Splitski peterac osnovan u proljeće 2022. nakon podosta rundi pijače, godinu dana kasnije je realizirao ovaj prvi EP od 18 minuta. Krasi ga sirovi black sa speed aditivima, no meni se više doima kao hardcore-punk jer ima puno izraženih visokih frekvencija, a osim toga tu je svoje prste u produkciji imao Mile Mijač iz sinjskih M.O.R.T. Sama postava je standardna (2 gitare, bas, bubnjevi i frontmen), a dobošar je Lepi Kale iz benda Delirij www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30826 koji se od proljeća 2023. zove Narkötik. A sad, oni koji se sjećaju ovih otkačenjaka što su sami za sebe tvrdili da su ruglo od benda i da postaju još gori ili ih prate pod novim imenom, mogu pretpostaviti o čemu se radi i kako operira pila za cirkular. Prije svega, tu je maksimalno zajebantska lirika puna crnog humora, perverzija, štoseva i inih manipulacija s komičnim horrorom na engleskom jeziku, a imaju i jednu na rvackom, domaćem im zavičajnom dijalektu - "Krvnik" nazvanu po nadimku frontmena Karlu Kekiću.

Krvnik

'krvnik nožen tila kopa
ostacima pase šopa
kad mu prne čak i kuva
trula tkiva puna muva

kada ruje kada čupa
di je oko sad je rupa
čudna to je mračna ćud
trulež mami njegov blud

dva tri muda, malo zelja
krvnik žlicon criva melja
tamani on, trula tila
ka bananu gorila (ovaj line je jebeno govno)

na vješalima, zidu srama
krvnik macon, kosti slama
njegov nagon, samo lože
narizane fete kože

morbidna je to idila
dok se pali motorna pila
gušta slušat kako kriču
gratakažon po glaviću

krvniku je pravi štos
kacavidon probit nos
glad za smrću nikad sita
tad se njemu stvrdne kita

peče kurce, ka kobaje
krvnik nikad se ne kaje
nemoš sam, na prazan drob
rovat, kopat grob' Sve je jasno. Nema milost u eksplicitnosti i ništa ovdje ne treba shvatiti za ozbiljno jer je ovo maksimalna zafrkancija u kojoj se samo glumatajući moralisti, etički licemjeri, kojekakvi dušebrižnici, puritanci i konzervativci mogu osjećati uvrijeđeno, ali to je njihov stav bez obzira shvaćali ovakav vid komedije ili ne. Glazba šiba prljavo i moćno. Već u uvodnoj naslovnjači "Lead to the head" ritam sekcija (bas Luka 'Masna' Masnić) je dostatno naglašena, a gitare (Dominik "Nekrosiak" Radelja i Roko "Defiler" Vučićić) praše unakrsni speed poput onog urnebesnog Slayer tandema Hanneman - King. Vokal je perfidno izoštren na bijes s grlenim, drečavim baritonom, taman po ukusu, te uglavnom takav intenzitet drži tokom čitavog materijala.

Full EP:



Pjesme imaju različitosti, umiju zaroniti i u rani, onaj ponajbolji thrash made in Deutschland, osobito Sodom i Kreator, što se primjerice osjeti u kompleksnijem aranžmanu "All light is gone", a posebice u duljim komadima "Possesion" i spomenutom "Krvnik" koji iznose po 4 minute. Također se primijete i elementi prvog blacka, odnosno Bathory, Hellhammer i Celtic Frost, e, da Krvnik ima vrlo sličnu perforaciju a'la mali zlobni vražićak Thomas Gabriel Fischer, a dokaz za ovakav sirovi i iskonski štimung ima i završna obrada spomenutih Sodom "Outbreak of evil" s prvog, dalekog EP-ija "In the Sign of Evil" (1985) kada Angelripperu i sada već pokojnoj pratnji (Witchhunter je umro 2008., a Wulf 1993.) nitko nije davao nikakve šanse za neku ozbiljniju perspektivu, a vidi što li sve nisu ostvarili i koliko su značajni na svjetskoj sceni. Za nevjerne Tome, dovoljno je usporediti original s ovom verzijom i sve je odmah jasno da ova splitska pila može obarati i daleko deblja, višlja i čvršća stabla od makije, mediteranskog bora, smokve, masline, akacije i niskog raslinja.

Naslovi: 1.Lead to the head, 2.All right is gone, 3.Possesion, 4.Krvnik, 5.Silence of the lambs, 6.Outbreak of evil (Sodom cover)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 22/08/2024