata, Film, Prljavo kazalište, Haustor, Laboratorija zvuka, Pankrti, Lačni Franc…). "Sunčana strana ulice" je zbirka od 24 pjesme kojima se Štulić nametnuo kao izuzetan autor sposoban da napiše najbanalniji hit "Fa - fa - fa", "Provedimo vikend zajedno" ili "Odlazak u noć", ili pak s druge strane vrlo angažirane "lumpenproleterske" tekstove poput "Užas je moja furka", "Kurvini sinovi", "Poljska u mome srcu", "Uvijek ista priča". Dakako, Štulić je ovdje zaradio ogromne hvalospjeve na račun sofisticiranosti pjesama "Kipo", "Ne reci mi dvaput" ili "Daleko od istine", te na seriji individualnih motiva "Između nas", "Gospodar samoće", "Karta za sreću", "Sunčana strana ulice", "Grad bez ljubavi" i "Nedjelja popodne". U proširenom studijskom sastavu uz Lainera i Hrnjaka ovdje su bili prisutni još Miroslav Sedak - Benčić (saksofon), Franjo Vlahović (Truba, trombon), Nikola Santro (trombon) i Mladen Juričić (harmonika).
"Sunčana strana ulice" je prodan u fantastičnom tiražu, a Azru je stavio u sam vrh ondašnje rock scene. Po izboru kritičara izabran je za jednog od najboljih rock albuma 1981.godine. Taj vrh su podijelili s albumima "Bistriji ili tuplji čovek biva kad…" Šarlo akrobate, kompilacijom "Paket aranžman " Idoli, Električni orgazam i Šarlo akrobata, te albumom "Ikebana" Lačnog Franca.

AZRA - Ravno do dna 3 LP (1982, Jugoton)

Kultni rock klub "Kulušić" tih godina je bio glavnim centrom jugoslavenskog rocka. Svoj legendarni album u njemu je snimio Film - "Live in Kulušić", što je bezrezervno najbolji živi album koji je objavljen na ovim prostorima, zatim Bijelo dugme "5.april '81", Leb i sol "Akustična trauma", a nešto kasnije i Ekatarina Velika i Električni orgazam.
Tradiciju koju je otpočeo Film, nastavila je Azra ovim trostrukim živim zapisom sa 44 pjesme snimljene 21.listopada 1981. Ovdje su gotovo sve pjesme Azre s prva dva albuma i singlova jedino manjkaju laganije stvari sa "Sunčana strana ulice" i "Žena drugog sistema" s prvijenca. Iako je zapis autentičan i prikazuje Azru kao svirački visokoprofesionalnu uigranu ekipu, te je prisutno trinaest novih kompozicija koje se neće pojaviti na nekom drugom albumu, "Ravno do dna" se zbog svoje preopširnosti nikada nije smatrao najboljim živim albumom jugoslavenskog rocka. Koncertna kulminacija se odvija tek na posljednjih 3-4 naslova: "Krvava Meri", "Užas je moja furka", "Balkan" i "Odlazak u noć" uz glasne ovacije publike. Usporedo s albumom 4.ožujka 1982.objavljen je i singl skinut s njega - "Đoni budi dobar / Teško vrijeme".
Premda se Azrine kompozicije tih godina nisu često pojavljivale na državnim radio stanicama, ovaj živi album je koštao kao tri albuma (nije bilo nikakvog popusta), Đonijev rad je zaživio u narodu i ploča je ponovno dosegla fantastičan tiraž.

AZRA - Filigranski pločnici 2 LP (1982, Jugoton)

I kada je taman počela prodaja famoznog trostrukog "Ravno do dna", Azra 30.lipnja 1982.objavljuje novi EP - "E, pa što / Sloboda / Gluperde lutaju daleko" koji se naravno nije pojavio niti na jednom albumu. Bio je to odličan rock s osjetnim pomacima od novog vala (barem u pjesmi "E, pa što) i pokazatelj u kome smjeru će glazbeno krenuti naredni radovi.
Dvostruki album "Filigranski pločnici" pojavio se u eri potpune Azrine popularnosti, u ljeto 1982. Na njemu se nalazi 27 pjesama od kojih po običaju nije bilo niti jednog hita. Štulić je bio čudan tip koji nije davao izjave za štampu niti snimao video spotove. Azra poprilično dugo nije imala spot na jedinom kakvom - takvom mjerilu liste najpopularnijih, na beogradskom TV "Hitu meseca" gdje su se redovito emitirali svi novi i najprodavaniji pop i rock izvođači (Čorba, Kazalište, Valjak, Idoli, Čolić…), čime je Azra istovremeno bila i mega popularan i "underground" izvođač. Upravo je ta Štulićeva hiper produkcija i ignoriranje medija bilo jednim od glavnih faktora u fantastičnom uspjehu Azre uz, naravno, nezaobilaznu kvalitetu autorskog izraza koji je ovdje došao do svojeg vrhunca. Ponovno snažni i moćni tekstovi o raznim ličnostima - "68", "Pavel", "Gomila nesklada", "Hladni prsti", "32-956", "Gorki okus", "Filigranski pločnici"… s veoma respektabilnom sofistikacijom izraza. I premda je nakon raspada socijalizma i Jugoslavenske federacije puno toga jasnije, niz tekstova s ovog albuma ostaje ultimativnim i čudnim lirskim rock ostvarenjima. Ovdje je Štulić došao na razinu kada se poigravao sa svime što mu je smetalo, podsmjehivao se različitim ljudskim glupostima i zabludama, lažnom sistemu, društveno- socijalnim nepravdama i klevetama kojima je bio napadan - "…nije u redu način na koji iz mene rade budalu / mogu da psujem u mraku da navijam za ono što misle da vrijedi / i dalje pazim na svoje ruke u kaputu od crvene čoje…" (pjesma "Nije O.K."), ili - "…ako želiš da saznaš, pristani na sve / ako želiš da mijenjaš ljude, ne odmeći se…" ("Filigranski pločnici").
Album je po mišljenima kritičara magazina Džuboks uvršten u sam vrh jugoslavenskog rocka te 1982. godine uz albume "Odbrana i poslednji dani" Idola, "Godine ljubavi" U škripcu i "Ritam strasti" grupe Boa.
Koncem 1982. Azra je objavila još jedan vinil, bila je to kompilacija njihova dva singla i dva EP-ija pod nazivom "Singl ploče 1979 - 1982".

AZRA - Kad fazani lete (1983, Jugoton)

Četvrti studijski album Azre konačno je rezultirao prvim video spotom za pjesmu "Kao i jučer" u nešto prigodnijoj, umjerenijoj glazbenoj atmosferi pogodnoj čak i za emitiranje u diskotekama, no album je iznenadio svojom žestokom i čvrstom hard / heavy rock strukturom, te razornim gitarskim riffovima.
Tekstualno i dalje u naponu snage ukazujući na hegemoniju, hedonizam, razne oblike vlasti, upirući u društveno - političke probleme i nepravde, Štulić premda sada već opasno napadan od političko - kulturnih komunističkih struktura ipak nije bio cenzuriran, ali se osim pjesme "Kao i jučer" ništa nije emitiralo. Naravno, pjesme "Nemir i strast" i "Štićenik" kao potencijalni hitovi su zaživjeli u publici, ali ne u medijima, tako da je ponovljen potpuno isti ignorirajući faktor prethodnih radova. Unatoč svemu, "Kad fazani lete" je ponovio tiraže prethodnih albuma".

AZRA - Krivo srastanje (1983, Jugoton)

Ovim petim studijskim albumom završio je ultrahiperaktivni stvaralački proces Đoni Štulića u kojem je objavio ni manje - ni više nego 11 ploča (jedan trostruki, dva dvostruka i četiri obična albuma) u roku od samo četiri godine što je produktivan i kreativan rad svakako vrijedan pažnje, ali i inicijativa potrage za sličnom produktivnošću i na svijetskoj glazbenoj sceni.
Album je sniman u jesen 1983. u Frankfurtu i Arnheimu, pa je udahnut zvuk funka, soula i disca, no zadržane su i forme balada, te žestokog rock zvuka s albuma "Kad fazani lete", a ima i rockabillya, te rockerskih struktura skinutih s albuma "Combat rock" grupe The Clash i uobičajenih natruha psihodelije.
Najavljen iznenađujućim singlom, obradom "Klinček stoji pod oblokom" koji je postao jednim od rijetkih medijskih hitova Azre, ovaj album je u glazbenom pogledu najraznovrsniji do tada. No, sva silna potkopavanja koja je Štulić doživio unazad 2-3 godine kao autor "s previše putra na glavi" zadirući u bolne točke jugoslavenskog sistema, ovdje su izbile na vidjelo. Album nema optimističnog tekstualnog trenutka, već je baziran na Štulićevoj ideji preseljenja u Amsterdam kako bi izbjegao porez i zakonske nevolje kojih je u privatnom životu imao previše. Zato se na fini način obračunao s turobnom situacijom, nemoći u zatvorenom sistemu (…"kako da se kontroliram kad me ubija osjećaj tako drugačiji od svega što razumijem, od svega što želim da vidim"… - pjesma "Flash"), udario svoj posljednji autorski pečat i nestao posvetivši cijenjenoj državi niz hvalospjeva - … "svi tvoji plaćeni nitkovi i sjecikese, svi tvoji mutavi urlatori zvučnih titula hrabo spletkare zaštićeni lopovskim kodeksom…" (pjesma "Krivo srastanje"). Različiti vidovi sofisticiranih tema s ovog albuma prikazali su Štulićevo "otpadničko" ogorčenje prema okolini u kojoj više nije želio egzistirati.

horvi // 01/02/2004