Kombinacija Dunje Knebl s Ninom Romić i Jelenom Galić obećaje puno. One su odabrale četrnaest tradicijskih pjesama kako bi konceptualnim albumom o tužnim ženskim sudbinama spasile od zaborava neke predivne pjesme. Pjesme su većinom odabrane iz sjevernog dijela Hrvatske - Zagorja, Podravine i Međimurja s iskakanjem jedne dalmatinske, što svakako Dunji i Nini savršeno odgovara.

Album je najavila, vjerojatno najpoznatija pjesma od spomenutih četrnaest, Čula jesam. Najveselija na albumu, barem ritmom, govori o muškoj nevjeri i ženskoj osveti, s planiranim dolaskom na vjenčanje "njenom dragom (bivšem)", a za poklom mu donosi "V jednoj ruki kitu ružmarina, v drugoj ruki malenoga sina". Opako!



Osim ove pjesme, odmah mi je zapela za uho Mila je dragoga, gdje "mila dragoga otpravlja v tabor", no po njegovom povratku ga obavještava da više nije njegova, pa "spukne dragi sablju, seče mili glavu". Brutala!

A ako ste mislili da je ova priča najbrutalnija, onda niste još došli do Šetala se Ivanova ljuba, gdje je Ivo sabljom Ljubu "udario i čedo izvadio". Ove dvije pjesme Dunja Knebl je sama otpjevala, a zlokobna muzička podloga ove pjesme, a i svih ostalih djelo je Silvia Bočića, koji je uz DUnju, NInu i JElenu, jedini koji se pojavljuje na ovome albumu.

Pjevačke dužnosti većim su dijelom ravnopravno podijeljene, kroz sve pjesme, a onoj, dalmatinskoj, Slavuj tica mala, Jelena je preuzela glavni vokal, dok su se kroz podravske, zagorske i međimurske Dunja i Nina rasporedile. Ima u ovih 37 minuta patnje, raznih smrti i čudnih obrata još pregršt bisera, pa ovu ploču ne preporučujem slušačima sa slabim želucem.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 22/11/2024