Došao sam sjebanog kuka na koncert. Kasnili su 50-ak minuta sa startom i već sam pred početak koncerta, blago iziritiran boli i njihovom (tad tako percipiranom) nemarnošću, predviđao brzo odvijanje ovog sessiona i moj rani odlazak na spavanje. Na svu sreću Balkalar je imao druge planove za mene i moj (sjebani) kuk. Planirao sam čak se i ne spuštati do pozornice, odraditi cijeli shooting sa galerije, u sigurnosti stolova i ograde. Kako su krenuli svirati, Melin se punio, a ja sam na drugoj ili trećoj stvari već bio u prvim redovima. Klasični Balkalarski (relativno pristojni) mosh pit mogao se doživjeti od otprilike treće, četvrte stvari pa do kraja koncerta. Tko je bio na prošlom koncertu u Melinu sigurno se sjeća i onog nepristojnog, usmjerenog na bend i opremu, usred i zbog kojeg su, iako već pred kraj, stali s koncertom. Bend je izveo svoj klasični balkalarski/etno balkanski repertoar, onaj koji nas većina vrlo dobro poznaje i onaj koji mene prati od djetinjstva, najviše zbog Cinkuša. Iako dijele repertoar, nema smisla uspoređivati ih, a jedino što mogu reći (i što je možda i najbitnije) jest da jednako snažno pogađa čuti onu stariju i ovu mlađu, balkalarovu Vuprem oči. Pogotovo kada te prati od kad znaš za sebe (iako priznajem još joj cijeli tekst ne znam). Balkalar voli dovesti svaku stvar do svog krešenda-derneka, istog onog krešenda za kojim "alternativna" scena pati, onog koji te natjera da napokon platiš rundu i da razbiješ čašu kao što bi i u Roku (u koji ti ne pada na pamet ući). Neću se praviti da sam vrsni poznavatelj hrvatske etno scene, ali uvjeren sam da je Balkalar rijedak primjer našeg etno benda koji izaziva ovako agresivnu ekstazu kod naše (većinski mlade) publike. Zbog toga sam im neizmjerno zahvalan (ne pretjerujem), jer rijetko kad se osjećam kao dio zdravog kolektiva na nekoj "patriotskoj"/regionalnoj razini kao na njihovim koncertima. Naravno takvi osjećaji su sastavni dio iskustva slušanja etno glazbe, ali kod Balkalara nalaze svoju dimenziju u kaosu polijevanja pivom, izbjegavanja laktova i nabijanja na bend i opremu. Kuk se zagrijao, lijeva je noga skakala, a desna polu-visila, pripadali smo jedni drugima (barem na večer), a bol je stigla tek sutradan.

đukez // 23/10/2025