home > mjuzik > DEMO IZVOĐAČI 2009., 1.dio

kontakt | search |

RAZNI: DEMO IZVOĐAČI 2009., 1.dio (DIY, 2009)

Prvi paket ovogodišnjih demo materijala s iznenađujućim lo-fi electro-acoustic/rock/psycho radom EAST-RA iz Labina. Naravno, svi izvođači su po običaju poredani abecednim redom. Ovdje su još prisutni DISIDENT, MLIJEKO, SOUTHERN ALIAS i Ž BUKA (svi manje-više iz Zagreba).
[  ]

DISIDENT - Re-evolucija (2009, d.i.y.)

Rock kvartet iz Zagreba u sastavu Sanjin Ban (vokal, gitara), Mislav Marušić (gitara, vokal), Alan Mavar (bas) i Stašo (bubnjevi) ima mini rekord kuriozitet jer je na ovom polusatnom demo materijalu koristio čak tri bubnjara. Uz Stašu, tu su za bubnjevima bili stanoviti Toni i Zlopa. Na njihovoj myspace web stranici nema nikakvih biografskih podataka, te se ne može zaključiti tko su primjerice Puškec i Kovačević koji se uz Sanjin Bana i Mislav Marušića navode kao autori dvije skladbe. Glazbeni stil Disidenta je raznolik i kreće se od rocka s elementima funka (uvodna skladba "Re-evolucija", "Pop Miro"), starog new-wavea ("Novine i TV"), reggae ritmova ("Anna"), elektronskog duba (kratki poluminutni instrumental "Zašto su Lolek i Bolek postali Jim & Jam"), bluesa, folka, math-rocka ("Krug"), pa i synth-pop rocka a'la Ultravox (završna "Novi sjaj"), a u globalu se po stilskom temperamentu mogu donekle usporediti sa Ovako Zvučimo iz Ploča i Radost! iz Zagreba. U glazbu su protkali i nekolicinu efektnih studijskih štoseva (scratch, ritam mašina), te se povremeno koriste i klavijaturama u svojim relativno jednostavnim pop aranžmanima u kojima ima i elemenata psihodelije, no najjači su u tekstovima koji mnogo asociraju na staro Zabranjeno pušenje, livanjski bend Andrija i spomenute Radost! sa zafrkantskim i vrlo otkačenim stihovima o napušenom svećeniku, masturbiranju, medijskoj manipulaciji, ali i ozbiljnim pogledima na smisao života. Materijal je vrlo dobro snimljen i produciran, vokal Sanjina pomalo podsjeća na pokojnog Serđa Blažića (Atomsko sklonište) i na konto raznolikog lirsko-glazbenog materijala koji varira od totalne komedije do profinjene art ozbiljnosti može se naslutiti da od Disident prave stvari tek treba očekivati.

Ocjena (1-10): 8
Web
[  ]

EAST-RA - Cold Summer (2008, d.i.y.)

O sceni iz Labina se već nekoliko sezona govorka po hrvatskim underground krugovima da ima nekolicinu vrlo kvalitetnih sastava, no izuzev renomiranih i upornih The Orange Strips nikako da se pojavi neki band u velikom izdanju. Možda će to uspjeti sastavu East-Ra koji su kao i njihovi sugrađani Luba, Cigo, Tedy & Strips kompanija krenuli mukotrpnim stopama probijajući barijere s tekstovima na engleskom jeziku. Sa vrlo zafrkantskim i domišljatim imenom (East-Ra=Istra) koje je istovremeno i ime poganske božice ljubavi i plodnosti s velikim grudima koja se voljela pretvarati u zeca i prema kojoj su prvi kršćani uskrs nazivali 'easter', startali su ujesen 2007. i tokom naredne 2008. već su uspjeli snimiti ovaj demo rad. U bandu su Dino Santaleza (vokal, gitara, klavijature), Marijan Benčić (klavijature) i Vigor Kiršić (bubnjevi i bas), te se prema postavi rider-liste zaključuje da je riječ o svestranim glazbenicima koji svirku adaptiraju mijenjanjem instrumenata od pjesme do pjesme. Sviraju alternativni psihodeličan folk-rock; u letargičnijim segmentima podsjećaju na akustičnog Bob Dylana, Neil Younga, Nick Drakea i Six Organs Of Addmitance, a u onim bržim i ekspresivnijim ritmovima naglašavaju elemente psihodelične scene od konca '60-tih (ima tu i natruha The Doors) do danas s naglaskom na eksperimentalni lo-fi zvuk (eksperimentalni psihodeličan zvuk Butthole Surfers, My Bloody Valentine, Primal Scream...). Materijal u trajanju od 50 minuta sa 11 kompozicija je kontinuirano raspoređen uglavnom po sistemu miš-maš - jedna lagana i jedna brza stvar. U obje kombinacije East-Ra pokazuju visoki kompozitorski i posve dotjeran nivo. Akustične skladbe ("What do you like", "Cherry", "Winter days", "Fat heaven", "Woman from the song", "Summer graveyard") se protežu od klasičnih šansonjerskih folk-blues/rock obrazaca do upliva u psihodeličnu eksperimentalizaciju s akcentom na snen vokal i osebujne jednostavne melodije. One brže i nazovimo 'električne' ("Blind", "Salt", "Downloading...", "We like summer/ fight my liar", "Nightmarish cocktail") obiluju psihodelijom koju naglašavaju isprepletene linije starinskog zvuka Hammond orgulja, uglavnom akustičnih gitarskih linija i raznolikih, mahom minimalističkih bubnjarskih ritmova sa zaglušenim i nejasnim vokalom koji dodaje crtu eksperimentalnosti a'la Mark E.Smith iz 'nosa'. Tekstovi nisu baš posve razumljivi (djeluju vrlo izgubljeno, zagonetno, romantično i sneno), snimak je poprilično loš, ali su melodije kristalno jasne i jednostavne. No, unatoč lo-fi zvuku, ovo je fantastičan demo materijal protkan mnogobrojnim stilovima od bluesa, folka, americane, jazza, countrya, popa..., a sve skupa upakirano u odličnu 'The Residents/ Butthole Surfers' lo-fi kućnu produkciju s povremenim 'dream-pop/psycho' vokalom Dine Santaleze. Sva trojica su odlični instrumentalisti, pjesme su sjajno aranžirane, naglašavaju dinamiku, te posebno valja istaknuti gitarske fingerpicking dionice i sjajne eksperimentalne melodije starinskog zvuka klavijatura. Ukratko, fantastičan materijal i odličan band na kojeg treba obratiti pozornost.
Nakon ovog iznenađujućeg demo materijala najavljuju novo izdanje na dijalektu. Sasvim sigurno, biti će itekako zanimljivo.
Sjajno, sjajno, sjajno... Za prvi demo rad, ovo je fenomenalno. Ja osobno ništa ne bih mijenjao, ovo bi se trebalo poslati Zdenku Franjiću i objaviti kao album za Slušaj najglasnije. Ovo je psihodeličan 'trio fantastikus'. Bravo momci! Kapa dolje, fenomenalni ste!
Nevjerojatno kreativan i hrabar demo materijal s jednom 'greškicom'. Omot je napravljen u običnom 'word' formatu i nikako ga nisam mogao pretvoriti u 'jpg' jer se u to ne razumijem.

Ocjena (1-10): 10
Web
[  ]

MLIJEKO - Ružna polusestra EP (2009, d.i.y.)

Za ovaj band me veže jedna pričica... Negdje, čini mi se u kasno proljeće/ rano ljeto 2007. vraćao sam se kući u sitne jutarnje sate kada je već poćeo svitati dan, na biciklu poprilično natreskan nakon nekog koncerta i sreo dva momka koja su sjedila na stepenicama zagrebačkog kvarta Sigečica podno nadvožnjaka u Držićevoj ulici koji presjeca Slavonsku aveniju. Ne sjećam se točno, ali čini mi se da su me žicali cigaretu, pa sam se zaustavio i zapalio jednu s njima, te smo onako kroz neki neobavezan razgovor odmah skrenuli na glazbu i jedan od njih je rekao da svira u bandu koji se zove Mlijeko. Mislio sam da me zafrkava (kakvo je to ime za jedan rock band?), pogotovo jer je spominjao da sviraju nešto nalik na funk, garažu i post-punk, te sam produžio kući i vrlo brzo zaboravio ovaj događajčić. No, gotovo nakon dvije godine sasvim slučajno sam naletio na nečijoj myspace stranici na ime Mlijeko i odmah sam se sjetio dvojice momaka koje sam sasvim slučajno sreo, te rekoh sam sebi 'ajde, provjerimo o čemu se radi'.
Naime, sve što sam tog jutra 2007. saznao fakat je bila istina. Radi se o tročlanom sastavu iz Dugog Sela koji postoji od 2006. godine, a u postavi su Filip (gitara, vokal), Neno (bas) i Kerle (bubnjevi), te zaista sviraju post-punk u onom pravom obliku s konca '70-tih i početka '80-tih. Imaju zgodnu biografiju u kojoj navode da svojim vradžbinama pokušavaju svirati neku tamo đavolju muziku uz parolu 'majke, čuvajte svoju djecu od razuzdane skupine palikuća, komunista, huligana i okorijelih konjokradica zvanih Mlijeko jer oni možda već sad čuće ispod vaših prozora' (ha-ha-ha). Navode nekolicinu uzora, no to striktno ne mora u njihovom slučaju značiti i da imaju sličan izraz jer prije svega podsjećaju na snažni funk/post-punk Gang Of Four, makedonsku Bernays Propagandu, livanjski band Andrija, mjestimice na The Pop Group, Šarlo akrobata, ranu Disciplinu kičme (Kojine melodijske bas interpretacije), pa i Fugazi, Jane's Addiction, Viva Glorio i one najbolje RHCP iz ludih '80-tih. Tekstovi su na hrvatskom jeziku, no nisu najsretnije snimljeni pa su vokalno poprilično nerazumljivi (mada pjevač ima vrlo dobru odriješitu interpretaciju s visokim vokalom), ali je zato glazba puna ritma i naglašenog adrenalina koji pršti iz funk basova u spregi sa punk/ post-hardcore gitarom koja ima prilično bliskosti sa reskim zvukovima Fugazi i Andy Gillom iz spomenutih Gang Of Four. EP ima 5 kompozicija u standardnom okviru od nekih 3 minute i iznosi 16 minuta, te je besplatno dostupan za download preko njihove myspace stranice.
U ožujku (martu) 2009. bili su učesnici Partnerskog Omladinskog Pokreta (POP) iz Banja Luke kao paket aranžman sa sastavom The Patricks gdje su po BiH održavali mini turneju "No More Crisis Pop Tour" u Šipovu (12.03.), Bugojnu (13.03.), Gornjem Vakufu (14.03.) i Trebinju (15.03.).
Zanimljiv trio kojeg vrijedi provjeriti uživo jer izgleda da ovaj demo EP ne pokazuje njihovu pravu koncertnu snagu.

Ocjena (1-10): 7
Web
[  ]

SOUTHERN ALIAS - Incidental Demonstrations (2008, d.i.y)

Odmah se moram ispričati ovom sastavu što je njihov materijal kojeg su mi naknadno poslali nakon vrlo dobrog nastupa na Novom zvuku u zagrebačkom Saxu (7.X 2008.) čekao na recenziju punih 6 mjeseci. Spletom raznih okolnosti koje su me pratile (uglavnom bolest), mjesecima nisam lunjao po koncertima (osobito demo bandova pri čemu sam propustio cijelu seriju Minivala '08), pa sam čekao da se skupi određena količina kvalitetnijeg demo materijala za recenziju. Sorry momci, iskusni ste i zreli ljudi, pa se nadam da će te ovu ispriku uvažiti...
Na ovome materijalu Southern Alias su trio u sastavu Zvonimir Čaić (bas, vokal), Marko Gregoraš (bubnjevi, vokal) i amerikanizirani Hrvat Dichie Patitucci (glavni vokal i gitara). Sviraju poletan, ponekad žestok i živahan blues-rock s elementima punk/new-wavea (The Jam, npr.), sve skladbe pjeva (i recitira) Patitucci na engleskom jeziku, no on vrlo dobro govori i hrvatski jer ima Hrvaticu suprugu, te živi i radi u Zagrebu. Sva trojica su odlični glazbenici koji podjednako korespondiraju između rocka i jazza (sjećam se da je netko prilikom njihovog nastupa u Saxu rekao da su 'dosadni starci'), te su band za svaku pohvalu.
Ovaj demo materijal je pakiran kao cd u foliju što je strahovito velika rijetkost i djeluje kao originalan album. Skladbe su odlično snimljene i producirane (Bernard Mihalić, studio Podmornica, Samobor), te se bez ikakvog problema mogu objaviti kao zvanični nosač zvuka na bilo kojoj domaćoj (a i svjetskoj) etiketi. Materijal je u glazbenom pogledu savršeno dotjeran, tekstovi su odlični, a glazba je sjajni plesni rock-blues s povremenim uplivima u soul i funk. Najupečatljiviji je vokal Patitutccija koji je rockersko/blueserski/punkerski energičan (podsjeća na Paul Wellera, Ian McKayea iz Fugazi i pokojnog Joe Strummera) i što je najvažnije, konačno da nije nekakav križanac slavenske nemušte 'slovensko-češke-poljsko-rusko-hrvatske-srpske-bosanske-bugarske-ukrajinsko-bjeloruske' furke na engleski jezik. E, dok to pjeva originalan 'Amerikanac u Zagrebu', to je sasvim druga priča... Uz to Patitucci odlično svira gitaru podjednako raspoređujući brže i laganije pjesme kao da pakira 'duhan u škatulju' (citat iz "Šegrt Hlapića" Ivane Brlić-Mažuranić). Skladbe su odlične, sve su odreda sjajno aranžirane i odsvirane, a izdvaja se uvodna "Strange sounds from the shed" sa odličnim 'pletećim' zvukovima gitara koje su uz to i psihodelične, vokalnim 'vox-extended' pratnjama basiste Zvonimira i bubnjara Marka 'bom-shaka-laka-boom', te plesnim ritmom koji ponekad zna asocirati na Fugazi. Nije to post-hardcore/rock stvar, ali nije daleko od toga. Odlična je, ima puno breakova 'kreni-stani' i elemenata math-rocka, no nije žestoko distorzirana jer je sam vokal Patituccija dovoljno jak da donese dinamiku. Sjajna skladba, nema šta, jedna od najboljih otkako se bavim demo scenom (otprilike 25 godina). "Damage"je daleko ležernija, onako u stilu The Rolling Stones i ležernijih The Jon Spencer Blues Explosion s odgovarajućim karakteristikama vokala, ritmova i prateće dinamike. Aranžman je jebeno dobar, prvi dio je umjerenog tempa, a završnica je brza kao da su u pitanju trijezni MC5 i The Stooges iz 1969. "Incident" je posve druga slika - pjesma je jazziran lagani session gdje Patitucci priča priču u stilu filmova James Bonda i tekstualnih štihova Sonic Youth uz odličnu svirku jazz gitare. Fantastično i psihodelično. I traje punih 8 minuta. Da sam John Peel, ovo bih svakako vrtio u BBC sessionu. "Pinjata" je njihov već svirani komad u Saxu na Novom zvuku s elementima The Jam, brzog funk-soul rocka i odlične gitarske solo melodije. Još jedna sjajna stvar, usuđujem se reći i fantastična. Patitucci ovdje više koristi skoro r'n'r hip-hop recitacije, no ima i vokalnih pjevanih dionica. Strašno dobro napravljeno, divim se ovom čovjeku koji je iz Amerike došao u ovu vukojebinu da sporadično radi r'n'r. "Power" je snažna funk-rock skladba u stilu ranih RHCP, pa i Gang Of Four i Jane's Addiction s akcentom na tekstualnu političku prizmu lopovluka u svim oblicima. Odlična skladba! Onda se energičan tempo nakratko prekida sa "Waltz in my head", posve laganim rock-valcerom koji u sebi ima gorčinu dark/gothic naboja koji poprilično priziva psihodelične The Cure, Peter Murphya i Bauhaus, a i drone black metal, da bi materijal nastavili s energičnom "Horadings". Ne znam jel su članovi Southern Alias ikad slušali Gang Of Four i rane Ultravox sa John Foxxom, ali pjesma ima upravo taj šlih new-wavea; poletna je, punkerski orijentirana, a vokal Patituccija je fenomenalan kao da je upravo izašao iz vremena punka 1977. "God box" je tipična alternativna plesna rock skladba uz vokal koji neopisivo asocira na Shaun Ridera (Happy Mondays) koji nikad nije pjevao tako energično. Njegov vokal povremeno će podsjetiti i na momka iz njujoškog electro duet banda A.R.E. Weapons (s odličnog istoimenog albuma iz 2003). Band je fenomenalan na ovome materijalu, odličan i uvjerio sam se u snagu ovog djela dva puta. Fantastični muzičari, savršeni demo-materijal koji apsolutno nije za Slušaj najglasnije, već za velike etikete. Perfekno.

p.s. Southern Alias su prvi band koji su obećali platiti pivo. Gentlemani, nema kaj. I premda sam bio ponuđen na njihovom koncertu 23.II 2009. u KSET-u, morao sam odbiti pivce jer je bio 'blue monday'.

Ocjena (1-10): 10
Web
[  ]

Ž BUKA - Drugi demo (2008, d.i.y.)

Drugi demo rad ovog ženskog trija iz Zagreba ponovno je snimljen kod Nikše u Kramasonic studiju. Ovog puta su se djevojke nakon završenog snimanja (rujan 2008.) razveselile i napravile onu čuvenu aferu na koncertu Kaiser Chiefs kada su se u publici skinule do pojasa da proslave novi materijal. Zanimljiv način slavlja, trebalo bi to češće prakticirati... Novina u radu je promjena bubnjara; umjesto Dine došla je Sara koja vješto barata i pratećim vokalima.
Materijal je kao i prvi demo također kratak, iznosi svega 18 i pol minuta, ali sadrži četiri sjajne psihodelične pjesme u post-punk stilu. Ovdje se po ponovno pojavljuju sa dva teksta na engleskom i dva na hrvatskom jeziku, te zvuče vrlo autoritativno i upečatljivo. Prva skladba "Dumb" je pravi križanac Joy Division, Bauhaus i plesne psihodelične faze P.I.L. ("Metal Box", odnosno "Second Edition" album) sa sjajnom bas melodijom Sunčane i mnogobrojnim šarama Eve na gitari. Na vokalima se neprestano izmjenjuju u dvoglasjima uz gitaru koja šiba i riffove, solaže, efekte. Sjajno. "Reality" ima sličnu aranžmansku spregu sa tribalnim ritmovima s naglaskom na indie-pop melodiju i vokale koji će podsjetiti na Kim Deal (Pixies, Breeders), dok je najkompleksniji dio materijala "Saša", vrlo emotivna erotizirana igra riječi u kojoj se može naslutiti svašta (heteroseksualnost, lezbijstvo, bizarnost...). Glazba i aranžman su vrsno djelo profesionalca koji je ovom bandu udahnuo svjetski psihodelični indie zvuk. Mnogo pratećih vokala i sjajnih gitarskih dionica koje su tokom čitavog materijala u stalnom echo-reverbu, no činjenica da Eva sve ove detalje potpuno pravilno odsvira uživo bez podmetanja vlastitih zamki i gubljenja takta koji se može desiti baš upravo zbog prisutnog efekta dovoljno govori o njenoj kreativnoj sviračkoj uigranosti. Još jedna sjajna pjesma "Zlo mi je" (prethodno objavljena na prvom demu "Plavuša nije kul") ovdje je producirana u nešto boljoj varijanti, tako da čitav materijal komotno može poslužiti i kao zvanično izdanje.
Psihodelično, plesno, melodično, kreativno, glazbeno i tekstualno sofisticirano... Sjajno ostvarenje!

Ocjena (1-10): 9
Web

horvi // 04/04/2009

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Siren Charms

IN FLAMES: Siren Charms (2014)

| 16/09/2014 | horvi |

>> opširnije


cover: Mamini seksi fukeri

BABILONCI: Mamini seksi fukeri (2014)

| 15/09/2014 | horvi |

>> opširnije


cover: Aeon

UTJEHA KOSE: Aeon (2014)

| 14/09/2014 | horvi |

>> opširnije


cover: Part II: The Final Struggle

AMON SETHIS: Part II: The Final Struggle (2014)

| 13/09/2014 | horvi |

>> opširnije


cover: El Pintor

INTERPOL: El Pintor (2014)

| 12/09/2014 | pedja |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: DEMO IZVOĐAČI 2009., 1.dio
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*