U nekoliko posljednjih mjeseci primili smo dosta demo-materijala od kojih vam ovdje predstavljamo najzanimljivije. ANDRIJA - 12.listopad, 2007., Knin, klub A3 (2007)

Premda Andrija iz Livna više nema status demo-izvođača, zabilježili su svoj nastup u Kninu kako bi konačno imali snimljen gotovo cijelokupni opus kojeg su stvarali od 2003. naovamo. Već odma na samom početku počinje prava pravcata paradoksna situacija sa skladbom "Dalmacija u mom oku", obradom velikog hita Miše Kovača kojeg su izveli sarkastično s Dankovim riječima 'mi smo band koji svira po svadbama', no ustvari, riječ je o zapisu s tonske probe. Svoj ironični stav prema zabavnjacima, turbo-folku i mnogim sumnjivim šund priljepcima vrlo cinično su dočarali kroz najnoviji video-spot za skladbu "Kurvina" gdje su obučeni kao pravi restoranski zabavljači u bijelim košuljama i crnim hlačama, te sviraju harmoniku, synth i doboš, te djeluju kao pravi narodnjački sastav.
Inače, čitav zapis traje punih 70 minuta i sadrži 30 kompozicija. Osim kompletnog opusa sa hvaljenog diskografskog debija "Zar i ti sine bildaš" (2007., Slušaj najglasnije), ovdje se nalazi 21 do sada neobjavljena kompozicija koje su stvarali kroz cikluse nazvane "Grdna rano" (9 brojeva), "Neumjerenost u iću, piću i krvoproliću" (7 naslova) i "Borba bikova" (4 pjesme). Prema prezentiranom materijalu, Andrija ima gomilu izuzetnih pjesama od kojih valja izdvojiti urnebesne "Soli na rep", "Smrdim i sušim se", "Što se više", apokaliptičnu "Bombe", samoironični blues/reggae "Mal, običan, Albert", plesna tročetvrtinska "S rogatim se bodem", hitoidne rock/hc "Faca", "D.Ž.", te sarkastične "Nisam gvožđe", "Instrumentalinho" (s refrenom 'uvod na kraju'), mamurnu "Klin", vrlo plesnu "Ko da pala je bomba", relativno lakšu "Dođi na selo", te završne "Car je gol", "Kad nestane pameti" i "Gad". S tehničke strane zapis je podosta tanak (gitara je pretiha, te ima mnogo 'pucanja' zvuka i mikrofonije), no s obzirom da je materijal snimljen direktno iz tonskog pulta bez ikakvih dodatnih obrada u vremenu kada se očekuje novi studijski rad ne može na najbolji način poslužiti kao dokument njihove koncertne superiornosti.

Naslovi: 1.Dalmacija u mom oku, 2.Parkiran, usidren (t-t-tas-tas), 3.Cirkuska, 4.Soli na rep, 5.Zubalo, 6.Drlja, 7.Drito u stomak, 8.Smrdim i sušim se, 9.Bombe, 10.Bulja, 11.Rojem čela, 12.To se bolje, 13.Mal, običan, Albert, 14.S rogatim se bodem, 15.Konji, 16.Faca, 17.D.Ž., 18.Kući, 19.Nisam gvožđe, 20.Klin, 21.Instrumentalinho, 22.Dinarid, 23.Ko da pala je bomba, 24.Kurvina, 25.Pancirka, 26.Gluvo glamočko, 27.Dođi na selo, 28.Car je gol, 29.Kad nestane pameti, 30.Gad

Ocijena (1-10): 7
Web: www.bend-andrija.tk KAMO SUTRA - Basic Instict (2000)

Kamo Sutra je rock sastav pokrenut koncem 1995. od entuzijazma dvojice studenata elektrotehnike Dario Katave i Zoran Galunića koji su jedne zimske večeri u parku studentskog doma na Savi uz vino odlučili skladati glazbu koja je obilježila njihove živote. Kao rođendan banda slave 20.siječanj (januar) kada su 1996. na koncertu Derozera sreli Georg Sokolova, bas gitaristu koji ih je oduševio plesnim točkama i tehnikom sviranja. U ovoj prvoj postavi bubnjar je bio Nevio, koji se nakon nekolicine koncerata (svirke sa The Babies i Lošim Dečkima) i završetka studija vraća u Županju, a na njegovo mjesto 2000. godine dolazi Damir Jing. Dario, koji je do tada bio gitarist postaje vodećim vokalom i od tada postava Kamo Sutra ostaje nepromijenjena.
U ovoj novoj postavi 2000. snimaju svoj prvi demo "Basic Instict" na kojem je do izražaja došla njihova rafinirana selekcija mnogobrojnih utjecaja od punka, novog vala, klasičnog rocka, ska ritmova pa sve do sevdaha. Kao intelektualan sastav odmah u startu su izbacili iz kruga djelatnosti pretenciozne i previše angažirane punk-rock teme, te svoj lirski senzibilitet stavljaju u službu zabave i veselja kojeg na profesionalnim poslovnim dužnostima nema, te Kamo Sutra za njih postaje 'ispušni ventil' za probleme svakodnevnice.
Demo materijal je stoga vrsan zbir punk/hc-a (uvodna "Grbava deva", "Distorzija", "Da li znaš" koje su jedne od rijetkih angažiranih punk skladbi, ali s obiljem humora), plesnog punk-rocka ("Prdi po e-duru"), new-wavea (plesna "Starke", optimistična "Modra rijeka" i čarobna obrada "Tvoje tijelo" Toni Cetinskog!), klasičnog punka (zabavne, vedre i melodične "Dugine boje" i "Voila Komachita" s tekstom na talijanskom jeziku), izleta u garažni hard-rock/blues new wave (odlična "Frižideri"), fini plesni ska u rangu legendarnih The Specials i The Selecter ("Nemam para") do iznenađujuđeg sevdaha u posljednoj skladbi "Kamo sutra sevdah song" gdje basista Georg Sokolov svirkom na flauti i gitarist Zoran donose melankoličan duh izvornog etno-rock nasljeđa. Skladba je, nema šta posebno iznenađenje jer je spoj rocka, 3/4 makedonskog ritma i sprdačine na narodnjake gdje si je vokal Dario Katava dao potpuni odušak da se preobrazi u pravog Rambo Amadusa sa razvučenim vokalom od kojeg se pleše po stolu, razbijaju čaše i zapije cijela plaća. Obratite pažnju na tekst "...mame naše silno brine sva ta droga, dal' će djeca uspjet pronać' pravi put do uma svoga/ ne otkrivaj toplu vodu, pogledaj se ti iznutra, baš te briga što te pljuju, uz tebe je kamo sutra/ da li slušat' svoju majku il' pjevat u školskom zboru, ili dalje sve do limba uživati u hardcoreu/ pocepati sve račune, šta bi bilo da je šita (ili Tita?), dal' postoji prava ljubav, oće' nam se dignut kita...". Kao sama završnica ove odlične pjesme je outro u kojem se nalazi par taktova (sample) neke meni nepoznate bosanske sevdalinke 'odlazi ona iz života moga'. Skladba je odlična i na originalni način prikazuje bijes jednog punk-rock sastava koji se može sukobiti sa činjenicom da na inteligentan način može napraviti sjajan komad koji je potpuno sukladan i relevantan punkerskom buntu vremena u kome djeluje.
Ipak, najkompleksnija i najoriginalnija skladba cijelog materijala je najkraća "Metro" gdje su Kamo Sutra kroz minutu i 36 sekundi uspjeli sabiti čitav svoj dotadašnji opus u odličnom aranžmanskom konglomeratu koji sadrži punk/hc, new-wave, odlične ska/tex-mex-rock eksperimente pijanke koja se ubrzava i završava u finalnom hc maniru. Sjajno!
Premda Dario na ovome materijalu nije ovdje nikakav specijalan i hvale vrijedan pjevač, tekstovi, a pogotovo žestoka punk-rock svirka i prateći vokali (dvoglasja, vrištanje, krikovi) daju poseban i specifičan šarm ovome demu. U materijalu koji spominje 'čudne ljude, čudna stanja, svi su kao zaraćenog uma, ni burek nije više kao što je bio, dal' tonemo u bezdan il' letimo u nebo, ne bacaj više moralnu žbuku, češkali smo leđa, istiskali prišteve, guzice masne koje sežu do neba', te glazbi koja ima mnoge, ali veoma dobro sročene utjecaje Sex Pistols, The Clash, MC5, Zabranjenog pušenja (u tekstualnom pogledu) svakako ne može biti oscilacija.
Osobno, najbolji dio albuma je gitaristički uvod u pjesmu "Distorzija".
Zahvaljujući vrlo dobrim i energičnim koncertima pronašli su svoje mjesto na znamenitom "Bombardiranju New Yorka", šestom po redu objavljenom 2002. gdje im je objavljena "Modra rijeka", vjerojatno zbog optimizma i jednostavnosti kojom skladba zrači, a to je Zdenku Franjiću 2002. godine mnogo značilo. Uz njih, tamo su bili prisutni D.K.K., Zvonko i gradski ured za kulturu, Opyum, Messerschmitt, Lutajući Dj Zdena, Ventil Inc., Djumbus, Mandrill, Metrobolik, Lou Profa, Deal, Kran, Headliner, Klit O'ris i D.L.S.D.

Članovi: Damir Jing (bubnjevi), Georg Sokolov (bas), Dario Katava (vokal), Zoran Galunić (gitara i prateći vokal)

Naslovi: 1.Grbava deva, 2.Prdi po e-duru, 3.Distorzija, 4.Tvoje tijelo, 5.Dugine boje, 6.Voila Komachita, 7.Frižideri, 8.Starke, 9.Nemam para, 10.Da li znaš, 11.Modra rijeka, 12.Metro, 13.Kamo sutra sevdah song

Ocijena (1-10): 8
Web: www.kamo-sutra.com
e-mail: kamo-sutra@kamo-sutra.com KAMO SUTRA - Red Light (2002)

Drugi demo s kojim se Kamo Sutra mogao proslaviti je daleko bolje snimljeni (a možda i producirani?) rad gdje se tri već realizirane skladbe čuju u odličnim varijantama - "Frižideri", "Nemam para" i "Distorzija". Ovdje je prisutna ogromna količina rock/punk-garage adrenalina uz neizostavni oblik retro zvuka, međutim bitno je da Kamo Sutra ne vole ponavljati stare forme, pa se upuštaju u posve nove oblike istraživanja vlastitih afiniteta ka novim zvucima (sjajna skladba "Poljubi me" odlična underground - rock svirka kojoj može pozavidjeti i Andrija iz Livna i "Da sam tvoj", hard rock a'la The Cult kako bi trebali zvučati u 21.stoljeću uz sjajan vokal i odličan tekst), dok je uvodna "Rodeo" ostatak njihovih punk-rock maštarija, kao i ska/punk "Boljšoj". Materijal sadrži još i tri snimka uživo gdje se na najbolji, ali tehnički vrlo loš način vidi kako su Kamo Sutra od jednog naoko bezazlenog sastava prerasli u fenomenalnu lokalnu zagrebačku senzaciju. Interesantno je da je negdje u tom razdoblju predgrupa Kamo Sutra bio Gatuzo. Hm?
Ovdje su veoma slični sa Unutrašnjom Emigracijom, sastavom iz Banja Luke.

Naslovi: 1.Rodeo, 2.Šetao bih tvoga psa, 3.Boljšoj, 4.Frižideri, 5.Poljubi me, 6.Nemam para, 7. Da sam tvoj, 8.Volim te još, 9.Distorzija, 9.Busowacha

Ocijena (1-10): 8 KAMO SUTRA - KSET 2007 (video DVD, uživo)

Žestoki i energičan punk-rock/ska nastup iz KSET-a snimljen s dvije kamere prikazuje sav koncertni šarm ovog sastava za koji je zanimljiva priča da je bubnjar Jing dva dana uoči koncerta pao s bicikla i znatno ozlijedio ruku, no unatoč tome odsvirao je čitav koncert bez ikakvih oscilacija. Na materijalu u trajanju od 64 minute nalazi se uglavnom probrani repertoar iz njihove 12 godina duge karijere s neizostavnim obradama "Volim te još" (Valentino) i "Verujem, ne verujem" (Bajaga). Sastav na pozornici je besprijekorno uštiman i raspoložen (ton majstor je bio legendarni Gogi), tako da je u nekoliko navrata pjevač Dario izašao s bine među publiku, mnogo je plesao, pogao, skakao, mahao rukama, nabijao se rukama po glavi, a bilo je i različitih neobičnih poza (valjanje po pozornici, klečanje, vojničko salutiranje, ležanje ispod Zoranovih i Georgovih raširenih nogu, bacanje s monitora, poljevanja pivom po glavi, a netko iz publike ga je čak i nosio na rukama). Nakon prvih 25 minuta u kojima je sve prštalo sa punk-rockom na moment se atmosfera prekida sa mračnijim gitarističkim zvukom koji pomalo nalikuje na dio grunge nasljeđa, no pjevani dio skladbe "Neću fine košulje" je frenetični, ali vrlo kratki punk/hc. Uz odličnu koncertnu dinamiku, kao predah za već dobrano oznojenog Daria nakratko uskače gitarist Zoran koji pjeva "Alergiju". Za vrijeme izvedbe "Charlie Chaplin" Dario je spontano potrgao majicu i nastavio koncert pjevajući gol do pojasa, zatim izuva patike, skida hlače, čarape i ostaje samo u crnim gačicama. Nakon 5-6 minuta ponovno oblači hlače i košulju, te slijedi završnica koncerta sa "Boljšoj" i "Rodeo", da bi na bis izveli "Kamo Sutra sevdah song" s odličnom svirkom Georga na flauti i makedonskim 3/4 bubnjarskim ritmom.
Vrlo dobar zapis vrlo dobrog koncerta gdje se prisutnih stotinjak ljudi s guštom zabavilo.
Osim ova tri recenzirana rada, Kamo Sutra još imaju demo materijale "Live In Kustošija - Pleši, pleši!" (2002.) i "7 nama naj pjesama" (2004.).

Naslovi: 1.Frižideri, 2.Odjebi, 3.Volim te još, 4.Prdi po e-duru, 5. Kome sta, 6.Nemam para, 7.Starke, 8.Šemso, 9.Neću fine košulje, 10.Ja bolujem od alergije na cvijeće (proljeće), 11.Poljubi me, 12.Verujem, ne verujem, 13.Učinit ću sve pa poljubiš me, 14.Charlie Chaplin, 15.Šetao bih tvoga psa, 16.Osmijeh daj, 17.Boljšoj, 18.Rodeo, 19.Kamo Sutra sevdah song

Ocijena (1-10): 9 KELLY MEICKLE - Use It In A Sentence (2008)

Veoma zreli demo materijal kvarteta iz Đurđevca osnovanog 2005. kojeg čine Pirou (bas, pravim imenom Pero Kolar), Filip Orač (vokal i gitara), Lu2 (gitara, prateći vokali, Josip Kudumija) i Nino Švedek (bubnjevi). Svi oni imaju već više od desetak godina iskustva svirajući po mnogim lokalnim sastavima od kojih su svakako napoznatiji Man Zero odakle je došao Lu2, te Elektrobuda i Cota G4 gdje je svirao bubnjar Nino. Imajući na umu njihovo skoro profesionalno iskustvo (Pirou je dugi niz godina svirao i u tamburaškom sastavu), nije im bilo teško osmisliti pet odličnih skladbi otpjevanih na engleskom jeziku koje obiluju specifičnim američkim post-noise rock zvukom. Utjecaji koji su vidljivi kod njih sežu u rasponu od Sonic Youth iz druge polovine '80-tih (naslov "Take first and knife..."), preko The Jesus Lizard (plesna i žestoka "The club"), blagih grunge natruha ranih melodioznih Smashing Pumpkins, post-hc struje Fugazi, neurotičnosti At The Drive-In (pjesme "Apolla 13" i "Moses lullaby"), sintagmi post-rock nasljeđa ("Boredom") i stoned-rocka sve do novijih post-noise imena poput Qui. Ono što posebno opčinjava njihov rad su veoma bogati, dinamični, slojeviti i kompleksni aranžmani u kojima se nalazi cijeli spektar glazbenih metoda (izmjena buke i tišine, uspona i padova, disharmonija, melodičnih inverzija, nadogradnji i dueta, kontraefekata, ambijentalne glazbe, gitarskih jazz-rock primjesa...). Filip nije osobiti pjevač, ali je sukladno s utjecajima i glazbenim afinitetima vrlo blizak boji Thurston Moorea iz Sonic Youth, tako da čitav materijal ima posve dotjeran stilski šarm koji je prepoznatljivi dio ovakve noise-rock scene. Svih pet kompozicija je odlično, te ako volite ovakav indie-rock zvuk svakako posjetite njihov web www.myspace.com/kellymeickle .
Materijal je snimljen na Štefanje, 26.XII 2007. u Kramasonic studiju u Zagrebu kod Hrvoje Nikšića, tako da je posve jasno kako se radi o uredno ispeglanom i produciranom materijalu kojeg bi band bez ikakvih problema mogao uvrstiti na oficijelni album.
Specijalni vizualni efekt predstavlja i omot na kome su uslikane rđave i oksidirane škare za obrezivanje vinove loze i voćki ubodene u stari truli panj jer su svi oni kao pravi Picoki-lokalpatrioti vjerni vinskim kletima, a čak imaju i jedan snimljeni koncertni demo materijal iz vinograda!

Naslovi: 1.Apolla 13, 2.The club, 3.Boredom, 4.Take first and knife..., 5.Moses lullaby

Ocijena (1-10): 8 SLIP - single (2007)

Za ljubitelje keltskog folka i sympho-rock zvuka, sastav Slip je napravio melodičan single sa dvije kompozicije, a njih smo spomenuli prilikom koncerta grupe Noxin 15.IX 2007., u društvenom domu Prečko u Zagrebu kada su nastupali na fenomenalnom Bixijevom razglasu pred samo 30 ljudi. Riječ je o peteročlanom sastavu (gitara, violina, bodhran, irska flauta i drvena frula) koji se već dulje vrijeme priprema za svoj debi album i ovdje su dali samo mali dio svojeg velikog nadahnuća kroz dvije skladbe. Prva skladba "The great chimney set the mountain road/ the roaring barmaid" je blagi pomak u sitnu flautističku ostavštinu Jethro Tull (Ian Anderson), no glazbeno se poput keltske tradicije nastavlja u repertoar glazbe koja na našim područjima nije popularna (osim za vrijeme nastupa jig i step plesača pred tko zna koliko tisuća raspamećenih posjetitelja koji smatraju da je to nešto fenomenalno), ali je odlična i raznovrsna forma melodija. Druga skladba "Dwarven stones/ dwarven victory/ a stone's throw away" je folk-rock izraz također utjelovljen kroz sympho-rock izraz Ian Andersona, Yes, Genesis i zahtjevnih formi kombiniranih sa keltskim folkom (odlična svirka duhača Ivan Bilića, Ivo Turka, te violine Nikole Ćerana). Budući da su obje skladbe instrumentali, samo se može pretpostavljati o njihovim vitalnim melodijskim funkcijama.
Da su objavljene 1974/5. vjerojatno bi kotirale obožavateljima folk/sympho-rocka na način kao što je to bio spomenuti Jethro Tull (Genesis i Yes, a kamoli Marillion ne dolaze u obzir) u nekim fazama.
To su lijepe melodije, obrade poznatih keltskih klasika, ali im manjka autentičnosti isto kao da neki Englez, Amer ili Japanac obradi "Lepe ti je Zagorje zeleno" ili sevdah "Ispeci mi kafu draga". Gdje ti ljudi znaju kaj je lepo Zagorje zeleno ili kako se nekad pekla kafa na vatri?
Glazbeno Slip su odlični i dotjerani, no mišljenja sam da komercijalno neće proći jer malo tko ovdje podržava demo band koji svira keltski folk miješan sa sympho-rockom. Pretenciozno previše. A korist nikakva. Samo zadovoljstvo.

Naslovi: 1.The great chimney set the mountain road/ the roaring barmaid, 2.Dwarven stones/ dwarven victory/ a stone's throw away

Ocijena (1-10): 7
Web: www.sliptheband.com ili www.myspace.com/sliptheband THE ROCK FLOCK - Info 2 (2007)

Trio iz Pleternice pored Požege osnovan je sredinom 2005. i od tada djeluje u konstantnom sastavu kojeg čine dvije sestre Kristina (glavni vokal i gitara) i Ana Jelić (bas i prateći vokal), te Matej Čonka (bubnjevi). Svi imaju zavidno glazbeno obrazovanje - Kristina svira gitaru od malih nogu, pohađala je glazbenu školu, a svira i klavir, Ana je polazila glazbenu školu za gitaru i rock akademiju za bas, dok je Matej uzimao privatne sate za bubnjeve, tako da se radi o vrlo zrelom i koncizno odsviranom materijalu koji je otpjevan na engleskom jeziku. Vidi se da su sve skladbe radili pomno i predano, te u njima nema niti jedne suvišne ili bespotrebne sekunde, a osim toga djevojke također i veoma lijepo pjevaju u glasovnim rasponima i bojama poput Deborah Harry, Gwen Stefani, Dolores O'Riordan do Sinnead O'Connor. Glazbeno su solidna plesna smjesa indie-rocka, punka, new wavea '80-tih i laganijeg grungea, te se jasno uočavaju utjecaji Pixies, Nirvane, The Cranberries i lakših Ramonesa. Sve skladbe su im veoma prijatne, no unatoč dorađenim i preciznim detaljima ipak se nameće činjenica da su im gotovo sve skladbe istih aranžmanskih zahvata, te su slične kao jaje jajetu. Izuzetak je jedino pretposljednja "Wrong" koja je laganog tempa i odudara zbog sitnih korištenja samplova.
Također je važno spomenuti da su do sada održali nevjerojatnih sedamdesetak koncerata uglavnom po Slavoniji, Zagrebu, Dalmaciji i Primorju uz samo jedan koncert izvan Hrvatske (Rastok festival 3.VIII 2007., BiH), a interesantno je da su pozornicu dijelili sa Hladnim pivom, Psihomodo pop, Vatrom, Ramirez, Elementalom i Father.

Naslovi: 1.Teenage girl, 2.Disappear, 3.Althought, 4.Mind?!?, 5.Special fool, 6.Remember, 7.Come!, 8.We, 9.Wrong, 10.W.w.i.t.y.

Ocijena (1-10): 7
Web: www.rock-flock.com WHITE LIGHT - U život zaljubljen (2007)

Priznajem da su mi je srce zaigralo i suze potekle na oči kada sam preslušavao ovaj materijal... Iskreno, nevino, romantično, zanosno. Kaj to još uvijek postoji? Da, postoji!
Ekipa je mlada, neiskvarena i nitko je ne smije pokvariti.
Jedan veoma lijepi bistar i trezveni teen pop-rock materijal mlađahnog sastava iz Varaždina o kojima smo već govorili prilikom izvještaja s Novog zvuka u Saxu 6.XI 2007. Društvo iz White Light su bili premaleni da saznaju što dešavalo na ovim teritorijima od '91 naovamo, pa su bez ikakvih loših primisli napravili romantičan i fini materijal kojim nagovještavaju mogući početak nove generacije 'nekog novog romantizma' koji im odlično stoji. Na odlično snimljenom materijalu (u Pušćinama, snimka i miks Petar Horvat) nalazi se 18 minuta glazbe u 5 krasnih radiofoničnih naslova koji variraju na relaciji Prljavo kazalište - Crvena jabuka - Vatra - Leteći odred. Ekipa u kojoj su Robert Marcijuš (gitara, vokal), Janko Kralj (gitara, prateći vokal), Igor Kranjec (bas), veoma lijepa Ela Dvoršćak (klavijature, prateći vokal) i Damir Šalajić (bubnjevi) homogeno kolaborira između jednostavnog mainstream rocka i zabavnog popa koji je bogat lijepim melodijama i nadasve iskrenim i nevinim tekstovima pred kojima treba skinut kapu na konto romantike i zanosa kojima White Light zrače. '(p)ostali smo sve do pobjede, ni one više ništa ne znače, zadnjeg dana nešto bojim se, da nećemo ostati, ne/ proveli smo se i predobro, al' još ništa nije ni počelo, miljun milja još je pred nama, još ljepši dani tu su za nas, čekaju samo na nas - i ako ode, vratit će se, i ako ode, bit' ćeš njen, pokušaj sakriti bol... i samo ostani u život zaljubljen... /plakali smo često bezveze, bilo je uzaludno trudit' se, ali majke su govorile rane zacijeljuju, ali ne nestaju. Slika govori 1000 riječi, riječi čine uspomene, koje nisu još ni stvorene... ja jedva čekam da govore sve'. Ovo je tekst odlične uvodne pjesme "U život zaljubljen" u kojoj su White Light odmah u startu naglasili sve svoje epitete po kojima ih odmah treba uzeti kao ozbiljan band koji ima velike ne samo kreativne, već i komercijalne ambicije. Glazba im je sjajna (ima tu i indie-rock utjecaja Placebo, pa i U2, mada osobno nemam pojma šta su ovi fini Zagorci slušali), a u narednoj rasplesanoj "Jedan smijeh" osjeća se The Smiths akustična gitara Johnny Marra, unplugged Psihomodo Popa, blistave klavirske dionice koje variraju između Simple Minds (poput "Speed your love to me" s albuma "Sparkle In The Rain") i melodija plesnog pop-rocka. (a bilo bi dobro da kažu 'daj mi samo jedan cvijet', tko je cvijeće spomenuo u zadnjih 15 godina na ovoj ratom izopačenoj rock sceni?). "Savršen dan" je tipična ljubavna laganica (rock-sentiš) u rangu brojnih značajnih rock brojeva s prizvukom distorzije, no ima jedan jako lijepi dio na klaviru koji je čak obogaćen sa sitnim samplom gudača, tako da je za pretpostaviti da su ovi romantični rockeri slušali Radiohead i R.E.M. (možda i Bryan Ferrya ili je to samo slučajno?). "Zippo" je plesni rock s laganim naglaskom na mačoidni hard-rock za koji je snimljen i video spot (inače je skoro najslabija skladba na ovom materijalu). Posljednja stvar je "Nebo", posve jednostavna, ali vrlo simpatična dance-rock punk/new-wave skladba gdje bi se trebalo 'popeti na nebo želim li do tebe'. U njoj je na jednom trenutku iskorišten i lagani zvuk vokoder-vokala. Simpatično.
Čitav materijal odiše lijepom stvarnošću ovih vrlo dobrih glazbenika iz Varaždina kojima je jasno da žive u romantici, maštanjima i nadama o sretnom i (relativno) dobrom životu. Neznaju šta je bilo i nemaju potrebe za tim (Sting je prije 20 godina napravio skladbu "History will teach us nothing", gdje je prevazišao pojam da nas povijest neće ništa naučiti). White Light su novi, nezaraćeni i nevini svijet i nek' im se ostvare njihova maštanja. Kad bi cijeli svijet izgledao kao iz njihove perspektive, živjeli bi u idealnom društvu. Jako lijepi materijal!

Naslovi: 1.U život zaljubljen, 2.Jedan smijeh, 3.Savršen dan, 4.Zippo, 5.Nebo

Ocijena (1-10): 9 (za njihove godine, ovo je skoro fantastično)
Web:www.myspace.com/white1light

horvi // 24/01/2008