O Idolima sam se dovoljno napisao u pregledu njihove kompletne diskografije. Samo da se rezimira: bili su inteligentan bend koji je samo s jednim pravim odmjerenim štosom bez nekog većeg sviračkog znanja putem časopisa Vidici 1980. zdrmao cijelu Jugoslaviju prvim singlom "Retko te viđam sa devojkama/ Pomoć, pomoć". Kasnije je taj singl s poleđinom, iliti dvostrukom A stranom "Maljčiki" objavljen za Jugoton početkom 1981. kad su već postali enormno popularni praktički bez nekog duljeg objavljenog materijala izuzev 4 pjesme s legendarne kompilacije "Paket aranžman". Samo s tih nekoliko pjesama ("Pomoć, pomoć" se danas malo tko više sijeća) i brojnim TV nastupima postali su miljenici nacija. Vrtjeli su se po svim radio stanicama, a njihova elegancija i image u hlačama 'trofrtaljkama' zaštitnim trade-markom novog vala. Bili su mladi i privlačni djevojkama, svatko od njih je isijavao nekakvom drugačijom aurom, posve različitijom od Bijelog dugmeta, Azre, Filma ili dotadašnjih zvijezda Srebrnih krila koja se nisu snašla u novovalnom izrazu odlutavši iz rocka u zabavnjake. Netko je jako dobro primijetio da su glavna četvorka Idola po imageu i stilu Vlada Divljan, Woody Allen, Freddy Mercury i Mr.Bean... Danas kad bi se pojavio takav demo bend na nekom takmičenju, sumnjam da bi prošao jer više nitko živ ne polaže spregu na ono štu su Idoli imali - nevjerojatan talent i dekorirani image. Sada svi pronicljivo traže muzičke i vokalne predispozicije, a Idoli ih nisu imali i tada to nikome nije bilo važno. Važna je bila pjesma i njeno značenje. "Retko te viđam sa devojkama" je bio hit na Radio Zagrebu i cijela ex-Yu je doslovce otkačila na foru lijepih beogradskih dečki koji glume da su gay. O, koja je to fantastična zafrkancija bila, čovječe!!!

Njihov prvi dulji rad, mini album "VIS Idoli" objavljen je u pravo vrijeme u proljeće 1981. kada se zakuhala produkcija novovalnih albuma Električnog orgazma, Aerodroma, Pankrta, Pekinške patke, Prljavog kazališta, Haustora, legendarnog Filmovog "Live u Kulušiću", dvostrukog Azrinog "Sunčana strana ulice", a i Dugmetovog "Doživjeti stotu", (pa i Parni valjak se ušetao u te vode albumom "Vruće igre"), te još cijelog niza danas malo spominjanih ploča Parlamenta, Patrole, Stidljive ljubičice, Parafa, Vrućeg vetra, novosadskog Kontraritma, dubrovačkih Modela, posve zaboravljenog Horoskopa... Tom mini LP-iju prethodila je koncem 1980. spomenuta čuvena kompilacija "Paket aranžman" s Električnim orgazmom i Šarlo akrobatom koja se također nalazi u ovome CD box-setu, a na njoj su Idoli podarili bizarne pjesme poput "Schwüle über Europa (omorina nad Evropom)", 8 minuta dugačku minimalističku kraut-rock mantru "Amerika" i zvrkasti punk "Plastika", te spomenute "Maljčike".



Očekivao se novi napad u sličnom stilu, međutim, Idoli su podarili balade i ljubavne pjesme "Dok dobuje kiša (u ritmu tam-tama)" i eksplicitnu "Malena" na koje nitko nije ostao ravnodušan. Asocijacije na neka stara vremena budile su se obradama "Devojko mala" i Chuck Berryijeve "Hajde!", a prevagu u korist novog vala dale su "Ime da da" i "Zašto su danas devojke ljute". U kasetnoj verziji album je objavljen zajedno s Filmovim "Live u Kulušiću" i postao jedna od najprodavanijih audio-kaseta tog vremena. Izvještaji s koncerata su varirali od hvalospjeva do monotonije kada bi svirali "Amerika", ali ništa zato. Tokom te 1981. Idoli su i naučili svirati, te su se pripremali za svoje remek-djelo "Odbrana i poslednji dani" (1982) prema sasvim otkačenoj istoimenoj noveli Borislava Pekića o čuvaru plaže na rijeci Tisi u vrijeme njemačke okupacije Vojvodine tokom 2. Svjetskog rata.



Na "Odbrani" su Idoli pokazali svoje artističko, koreografsko, scenarističko i glazbeno umijeće pretvorivši proznu humoresku u uvrnuto i izobličeno, te maksimalno sofisticirano, nejasno i metaforičko djelo koje je u početku shvatilo vrlo mali broj ljudi. Ploča se prodala tek u nekih 50.000 komada što je za njihov komercijalni rejting bio fijasko, čak se tu i šund komisija uplela da će ploču cenzurirati, nalijepiti šund etiketu, a možda i povući s tržišta, no za tako nešto bile su potrebne 3 problematične pjesme koje nisu mogli striktno pronaći jer su Idoli duhovito izvitoperili sadržaj Pekićeve novele, isto kao i sam omot albuma na kome su se u suradnji s Gorankom Matić poigrali simbolom svastike u obliku nečega što je u prvi mah podsjećalo na keramičke pločice.



S albuma je prvotno kao hit odjeknuo "Kenozoik", jedna od njihovih posljednjih klasičnih new-wave/punk pjesama, a nešto kasnije baladične "Nebeska tema" i elektronska "Rusija", a kroz album nafilano je pregršt stilsko-žanrovskih fraza među kojima je ponešto mirisalo na novi romantizam ("Poslednji dani", "Nemo", "Odbrana"), synth-pop ("Glavna ptica/ skrati svoj dugački jezik"), te čudnovate metamorfoze r'n'r-a, kraut-rocka i eksperimenata pojačanih obiljem sintetičkih efekata. Album je proglašen i od kritike i od publike pločom godine uz Azrine "Filigranske pločnike" i Boin "Ritam strasti", a kasnije, sasvim opravdano i najboljim jugoslavenskim albumom svih vremena. Pekićeva novela se sve više podizala u knjižnicama i tumačio odnos s adaptacijom Idola koji su si definitivno zacementirali status jednog od najvažnijih bendova nekadašnje države. S drugim pravim albumom "Čokolada" (1983) i samom naslovnom pjesmom u tango ritmu otišli su potpuno u mainstream. Ploča je snimana u Londonu, a vremena su bila raskošna. Svatko imalo jači, značajniji i komercijalniji odlazio je u skupe studije po Švicarskoj, Italiji, Njemačkoj, Švedskoj... Tiraži su bili enormni i upravo te godine obarali su se rekordi i postavljali gotovo nedostižni standardi. Sjećate li se se što je bio JUS? Govorili su mulci da je to kratica za 'još uvijek slabo' (jugoslavenski standard), a ja još dan danas imam gramafone, kasetofone i prastari TV iz RIZ-a i EiNiš koji rade! Jel' to još uvijek slabo...? Trendovi su se mijenjali skoro pa iz mjeseca u mjesec, a Idoli su napustili svoj novovalni stil upustivši se u pop, funk, reggae, tada kurentni dance-rock i nezaobilazne balade izbacivši singlove "Tiho, tiho/ Bambina" i "Radostan dan/ Stranac u noći". Po izvještajima Jugotona ploča je prodana u 350.000 primjeraka i uz Riblju čorbu ("Mrtva priroda", 1981) bio je najtiražniji rock album do tada. U pop produkciji jedino ih je nadmašio Danijel milijunskim tiražem albuma "Đuli" (1983), a do konca 80-ih i raspada velike federacije slične poduhvate Idolima uspjeli su ostvariti Bajaga, Plavi orkestar i Bijelo dugme s Alenom Islamovićem. Već u smiraj cijele fame oko Idola, tokom ljeta 1985. objavljen je posljednji album "Šest dana juna" kao soundtrack za istoimeni film Dinka Tucakovića po scenariju Nebojiše Pajkića. Glavnu ulogu u filmu igrao je jedan od Idola - Nebojiša Krstić, a ploča je uz namjensku instrumentalnu glazbu koja prati kadrove dala dva klasična hita "Ona to zna" i "Ljubavi", jedan prepjev Gilbert Becauda "Samo me gledaj i budi tu", te dva gostovanja - Miše Kovača "Da je duži moj dan" i Jahije Gračanlića u sevdahu "Ja je zovem meni da se vrati". Nakon toga od Idola kao benda se više ništa nije dobilo. Vlada Divljan je krenuo u solo karijeru objavivši 1987. prvi solo album "Tajni život A.P.Šandorova", te je sa Giletom iz Orgazma napravio jako zabavni "Rokenrol za decu", a Nebojiša Krstić i Srđan Šaper su 1986. napravili album "Poslednja mladost u Jugoslaviji", te potpuno nestali s glazbenog radara. Ovaj cijeli box-set osim što komotno dođe zamijena starim i krckavim vinilima koji se još uvijek čuvaju kao relikvije vjerna je dokumentacija vremena kada se uistinu živjelo bezbrižno i kada ama baš nikome nije bilo teško odvojiti pare za 'metar ploča'. Bendovi i autori su bili potpuno relevantni kurentnoj svjetskoj sceni, pratili su se trendovi, scena je bila nevjerojatno jaka u svim pogledima, rađao se underground i alternativa, te je svatko praktički samo s jednim TV nastupom imao gotovo garantiranih 30.000 prodanih ploča. Idoli su bili zvijezde vremena lukavo i inteligentno iskoristivši ukazanu šansu ne samo zadovoljivši, već i nadmašivši kriterije i masovne publike, a i veoma oštre kritike bez ikakvih podilaženja ili kršenja nekih vlastitih umjetničkih principa. Danas je jedino šteta za nove generacije što kompletno nisu sačuvani njihovi video zapisi s TV nastupa i nekolicina otkačenih video-spotova, posebice s albuma "Čokolada". Možda se s vremenom pronađu u nekim kolekcijama i TV arhivima gdje bi i trebali biti pohranjeni, ali na tome još nitko nije poradio. Ovo što se može pronaći na youtube-u je samo sitnica iz tog cijelog kolaža. Idoli su bili genijalci vremena i mojeg djetinjstva. Skidam im kapu!

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 10/08/2014