home > mjuzik > DEMO IZVOĐAČI 2008., 3.dio

kontakt | search |

RAZNI: DEMO IZVOĐAČI 2008., 3.dio (2008)

Ovdje predstavljamo niz mladih (i nekih ne tako mladih) demo izvođača, a to su ALTERA, DARWIN, NAUTILUS, OPROSTI, ORPHAN SOCIETY, SEPAL, SINTEZA, S3NGS, UNDEIFY. Zanimljivo, svi osim Orphana imaju samo po jednu riječ u imenu.
[  ]

ALTERA - Alternations (2008, d.i.y.)

Trio iz Zaprešića koji je osnovan još 1998., te osim sitne izmjene bubnjara neprekidno rade u postavi Dario Barbir (bubnjevi), te ono što je izuzetna rijetkost u rocku, majka Kristina (bas) i kćerka Maja Bedić (gitara i vokal). Nastupali su širom Hrvatske, a najpoznatiji su kao cover band Nirvane, te su se kao specifičan rock sastav desetak puta pojavljivali na HTV ("Briljanteen", "Hit Depo", "Dobro jutro Hrvatska"... pa čak i "Globalno sijelo"!).
Do sada imaju 4 snimljena materijala, od čega je jedan DVD pod nazivom "7 Years Under Ground". Ovaj rad "Alternations" im je peti po redu i do sada je najcjelovitiji prikaz autorskog rada u trajanju od punih 53 minute. Svih 11 skladbi su autorski radovi koji se oslanjaju na onu mekšu stranu hard-rocka i grungea u umjerenim ritmovima sa žešćim, ali usporenim gitarskim riffovima Maje koja sve pjesme pjeva na dosta čistom i pravilnom engleskom jeziku. Kako su album snimali 2004. godine, otezanje sa post-produkcijom, miksom, omotom i inim stvarima su se otegnule do ove godine premda na ovitku stoji da je objavljen 2007. Tako su ga objavili tokom proljeća 2008. kada su ga i promovirali na koncertu u spomen Kurta Cobaina 4.V u klubu Boogaloo u Zagrebu.
Produkcija je fina, čista, razgovjetna, dodano je još nekoliko gitara, te materijal zvuči solidno ispeglan i bez problema se može objaviti kao službeni album kada bi netko od izdavača imao sluha za ovaj vrlo fini, neopterećeni i ležeran rock sastav. Obilježje njihovog glazbenog kapaciteta su skladne melodijske bas linije, umjeren ritmičan tempo i pravilne, ali raznolike gitarske nadogradnje (vrlo dobre i relativno brže skladbe s prvog dijela albuma od odlične uvodne "Pegaz" do "The nighthawk song"). No, imaju boljku da im skladbe baš upravo zbog učestale relativno umjerene i trome ritmike nemaju nabrušenost i prijeko potrebnu žestinu tako da se neke solidne stvari pretvaraju u soft-sweet metal (poput "Down") ili u pop-grunge ("In memory of KC") gdje cijelu stvar spašava muški vokal sa vriskom 'died' (moguće bubnjar Dario). Drugi dio albuma je još laganiji kroz akustičnu skladbu "Too high" u kojoj se čak pojavljuje i pozadinski zvuk syntha (ili možda sweet-metal gitare?), te vrlo kompleksne i najdotjeranije, a usput i najdulje "Beat the distance" i "Bounty hunted" (oko 8 minuta). Posljednja "Love is alive" je vrlo tromi hard-rock/pop kome unatoč dobrom tekstu fali života. Skladbe i aranžmani su im vrlo dobri, ali manjka žestine, pogotovo u vokalu Maje koja ih pjeva vrlo nježno i previše samozatajno spram zvuka kojeg fila sa svoje gitare. Sve je to vrlo lijepo, ali istovremeno veoma blago i bezbjedno. Previše ležerno i onak' pravo obiteljski. Uživo funkcioniraju puno bolje i energičnije. Evo, Zeppelini i Nirvana imaju svoje prave sweet-rock nasljednike u Hrvatskoj.

Ocjena (1-10): 6
Web: www.myspace.com/alteracro i www.altera.com.hr
[  ]

DARWIN - demo 2007 (2007, d.i.y.)

Čudni su putevi nu-metala, ali pravo rečeno, radi se o odličnom indie-rock kvintetu. Ovaj sastav daleko bolje zvuči i djeluje na ovom materijalu nego li na nastupu uživo. Uživo su statični kao da bi ih zabetonirao i dao im dva-tri poteza tijelom, no njihova glazba je veoma moćna. Imaju tekstove na hrvatskom jeziku koji su mahom presjek emotivnog stanja mladog čovjeka i govore o nezadovoljstvu s emocionalnim tegobama koji se još nije sukobio s pravim teretom stvarnog života. Oni su pravi zagrebački indie-rockeri kojima je bitno da se odmore i ne trebaju 'tebe' pa se mogu provoditi cijeli dan (odlična "Bolje mi je kad sam sam"), sanjare o 'tebi' kad više nema izlaza ili kad svi putevi ka voljenoj osobi budu potpuno zatvoreni ("Freddy je tvoja sudbina"), okupiraju se sa teškoćama kao što se zove kraj ljubavne veze ("Ista osoba"). Uz ove tri žešće kompozicije imaju i dvije vrlo tugaljive i elegične "Kad zaboraviš" i "Razlozi" u kojima pokazuju i sklonost ka pop stilizacijama, osobito u refrenima i melodičnoj spregi. U principu, ovo je jedan veoma emotivan band koji je poput Oprosti spreman kleknuti u ime ljubavi za poteze koje nikad nisu napravili. Očigledno nikad nisu slušali daleko bolji Infra-Red iz Bosanskog Novog. E, tu je greška... Darwin su spram njih bezazleni ko' mušica na pekmezu, a Infra-Red su zujajuća osa, bumbar i otrovni žalac. No, unatoč svemu Darwin je solidan i kompaktan sastav u tome što radi. Ritmovi su im tromi, umjereno plesni, te kao i većina srodnih nu-metal/indie-rock sastava koristi i pripomoć klavijatura koje na nastupima uživo na žalost ne prakticiraju.

Ocjena (1-10): 6
[  ]

NAUTILUS - Ljubavna rapsodija + Demo (2007, d.i.y.)

Zabočki soft-sweet metal rockeri snimili su kao pobjednici prvog hrvatskog imagine festivala održanog u Tvornici singl "Ljubavna rapsodija" pod producentskom palicom Gojka Tomljanovića iz Boe. Radi se o mladom sastavu u kojem su Nikola Vranić Niđo (vokal, klavijature), Nikola Čubelić Nixa (bubnjevi), Tin Švegović Thin (gitara, prateći vokal) i Filip Gorupec Foxy (bas), te su se već osladili i znamenitim učešćem na finalu HGF-a 2008. gdje su po ocijeni stručnog žirija bili u samom vrhu. Također su nastupili i na zatvaranju sezone Novi zvuk u Saxu 27.V 2008. Posebnost ovog sastava je prisebni profesionalizam i sistematsko građenje karijere. Momci su u dvije godine postojanja nastupali po Zagorju kao cover band koji je svirao obrade Guns'n'Roses, Whitesnake, Bon Jovi i drugih sweet metal izvođača, te su od četrdesetak održanih gaža sakupili novac za vlastiti razglas. Tek nakon toga su prionuli na komponiranje vlastitih skladbi na hrvatskom jeziku i taj trud im se počeo pretvarati u odlične rezultate. Za sada ne osobito materijalno isplative, ali temelj za karijeru imaju.
"Ljubavna rapsodija" je na singlu objavljena u dvije varijante. Prva je dugačka 6 minuta i fina je spektralna supstanca sweet metala i sympho rocka, a zbog učešća samog Gojka kao producenta umnogome ima zvuk Boe s albuma "Dnevnik putovanja, skice ostanka" (2006, Dancing Bear). Skladba ima umjereno nabijene gitarske riffove i slatkaste solo dionice koje su isprepletene bogatim melodijama klavijatura frontmena i pjevača Niđe. Središnji dio je vrlo dobar plesni sympho-rock s blagim metal sintagmama u kojima prednjači zvuk klavira. Ista kompozicija je na singlu skraćena na 3 i pol minute za radio difuziju. Singl je snimljen u jesen 2007. u studiju Carmen u Oroslavlju.
Drugi rad "Demo 2007" otvaraju skladbe sa singla, te se na ovom materijalu nalaze još dvije skladbe koje Nautilus prikazuju u pravom sirovom izdanju kakvo imaju na nastupima uživo. Vokal Niđe je pravi mačoidni sweet metalski akcent na '70-te, a glazba je mješavina spomenutih stilova i podsjeća na spoj plesnih Yes s konca '70-tih, kasnog Van Halena, Bon Jovi, Europe, pa i umjerenijih Divljih jagoda, Bijelog dugmeta (album "Bitanga i princeza"), Irine & The Storm, nekih čvrščih skladbi Dade Topića i općenito cijelog žanra koji u svojoj strukturi gaji sklonost ka melodijskim dionicama ambijentalno prozračnih gitarskih pasaža u kombinaciji sa klavijaturama. "Novi život" je brzog tempa, "Ulicom bez kraja" je lagani rock-sentiš kakvih u posljednjih desetak godina manjka na našoj sceni, te se finalizira s isprepletenim ritmovima i slojevitim aranžmanom. Ista skladba ima i svoju akustičnu varijantu koju su namjerno ili ne, snimili na obični kazetofon i vrlo dobar je lo-fi završetak ovog simpatičnog demo materijala. Tekstovi su emotivni i orijentirani na uobičajene hard-rock mačo ljubavne preokupacije s blagim metamorfozama ka svjetonazoru koji je sastavljen od sitnih socio-društvenih kritika.
Uz sve navedene pohvale, boljka Nautilusa je stil kojeg doslovce uzimaju od svojih uzora. Za očekivati je da će kroz izvjesno vrijeme pronaći svoj izraz, a ako volite navedene izvođače, ovaj sastav vam se pruža na pladnju kao odličan copy/paste eklektičan soft-rock/metal. Budućnost je pred njima

Ocjena (1-10): singl "Ljubavna rapsodija": 7
Demo 2007: 7
Web: www.nautilus.blog.hr
[  ]

OPROSTI - Demo (2008, d.i.y.)

Ucviljeni indie-pop/rockeri iz Našica jedno su od ugodnijih iznenađenja na novoj hrvatskoj sceni. Istina, iza sebe imaju desetogodišnju prošlost u kojoj su prošli iz ranih faza noise/punk-rocka do elegičnog indie-popa samo na konto brojnih promjena postava. Uz gomile održanih koncerata, vrijednu odskočnu dasku pronašli su u Minivalu na kojem su nastupili 25.IV 2008. u zagrebačkoj Tvornici kao puni band koji ima gitare, ali od klavijatura ništa. Tamo su imali rijetku sreću da nastupe pred gotovo krcatom dvoranom što za Minival i nije bio čest običaj. Kroz karijeru su stvorili pedesetak kompozicija koje su s novom postavom pretvorili u nove aranžmane, te su na ovom demo materijalu objavili čak 17 skladbi u trajanju od gotovo 80 minuta.
Pjesme su uglavnom tužne, pomalo mračne, nabijene emocijama i otpjevane na hrvatskom jeziku, te ih je teško zamisliti u varijanti noise-rocka kako su zvučale prije o-ho-ho godina (kako koja). Svaka skladba je priča za sebe koja možda traje desetak godina, ali povezuje ih patetika i prihvatljivi otklon ka emocionalnom nezadovoljstvu. Već od prve lagane pjesme "Fotoalbum" u varijanti izgubljenog sanjara poput Chris Martina (Coldplay), Oprosti otvaraju svoju romantičnu, ali istovremeno i frustriranu dušu o svijetu koji nestaje. Emotivni olovni koraci o kojima govore naglašeni su u plesnim "Instrumental", "Negdje", "Implozija", "Nijedan dan" i odličnoj, gotovo rockerskoj "Mrak". Puno psihodelije, odličnih pozadinskih mračnih zvukova klavijatura, odmjerenih gitarskih sekvenci, solidnog patetičnog vokala podsjetiti će na stare new romantics i post-punk ikone poput David Sylviana, Visage, Siouxsie And The Banshees, Joy Division, Cocteau Twins, The Stranglers ('80-te), The Cure... a sam dokaz toga je i gotovo identična obrada "Lullaby" u formatu zvan "Ljoops" gdje je vokal izvrnut naopačke. Naravno, veliki dio nadahnuća za liriku vjerojatno su pronašli u Morrisseyu i The Smiths. A to je već dvosjekli mač ako nisi strogo pozicioniran...
Međutim, sav njihov kreativni potencijal sadržan u elegijama i romantičnoj patetici gubi svoj sjaj sa spoznajom da su Dorian Gray na svom prvom albumu "Sjaj u tami" (1984.), a i beogradska Jakarta na također debiju "Maske za dvoje" (također 1984.) sve to odavno rekli na britkiji i daleko sofisticiraniji način. Oprosti su previše orijentirani na ljubavnu tematiku kao da su definitivno razočarani samo sa svojim odnosom prema ženama. Možda tu ima i gay pjesama jer nigdje ne spominju žene (izuzev odlične plesne electro-rock skladbe "Greške"), a ponajmanje zabavu. Dvije pjesme otpjevala im je Nina (dueti u trip-hop skladbama "Odjednom" i "RAM vs.Odjednom"). 'Sada se kajem što sam dopustio da istina postane laž, jer sada tvoje riječi više ništa ne znače kao ni ja..." (dio teksta "Razlozi"), 'umjetni ti zubi daju predivan osmjeh, umjetne ti grudi mame poglede, umjetna ti kosa vijori na vjetru, umjetan ti dečko nosi još jedan sok, a ti se u svemu tom samo odlično zabavljaš' (jedina istinski zabavna pjesma "Umjetnost"). Čudaci ili...? Ipak, mala smo zemlja i neke stvari ne treba otkrivati do kraja. Metalci i punkeri kažu 'fuck off faggot', a Oprosti samo emocije izgleda za sve skupa bez obzira na seksualne porive. Ipak, dvije posljednje skladbe, makar su i čista šala, plesni The Smiths pop "Karantena (ljubav u doba ptičje gripe") i plesni elektronski r'n'b "Say it right (Left remix)" s ženskim vokalom opovrgavaju bilo kakve sumnje o tome. Ova posljednja bi mogla biti čak i odličan hit. Trešnje su uvijek primamljive.
Unatoč svemu navedenome, Oprosti su strahovito nježni 'najnoviji romantičari'. I Boa bi se mogla zapitati nije li vrijeme da se majstorski vrate u period stanja prvog albuma iz 1981. S razlikom što Oprosti ipak nisu buntovnici. Ali materijal im je sjajan. Najavljuju odlazak u pravi studio i do konca ove godine svoj konačno pravi album.

Ocjena (1-10): 7
[  ]

ORPHAN SOCIETY - Fetus nevine (2008, d.i.y.)

Materijal koji su dobili prvih 100 posjetitelja njihovog povratničkog koncerta u KSET-u 30.V 2008.
Bombastično najavljeni kao veliki preporoditelji hrvatskog rocka, ovaj zagrebački kvartet ima intrigantniju povijest od same glazbe. Sastav je 2005. osnovao gitarist i pjevač Orphan G (ex-HighWay) koji se upoznao sa klavijaturistom Tonči Jankovićem iz Zadra u Rumunjskoj! Tonči po riječima Orphana ima pinkfloydovske melodije (hm, ha, kaj?). Nakon što su promijenili prvog bubnjara sa još jednim Zadraninom Damir Medićem (ex-Sketch, Branko), band je svirao sve do 2007. kada je Orphana zdesila teška bolest. Kongestivno zatajenje srca od kojeg je prema neslužbenim podacima umro Jim Morrrison je bolest od koje se umire ako se ne presadi novi organ, a Orphan je bio te sreće da je jedan od milijarde koji se spasio samo zahvaljujući neobjašnjivom medicinskom slučaju. Nakon teških mjeseci igre života i smrti, srce mu je ponovno proradilo što je čudesna i nepojmljiva regeneracija koja se dogodila sama od sebe. Orphan tvrdi da je shvatio kako Bog ima neke planove s njim, te ga je poštedio i dao mu priliku da ponovno zaživi i nastavi širiti svoju životnu funkciju. Kaže da je od militantnog ateiste postao pravi vjernik koji cijeni sve male stvari koje ljudi u ovom izopačenom sistemu života više ne primjećuju. I onda nakon ove iznenadne preobrazbe, Orphan je ponovno odlučio pokrenuti sastav koji nosi ime prema američkoj instituciji za skrb oko djece bez roditelja (oni boljeg pamćenja prisjetiti će se albuma "Orphan's Tragedy" legendarnih američkih noise-rockera Cows), a umjesto sebe na vokal je postavljen Josip iz Srbije koji momentalno studira u Zagrebu, a u domovini ima trenutno zamrznuti sastav Prepreka na desnoj traci. Dramatična priča...
E, sad glazba. Orphan ima vrlo britka i razborita stajališta oko hrvatske demo scene za koju u globalu smatra da manje-više ne vrijedi ništa i da su svi mahom dobri foliranti (hm, o tom-potom). Ipak, ne prati pozorno što se zbiva u undergroundu i ne smatra da je svaki demo-band svoja priča za sebe, a to je u principu uvijek slična priča... Ponešto angažiranosti, neizostavnih emocija, svirke li-la (opaska S3NGS-a) i vrlo malo umjetničke vrijednosti koja se jedino može mjeriti s pripadajućim demo(n)stracijskim radovima.
No, ako se iz navedenog može između redaka naslutiti da je riječ o Christian rock bandu, to je djelomično točna postavka. Tekstualno su ne pretjerano sofisticirani sastav koji metaforizira emotivna stanja oko ljubavi i melodrame na poetičan i impulzivan način. Nemaju ništa čudno niti zagonetno u tekstovima kao što bi se na prvi pogled činilo. Tu su kristalno jasni.
Prva skladba "Kao mala laž" (ujedno i najbolji komad materijala) je tekstualni opis Orphanove bolesti, strahova, predrasuda i borbe za život ('sad imam ono što ubija život/ ne vjerujem da dogodilo se') u ozračju umjerenog rock tempa koji ima senzibilitet indie-pop/rocka poput škotskih Mother And The Addicts (album "Science Fiction Illustrated"). Druga "Ona" je emotivna skladba gdje vokal Josip uz uvodni dio teksta 'njezin brod uvijek plovi i ne staje nigdje/ ne treba nikog/ zauvijek sama ona ne treba dodir/ ona ne treba ljubav niti nježnost da joj da, ona zna što želi, a to nisam ja... ona uvijek trajno sanja da će doći netko/ da će biti onaj pravi/ ona ne treba ljubav, ona ne treba sreću/ sebi je sama ona dovoljna, ona želi igru, prostranstva i samo želi biti slobodna' nabraja da je 'ona ljubav, strast, grijeh i laž'. Hm, biti zaljubljen u osobu koja te ne šmirgla ni 5%... Ah, šmrc. Oprosti za sve što nisam učinio, ali čini mi se da nisam sposoban da uđem u tvoj svjetonazor. Treća "Veliki bijeg" je elegični pejzaž o odlasku sa sjetnim, pomalo romantičnim uspomenama pjevača Josipa u Beograd. Naznaka njegovog povratka u Srbiju i činjenice da je ova postava funkcionirala samo na ovom EP-iju... Šteta. A glazbeno, ovo je najbolja skladba čitavog materijala i neopisivo asocira na spoj kraut, sympho-rocka i novog romantizma, te je najdulji komad u trajanju od punih 8 minuta. Posljednja "Mojoj suicidalnoj ljubavi" podsjetiti će na minimalističku aranžiranost Coldplay, melodijsku popističnost Crvene jabuke ('na svim si slikama ti') i općenito prepoznatljivog britanskog indie-pop/rocka u dinamičnoj varijanti gdje glavnu funkciju obavlja bubnjar sa odličnim isprekidanim tročetvrtinskim plesnim tempom.
Samo mi nije jasno kakve veze imaju Floydi sa Tončijevom svirkom i fetus nevine sa cijelim materijalom? Pretenciozno. Ipak su ga malo pretjerali u najavama oko preporođenja hrvatske demo-scene. I dalje stojim da je najbolji materijal sličnog stila na teritoriju ex-Yu imao sada već nepostojeći Infra-Red iz Bosanskog Novog. Poslušajte njihov album "Intenzivno crna" (2007, Slušaj najglasnije) i sve će biti jasno.

Ocjena (1-10): 7
Web: www.orphansociety.net
[  ]

SEPAL - Sepal (2007, d.i.y.)

Uuuuuuu! Konačno jedan pravi i ne-nježni rock sastav koji praši opaki nu-metal kojem je u vrlo tijesnoj konkurenciji izmakla pobjeda na HGF-u 2008. Sastav je kvintet iz Karlovca u kojem su odreda svi pravi znalci svojeg zanata (gitara, bas, bubanj, vokal i momak na elektronici) i sviraju moderni ovovjekovni metal-rock koji prelama utjecaje od rane Metallice, žestokih Ministry, RATM, preko Pro-Pain, Limp Bizkit i System Of A Down, sve do najnovijih electro-metal/psycho struktura poput razvikanih slovenskih Anavrin, pa čak i do svjetskih virtualnih zvijezda Dethklok (mada samo u nekim pogledima). Materijal im je sjajan i suvremen zbir svega onoga što se događa u metal svijetu 21. stoljeća, te se stoga s pravom mogu ponositi činjenicom da su jedan od momentalno najžešćih i najoriginalnijih hrvatskih demo nu-metal sastava. Pjevač Mrak (Marko) je sjajan i ne koristi crust vokale pretjerano već pjeva (čak i repa!), ritmika je plesna (odličan bubnjar AC koji zvuči kronometarski kao ritam mašina!!!), te sjajni Luka (klavijature, samplovi, elektronika), neizbježni riff gitarist Marko (hoćeš-nećeš, tako je), te basist Damir koji poseban šlih svojem zvuku dodaju na nastupima uživo. Sve skladbe su otpjevane na engleskom jeziku, te premda su neka gospoda zaključila da ovaj sastav nije pogodan za komercijalnu prezentaciju pred širokom publikom zbog engleskog jezika, ja se osobno ne bih složio s tom tvrdnjom. Radi se o odličnom sastavu koji je daleko bolji od nekadašnjih zagrebačkih Mental Harakiri, te od njihovih karlovačkih sugrađana Koh, a ako se aranžmani gledaju, negdje su u rangu Zeus Faber koji su davno bili početnici i zasigurno nisu imali ovakve uvjete kakve ima Sepal. Dečki iz Bjelovara, iz vrlo sličnog sastava Undeify su samo sramežljivo spomenuli 'ma, čovječe, gdje se mi možemo mjeriti s njima'. Glazba Sepal je plesna, britka, aranžmanski sjajno komponirana i samo mulac može reći da je to furka. Mada ih poznam na 10 sekundi razgovora, uvjeren sam po onome što sam vidio uživo da je to njihov život od kojeg se neće odljepiti samo tako i vjerojatno će ga razvijati cijeli život. Sve pjesme su briljantne od prve "Ways of (intro)" do zadnje "Days". Ovaj materijal koji je snimljen u studiju za sirotinju (www.studijozasirotinju.com) ima strahoviti potencijal, a ako ga poslušate, dobiti će te fantastičan materijal i još bolji band uživo s kojim će te se zapitati nije li vrijeme Zeus Fabera, Chang Ffos i razvikanih Father prošlo. Prvo sam u nevjerici jedno desetak puta preslušao materijal ne vjerujući da neki domaći bubnjar to može odsvirati i pitao se nije li to neka vražje dobro programirana ritam mašina, a onda sms-om dobih odgovor od Marka da je sve osim neznatnih samplova odsvirano uživo. Da čovjek ne povjeruje ovoj briljantnosti, konciznosti, brzini, energiji i volji koncentracije!
Rijetko kada dajem demo izvođačima desetku kao u slučaju Infra-Red iz Bosanskog Novog ili Andrija iz Livna, ali ovo je fantastičan materijal koji nema veze s ovim bosanskim bandovima. Ovo je strašno kvalitetno za demo. Sigurno će ući u izbor mojih najboljih domaćih albuma 2008. bez obzira što je demo materijal. Nema veze, već sada su strašno kvalitetan sastav. Ne daj Bože da netko napusti band... To im ne bih oprostio samo tako. Za demo izvođače, ovo je čista desetka! Bravo karlovčani! Ge-ni-jal-no!

Ocjena (1-10): 10
Web: www.myspace.com/sepalband
[  ]

SINTEZA - Demo 2005-2008 (di.y.)

Riječki kvartet koji ima živce da se upušta u jazz-pop avanture, s laganim acid elementima i u fragmentacije strukturalnog poimanja pop glazbe kao objekta u funkciji art-materijala. Band kojeg smo gledali i slušali na Minivalu 10 (2.V 2008.) i na Novom zvuku u Saxu (29.I 2008.) osnovali su Hrvoje Puškarić (klavir) i Sandi Bratonja (bas), pri čemu je ovaj potonji član čuvenog sastava 4 od ne pretjerano aktivnog Urbana. Bandu se tokom 2006. pridružio vrsni bubnjar iz Splita Goran Pleić (Gin Cooler, Frakcija, E.N.I.), te još jedan član Urbanovog 4, gitarist Luka Toman koji već dulje vrijeme boravi u zamrznutoj poziciji. Nakon izvjesnog vremena sastavu se pridružila odlična violinistica Maja Veljak iz HNK, no ovaj materijal je uglavnom djelo Hrvoja i Sandija, dok se ostatak sastava za potrebe bubnja, gitare i violine pridružuju tek na nekolicini kompozicija. Lijepo i fino snimljeni instrumentalni otmjeni materijal s mnoštvo vrsnih Hrvojevih klavirskih melodija, odličnih aranžmana za romantične duše koje čeznu za plesnijim jazz-pop stilizacijama s neobičnom potkom u violinistici Maji, ali gdje takvu publiku pronaći na ovom Balkanskom području? Da imaju snažne i sofisticirane tekstove kao što su ih imali Steely Dan, s ovom glazbom koju izvode imali bi šanse da na nevjerojatno kvalitetnu glazbu (pogotovo u naslovu "Track 6") čak ostvare i znameniti hit. Glazba Sinteze je senzibilan trenutak klavirista Hrvoja i uglavnom se zasniva na tome, čak i u snažnomn rock-broju "Track 9". Imaju odličnih glazbenih riješenja, ali izgleda da niti sami ne znaju kuda bi s njima, kao u npr. "Track 11". Da ima tekstova koji bi popratli ovo njihovo trenutno odlično glazbeno stanje, efekt bi bio sasvim drugačiji. Ovako, Sinteza je sastav odličnih glazbenika koji ne znaju gdje će sa svojim talentom i kako ga upotrijebiti. Tekstovi trebaju ovom sastavu da bi se uobličio dojam toga što rade. Onda će biti i poneki hit, a ovako je to samo isprazno art muziciranje za nekoliko dobro napaljenih duša. Glazbeno vrlo kvalitetno i sa smislom, ali bez ikakvih završnih okvira. Uostalom i sam Sandi je rekao da s većinom materijala nisu zadovoljni jer su uglavnom nezavršeni i služe im samo kao promotivni materijal s kojim si omogućuju izlazak pred organizatore koncerata i zainteresiranu publiku.

Ocjena (1-10): 6
Web: www.sintezaonline.com
[  ]

S3NGS - Gledam Balkan sa balkona (2007, d.i.y.)

Sjajni zagrebački indie-rock trio (prije Nos3ngs) koji se već pronašao na meti širokog kruga javnosti nastupom na VipINmusic festivalu 2007., a sami za svoj rad tvrde da im je jedina boljka snimljeni materijal do kojeg ne drže previše. Najvažniju stvar u njihovom radu igraju svirke uživo i koncerti gdje izgaraju do srži. Sastav čine frontmen mR (gitara, vokal), Lički (bas i klavijature) i Čaka (bubnjevi), te imaju tekstove na hrvatskom jeziku i zanimljiv spoj suvremenog indie-rocka, new-wavea, ali nekih starijih pub, mod i colege rock utjecaja. Premda nisu zadovoljni s ovim materijalom kojeg su teškom mukom i nagovaranjem dali na recenziju, radi se o odličnom kreativnom potencijalu koji ih prikazuje u lo-fi izdanju. Da se razumijemo, materijal uopće nije loše snimljen. Gomile ne samo demo izvođača, već i neke domaće rock zvijezde nemaju ovako solidne snimke. Samo je riječ o nekim kompozitorskim nedorađenim finesama i sitnim tonskim i falširanim greškama koje se mogu slobodno mimoići. Od pet kompozicija tri su žestoke (genijalne post-punk/new wave bombe "Kraj" i "Neshvaćeni", te podosta literarno bezazlena punk/hc angažirana "Samuraj") dok su dvije laganije (elegična apolitična "Ptice" i veoma lijepa "Cirkus cirkular/ anplagd" odsvirane na klaviru, gitari i bubnjevima). U materijalu se osjeti snažan autorski naboj za kompoziciju i aranžmane, te alternativni smisao za uvrtanje tekstova i fraza do granica paradoksa poput 'to nije kvazi-galama, to je panorama' (naslov "Cirkus cirkular"). Neki tekstovi djeluju poprilično stupidno na prvi pogled, međutim treba ih shvatiti kroz prizmu metafore i onda se stvara sasvim drugačija slika. Neshvaćeni? Ako je to u Britaniji pošlo za rukom Arctic Monkeys i Libertines, nema razloga da S3ngs ne budu njihovi pravi relevantan domaći odgovor. Treba očekivati njihov odlazak u pravi studio i temeljit produkcijski rad.

Ocjena (1-10): 6
Web: www.myspace.com/nos3ngs
[  ]

UNDEIFY - Demo 2008 (2008, d.i.y.)

Vrsni nu-metal kvintet iz Bjelovara koji je 2008. bio finalistom HGF-a ima odlično snimljen i relativno solidno produciran kraći EP zapis u trajanju od 13 minuta sa 3 skladbe. Sve što je o njima rečeno u sklopu dva nastupa na HGF (polufinale 16.V i finale 17.V 2008.) stoji i vrijedi ponoviti. Vokal je pjevan (engleski jezik), vrlo mračan i elegičan, te nalikuje na Wayne Husseya (The Mission) s blagim eskapadama u tiši i nenaglašeni crust, dok je svirka čvrsta i žestoka, puna riffova, ali i osebujnih aranžmana u kojima istovremeno kombiniraju i ambijentalnije, te laganije zvučne sfere (posebno u odličnoj "Goodbye"). Uz odličnog gitaristu koji fila riffove ističe se drugi gitarist koji je zadužen za prozračne zvučne ambijentalne dimenzije što njihovoj britkoj i žestokoj svirci donosi jedan sasvim drugačiji kontrast. Za Undeify je zanimljiv podatak da u ovoj formaciji postoje tek od konca 2007. nakon što su prodefilirali kroz niz lokalnih sastava. Ovako moćan i dobro aranžiran materijal malo tko može sklopiti u svega 2-3 mjeseca. Stoga treba pričekati još neko izvjesno vrijeme i očekivati pun album za nekog od domaćih nezavisnih izdavača, barem za početak. Temelji su im besprijekorni i na njima treba graditi nastavak ovog interesantnog djelca jer su uživo dokazali da imaju odličan materijal i visoki kreativni potencijal.

Ocjena (1-10): 8

horvi // 12/06/2008

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Non Escape

DICHOTOMY ENGINE: Non Escape (2024)

| 17/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Liam Gallagher John Squire

Liam Gallagher John Squire: Liam Gallagher John Squire (2024)

| 16/03/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP

COMBICHRIST: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP (2024)

| 16/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Files 01-12, compilation

MORGUE FILE: Files 01-12, compilation (2024)

| 15/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Sakati paun

DEMENTRONOMES: Sakati paun (2024)

| 14/03/2024 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: DEMO IZVOĐAČI 2008., 3.dio
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*