Objavljen u zadnjim danima 2023. (barem sam ga ja dobio od Zdene Franjića pred Božić 2023.), ovaj četvrti EP, a ukupno osmo izdanje dvojca iz Križa bezrezervno spada u tekuću 2024., ajde brže-bolje dok još nije sve prolistalo s obzirom da je tematika kasne jeseni s opustjelim krošnjama. Usput, u vrijeme realizacije ove recenzije (3. travanj 2024.) EP još nije osvanuo na njihovoj bandcamp stranici. Na prethodnom albumu "Licem prema svjetlu" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30562 (2021) su ugodno iznenadili konceptualnom western kaubojadom u metafori i taman kad bi se čovjek ponadao da su preboljelii prerasli sve one porođajne muke ranih kompozitorskih nezgrapnosti i propusne kućne lo-fi produkcije, evo skoro pa povratka na vrlo slične opskurnosti. Glazba je ovog puta posve akustična, samo jedna, naslovna pjesma "Putnici na Zemlji" je uz pratnju programiranog ritma s poluplesnim atributima, a ono što štrči jesu ponovno štura minimalistička gitarska legata s polumelodičnim arijama ostavljajući dojam tek prosječnog, a i nešto tananijeg kantautorskog izričaja.

"Putnici na Zemlji"

'Puni mjesec je naslonjen
na krov moje stare kuće
Ti se bojiš da te ne otkrije
U tami skrivaš svoje rastrojene ruke

Put s kojega dolaziš je beskrajan
To je put koji prolaziš sam
Vraćaš se tu stazom kroz trnje
Nikako cestom ne glavnom cestom

Umorne grudi žele prsnuti
Iz sebe krik izbaciti
Oprosti mi, oprosti mi....

Mrak je legao preko pustopoljine
Negdje među zvijezdama putuje
Zaboravljeni vlak...
Zaboravljeni vlak...

Putnici na zemlji i putnici na nebu
Putnici na zemlji i putnici na nebu
divljih životinja trag
je putokaz i znak
je putokaz i znak...'

Uvodna tema "Posljednjih dana" solidno dođe kao uvertira u 'nešto' što se, nažalost ne ostvaruje. Tihog je tonaliteta da se vokal i tekstovi jedva razaznaju (valja pojačati na Slušaj Najglasnije), a u principu ima ekološko-humanističku narav 'o stvarima i ljudima, o mjestima i događajima/ mutnim rijekama i cestama, o našim životinjama'. Balada "Tajni znakovi" je suviše sramežljiva u intimnosti poput adolescentnog trubadura koji se plašeći pribojava najtočnije izraziti što želi osim da ispadne potišteni romantik u tmurno jesenje vrijeme, nešto lepršavija "Linija ulaza" je idila tog jesenskog ugođaja oivičenog i s malo usne harmonike nastavljajući tu romantiku impresioniranu šumskim prizorima hodajući ka 'tajnim vratima/... lišće starih hrastova sad prekriva tragove vozila šumskih radnika', a uh, ako sam dobro skontao, ovdje se pojavljuje i sjećanje na kućnog ljubimca, naravno psa s metaforom o vlakovima koji se ne zaustavljaju na malim stanicama. Šteta što je vokalno zmumljano i polu-progutano poput onih sofistikacija Michael Stipea (R.E.M.), a doima se lijepom zavičajnom folk crticom s blijeskom te stalno prisutne, isuviše sramežljive iskrenosti.

Sjećam se, tamo početkom 80-ih kada su Yazoo bili enormno popularni nakon prvog albuma "Upstairs at Eric's", pitali su onu sjajnu pjevačicu Alison Moyet zašto nemaju ljubavne pjesme, a ona se zderala 'aaaaaaaagrrrrrrrmdjdfjd, da ja hoću pjevat ljubavne stvari punkerski bi kreštala ko Johnny Rotten aaaaaaaaaaaa, skidaj gaće kopile jedno, hoću da te jebem!', ha-ha-ha... Najbolji dio je nježan polu-staccato instrumental "Jedan san" kome se nažalost nije dozvolilo da se razvije u nešto mnogo monumentalnije, ali vjerojatno će Joško Ratković i Tihomir Mraović konciznije poraditi na njemu i svakom sličnom pristupu gdje gradacija gitarskih tonova čini dramatiku koju kreiraju mic po mic. Ipak, ostaje dojam da je Joško daleko više potrošio i iskoristio inspiraciju za vlastiti, odličan debi "Sjeverna zvijezda" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=32930, tako da je na ovih nepunih 20 minuta samo orosio poetskim aditivima bez adekvatno čvrste konfiguracije i konstrukcije, onakve kakvu su obećavali performansi spomenutog prethodnika "Licem prema svjetlu". Kako god, ovo uistinu treba slušati najglasnije.

Naslovi: 1.Posljednjih dana, 2.Tajni znakovi, 3.Linija ulaza, 4.Jedan san (instr.), 5.Putnici na Zemlji

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 03/04/2024