Solo projekt Michael Pagea iz Wellfelta (Massachusetts, USA) koji ima još projekte Fire In The Head i Irukandji (oba zajedno imaju 30-tak izdanja), pod ovim nazivom Sky Burial došao je do devetog albuma.

Budući da ranije nisam ništa slušao od dotičnog, mogu samo na temelju ovog albuma konstatirati da je autor napravio poprilično zamoran elektronski drone album. U popratnom press materijalu navodi se da ima elemenata krautrocka i shoegaza, ali to se baš i ne primijeti. Uglavnom, ovih 8 brojeva su tipičan drone bez ikakvih plesnih ritmova, bazirani su na ambijentalnim harmonijama koje se pretvaraju u industrial-noise, te su u nekoliko kompozicija obogaćeni dobro znanim gostima poput Danny Hydea (Coil), Jarboe, Anni Hogan (Marc and The Mambas/Willing Sinners),
Jóhann Eirikssona (Gjöll, Reptilicus), Bridget Wishart (Hawkwind), Troum, Xiphoid Dementia i Craig McFarlane. Svatko od njih je imao neku sitnu epizodnu rolu, a inače ovo je prvi Sky Burial album na kojem ima vokalnih intonacija. To nisu pjevane dionice, već nerazgovjetna šaputanja, ponešto nerazumljivih naracija i samplova, a sve očito u svojstvu semantičko - mističnog efekta. Melodija nema, a ako one i postoje, monotono su razvučene na dugačke dionice za koje moje uho strpljenja baš i nema. Same kompozicije i nisu osobito dugačke, 3 iznose po 10 minuta, dok je ostatak upola kraći što po formatu i nije monotono teška stvar za poslušati.

Ovdje se kao inspiracija navode ezoterični i mitološki subjekti, no nisam uspio povezati smisao naziva kompozicija i albuma s time, tako da uopće nisam shvatio kakvu fabulu nosi ovih nešto manje od sat vremena. Mogao bih drobiti poput mnogih koji su se uhvatili pisati recenzije ovog albuma, pa opisivati i analizirati skladbu po skladbu, ali nema tu smisla jerbo do njega nisam došao. Meni osobno se sve ovo čini kao neki fikcijski eksperiment bez određene priče i koncepta, a u tom slučaju mi ovakvo djelo i nije osobito zanimljivo.

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 29/04/2013