Ne znajući kako su se tamo našli, Adam (Leigh Whannell) i doktor Lawrence Gordon (Cary Elwes) se bude zavezani lancima na suprotnim strane neke napuštene prostorije. Na sred iste je leš s pištoljem u ruci. Upitnici veličine Kipa slobode se pojavljuju iznad glava kako njih dvojice, tako i gledatelja. Uskoro se klupko odmotava i saznajemo da ih je zatočio serijski ubojica Jigsaw koji na mučan način muči svoje žrtve - da bi se oslobodili postavljene im zamke, zatočeni uvijek moraju učiniti neku strahotu sebi ili drugome. Naravno, i ovoga puta je takav slučaj - ako doktor želi živjeti i vidjeti ponovno svoju otetu obitelj, treba ubiti Adama do određenog roka...
S klaustrofobičnošću i zapletom koji (bar u prvoj trećini filma) cijelo vrijeme pred gledatelja stavlja pitanje "Zašto?" na način kultnog kanadskog filma "Cube", s malom paralelom glede zatočavanja "nevinih" viđen nedavno u odličnom istočnjačkom
"Oldboy" te možda ponajviše s očitim sličnostima, što u priči, što u (vizualnoj) atmosferi, na jedan od najboljih krimića/trilera 90tih te vjerojatno najbolji film Davida Finchera "Se7en", "Saw" će mnogima odmah upasti u kultnu kategoriju.
Ipak, unatoč nesvakidašnoj priči, film razočarava na nekoliko područja što se izvedbe tiče. Naravno da nisam od onih koji u startu smatraju da su niskobudžetni filmovi niža kategorija kvalitete, no ovdje kao da mi upravo to fali - jača produkcija. A ona bi po mojoj ideji prije svega donijela neko kvalitetnije glumačko ime (ne mora biti poznato, da se razumijemo, ali kvalitetnije od ovih glumačkih izvedbi B-kategorije; imamo mi tu i pravu zvijezdu, da ne bude da nisam rekao, ali je Danny "Smtonosno oružje" Glover ovo odradio s uključenim auto-glumcem). Osim toga, najviše bodu prokušana riješenja koja su u lošoj suprotnosti s relativno originalnom pričom - tipa trošna prostorija, slabo svjetlo, Rammstein alike buka i kamera iz ruke. "Stvaranje jeze kod gledatelja implicirajući sjebanost današnjeg kapitalističkog načina života" - lekcija br. 54 u knjizi "Režija za neznalice" (TM). Uzmimo na primjer samo glazbu - stari majstori tipa Hitchcock i Kubrick su stvarali takve žmarce klasičnom glazbom da je to bilo da se smrzneš, dok bi ova nabrijana buka više pasala kakvom američkom filmu o vozaču moto utrka sklonom porocima i suicidu. Recimo.
No, da me ne bi krivo razumjeli, sve negativnosti na stranu (morao sam ih izreći prvenstveno zbog sebe), riječ je o vrlo opičenoj priči u stilu gore spomenutih filmskih uzora iako je realizacija po kvaliteti ispod te spomenute trojke. Nakon debi horora "Stygian" iz 2000te, mladom James Wanu ovo je drugi film u karijeri, pa ima još vremena da izbrusi talenat, reklo bi se.
Obzirom na kraj, lako je moguće očekivati i nastavak. No, samo da ne postane nova razvodnjena franšiza tipa "Strava u ul. brijestova"...
ocjena filma [1-10]: 8
sale // 25/05/2005
PS: Da, ako iz texta nije očito, film nije za one sa slabijim srčanim stanjem i sve one koji se tako osjećaju.