Desperado je, zna se, otpadnik od društva, opaki lik što cuga tekilu, harambaša pljačkaš koji nije Robin Hood, a niti Superhik. Ne daje niti sirotinji, a niti bogatašima, socijalizirano je egocentrik krojeći zakon po svojoj mjeri koje samo on klasificira, radi za svoj gušt i bije ga glas velikog ljubavnika. Odnosno, nekadašnji je frajerčina iz davnih vremena sukoba gringosa Divljeg zapada s meksičkim meskalerosima i pueblosima, a ostao je kao dugotrajniji meksički simbol, pandam kauboja ili nekadašnjeg britanskog viktorijanskog kicoša vrlo komercijalno u rocku utjelovljenog putem danas zaboravljene zvijezde - Adam Anta.

Nažalost, po omotu kojeg mi je Zdena poslao na ovitku cd-a u crno-bijelom dizajnu ne uočava se najjasnije da na njem stoji donji dio desperada s pištoljem u ruci, a bend u originalu još nije u trenutku objave recenzije omot postavio na svoj web, pa ću se poslužiti samo ovom verzijom koju imam pod rukom. I onda, mogla bi tu, pomislilo bi se, uslijediti neka zgodna priča koja bi povezivala te relacije, ali od toga baš i nema puno jer se ovdje radi o čistoj instrumentalnoj glazbi s referencama rocka.

Jednostavno programirane ritmove što aludiraju na minorni set bubnjeva (bez prelaza) prate dvije, koji put tri unakrsne gitare. Jedna čisti ritam legato, druga solo s melodijskim improvizacijama i ponekim stiskom na distroziju, uostalom takve radove ovaj dvojac (Joško Ratković JR i Tihomir Mraović) svako malo objavljuje, a ovaj je instrumentalistički do sada sasvim pristojno odsviran i realiziran, no od svega očekivanog što se tiče desperada dobije se vrlo malo. U 8 tema vrlo kratkih dimenzija (najdulja je "Alias" od 3 i pol minute) nalazi se nekoliko zgodnih poteza na solo gitari, taman kao demo predložak za vokal i tu neku specifičnu priču o kojoj se samo tek može maštati. Ne aludira se ovdje na nikakve sukobe, nagle prevrate, uspone, padove, eksplozije, ushićenja, zanose, razočarenja, jednostavno, ovdje čak nema niti neke određene simbolike zadane teme koja teče bez fabule zasnovane na čistoj gitarskoj intervenciji s tim zgodnim melodijama.

Za poslušati jeste i nije za odbaciti jer su Santorius Santorius sad došli do boljih sviračkih performansa, no još je to uvijek daleko od nečega što bi pljenilo posebniju pažnju.

Naslovi: 1.Vrijeme, 2.Vuk, 3.666, 4.Uspon, 5.Iva, 6.Žilet, 7.Alias, 8.Desperado

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 20/08/2017