Imena "Nikad čuo" i Ivan Ramljak jednostavno nejdu jedno bez drugog, a za ta dva imena vežu me lijepe uspomene. Za one koji još "nisu čuli", "Nikad čuo" je top-lista domaćih alternativnih bendova, pokrenuta na Radio Studentu (100,5 Mhz), od strane spomenutog Ivana Ramljaka, tamo negdje 1996. Velik je broj bendova koji su prodefilirali Ramljakovom emisijom (on tvrdi oko 500). Mali broj ih je uspio prerasti tu emisiju, mnogi su se u međuvremenu raspali, a oni ostali još uvijek šalju snimke i nadaju se.

Cd koji upravo slušam, na kojem su zastupljeni, vjerojatno, najbolji "nikad čuo" bendovi u 2000., je prvo (odnosno nulto, kako piše u press materijalu) izdanje novopokrenute izdavačke kuće "Zvuk močvare", a izdan je u suradnji s Radio Studentom. Ti bendovi nastupili su na prošlogodišnjem, drugom izdanju "Nikad čuo" festivala, to su redom Vivian Girls (Karlovac), Kukuriku Street (Našice), Galax 54 (Karlovac), Plazmatick (Zagreb), Chang Ffos (Zagreb), Zeus Faber (Karlovac), a na cd-u su svaki zastupljeni s dvije do tri pjesme.

Vivian Girls u svojim pjesmama koristi dosta elektronike (kao uostalom i većina na ovom cd-u) što zvuči prilično zanimljivo. Da u pjesmama postoje pravi textovi (imaju ubačene semplove iz filma "Casablanca") i da ih pjeva pjevačica, bili bi strašno slični britanskim St. Etienne ili Dubstar. Ovako ova glazba mogla bi poslužiti kao podloga u nekoj predstavi, emisiji ili filmu. Uz ove snimke imaju i samoizdati cd "Sketches for a New Song".

Kukuriku Street se furaju na Air i Stereolab i to čine prilično dobro, kao npr. u pjesmi "U svemiru 3", koja ima ponešto od zvuka oba nabrojana benda i čini zvuk Kukuriku Streeta originalnim. Iza njih je nekoliko samoizdatih kaseta i dva cd-a.

Galax 54 su, iako najmlađi, vjerojatno i najpoznatiji bend s ove liste. U 2001. izašao im je odličan album "Sleepers Vs. Satellites" za Anubis Records, a tri pjesme koje su na ovom cd-u najava su novog ep-a "Panic". Za one koji "nisu čuli" riječ je o post rock elektronici smještenoj u svemirsku atmosferu ("Panic!" i "Silk"), dok je pjesma "Sandboy" post-rock-bosa-nova.

Plazmatick je tip koji brije na elektroniku i kompjutore. U svojoj glazbi većinom koristi semplove i kombinira razne ritmove i stilove, većinom plesne, tako da je ova glazba ko stvorena za neke veće partije. Zadnji cd "Blue Devils" objavila je "Egoboo.bits" izdavačka kuća koja djeluje oko kluba "Mama".

Chang Ffos i Zeus Faber "njeguju" žestoki noise-metal zvuk, ali to nije glazba za svačije uši, pa ni za moje. No, ako Ramljak kaže da to vrijedi, ja mu vjerujem. U press materijalu može se pročitati da za izdavanje Chang Ffos albuma postoji interes stranih izdavača, a da su prva dva ep-a Zeus Fabera dobili odlične ocjene u "Metal Hammer" magazinu, što definitivno nije za odbaciti.

Ovaj cd je dokaz da scena postoji i da vrijedi. E, sad tu bi se do dugo u noć moglo razglabati o lijenosti i (ne)sluhu naših "velikih" izdavača i još o mnogo čemu, ali to ionako nema smisla zbog već navedenog. Žalosna situacija u lijepoj našoj ne dopušta da "nikad čuo" bend pređe u "svi čuli" bend, ali je dobro da bendovi ne odustaju lako i da još uvijek ima netko ko prati tu scenu i na svoj način se brine za nju.
Ovaj cd vjerojatno možete nabaviti u klubu "Močvara" (hourk@yahoo.com) ili na Radio Studentu (radios@fpzg.hr), pa probajte - isplati se.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 15/12/2001