Došavši pred riječku Stereo dvoranu I vidjevši ispred Davorina Bogovića pomislio sam da je to idealna tribute večer novovalnoj Azri s jednim od izvornih sudionika tog pokreta koji je težio novim idejama, kulturnoj progresiji kroz click generacije 80-tih. Ja sam stvarno sretno dijete
Ta izvorna misao vodilja se pokazala promašenom, jer je Davorin ispao najlošijim akterom ove večeri. Neprepoznatljiv u svim fazama izvedbe; krivi tekstovi, spor te čak I nekarakterističan u svojim pozama na bini kojem je kumovala koja cašica vise. Sve skupa je preobrazilo u "ja nisam sretno dijete".

King Johnny is Alive
Pravi vladar scene bio je Domagoj Vorberger - lider grupe Corto koji je od svoga prvog pojavljivanja na sceni imao odličan/cool scenski nastup kao iz najboljih vodvilja uz dim cigarete koja kao da je govorila o prolaznosti vremena, ali I vječnosti Azre te ostatka tadašnje scene koja će kad-tad u nekakvim Rock Enciklopedijama dobiti status poput Bauhausa, kulture Pop Arta ili stranicu kao alternativni kulturni pokret jedne generacije - zasada to ostaje vise kao interni stav o vrijednostima novog vala .
Domagoj ima gard prave zvijezde, romantičnost u stavu Liam Ó Maonlaí-a zvijezde banda The Hothouse Flowers i izuzetno je uvjerljiv u hitovima Azre. Kao da je to njegova paleta stihova.Ta interpretacija je bila svježa, a prepoznatljiva. Šteta što on I u Cortu nema pravog hita osim prepjeva "Zagrebačkim ulicama", jer ja sam ga uporno čekao od njegovog prvog pojavljivanja, pa do dana današnjega..a on ima tako jednu boemsku lirsku dušu, koja se osjeti. Takav je bio uostalom I J.B.Stulic. Svi Ostali
Ostatak banda je bio prosječan, uljuljan I kao da su željeli samo odraditi jedan uhodani posao.
Boris Leiner je bio izrazito samozatajan pogotovo jer znamo da je on I pored Johnny-a Stulica imao svoje pjevačke dionice, a sad samo nažalost u par prvih songova.

Zan Jakopac je bio definitivno najradosniji clan banda koji je izgledao kao da se nalazi na kakvoj dobroj svadbi, a ne na rock koncertu.
Ovaj Tribute je bio za nostalgične sjajan, za realne gledatelje prosječan uz bljesak Domagoja Vorbergera, a o hitovima Azre zna se gotovo sve. Predgrupa - Baltazar
...Sad se vraćam na početak koncerta i grupu Baltazar koja je ispala interesantan odabir predgrupe ovog koncerta. Zvuk ovog u začetku Istarskog banda je uvjerljiv I dobar. Osjete se uzori u Perl Jamu I grunge osnovi,ali imaju po meni neke manje nedostatke nastale u samom projektiranju banda I slaganja albuma. Ovo spominjem jer oni imaju izuzetan potencijal za napraviti velike stvari.
Traženje stila, završni touch
Osjetio sam neujednačenost glazbenog stila (jeli to heavy metal& world sound ili softy rock&Cro-varijanta???nešto još?),ponekad zvuče oštro kao Perl Jam,ili Slayeri u najboljim danima nekakva post-grungea varijante,ali zatim dodje skladba koja je stilski slična bandu Opća Opasnost, ali u lošoj fazi. A druga veća primjedba su tekstovi koji se ne čuju cisto, iznimka je udarni song Novi dan koji je 25g bio u ladici I koji je jako liričan, neiskvaren, a rifovi I akordi prirodni...moram reć u ovoj skladbi su nekako puno iskreniji za razliku od ostatka materijala koji je šarolik I nedosljedan.
To mi govori o nekakvom traženju, te da im fali možda kakva iskusnija ruka u pronalasku pravog puta i njihove materijale uravnotežila. A možda se osjete struje I unutar samog benda.

Udarna dvojka
Hus I Leo se izdvajaju od ostatka teama po karizmi I kvaliteti prezentacije. Osim po godinama Hus je jedan pravi zaljubljenik u glazbu. Vidi se da on nema namješten gard I da svoj JOB odrađuje sa dušom I pošteno. Osjeti se da on svaku pjesmu I svaki tekst osjeća osobno, jer je on I autor svih tekstova koje su plod njegovog 25godišnjeg stvaranja.
Za razliku od njega Leo Andjelkovic je stavom pravi frontmen banda kojeg se ne bi posramio I neki jaci svjetski band. Ima zavidan raspon glasa, koji u je u stilu/izričaju pravi hard-rokerski. Njegove kretnje sa gitarom, potezi glavom su prave preslike već vidjenih kretnji nekih svjetskih metal veličina, ali to na njemu zapravo ne smeta. Mana je sto se čini da bi on uvjerljivijim tekstovima,I aranžmanima bio iskorišteniji I nitko ga ne bi mogao zaustaviti u osvajanju muzičkih utvrda.

Obrada?
Obrada Ekv-a "Ti si sav moj bol" u stilu new wawea nije donijela nikakav pomak po meni. Ja sam gledao I izvorni band pred 25g.I imao je odličan zvuk koji Baltazar nije uspio nadmašiti. Možda se nije trebala naci ovaj song na albumu,jer se radi o bandu koji je kultni na ovim prostorima,pa je teško nuditi nešto novo.Veći pomak po meni bi bilo obraditi neki slabiji zaboravljeni band tipa grupe Fit,pa njihov song Macka obraditi u Hard verziji poput npr.covera Wicked Game-a I grupe Him. Tu bi Baltazari briljirali. Po meni ove nijanse bi uz atraktivnijeg bubnjara dali bendu kreativnu snagu uistinu odličnog benda kakvog nema u Hrvatskoj. Ova moja zelja neka bude završetak jedne uspješne večeri u Rijeci gdje moram reci da Azru nisam osvojio, a Baltazar mi je platio odlično vino. I uz sve navedeno moram biti zadovoljan nastupima.

By Goldie Kless

terapija // 23/01/2013

> vidi sve fotke // see all photos