I dalje ostavši u zacrtanim minimalističkim gabaritima između soft-rocka i atmosferičnog popa, ovaj dvojac se malčice hrabrije zaputio na instrumentalističku izgradnju pravolinijske osnovice akustične/ amplificirane/ električne gitare, harmonija klavijatura i solidno programiranih ritmova ponovno se vrativši na daleko jezgrovitiji format EP-ija od 12 i pol minuta. Prethodni, uvjetno rečeno dugosvirajući rad "Desperado" (2017) imao je podosta šupljikavosti i nedorečenosti s očitim pretencioznim nakanama da se stvori nešto značajnije i uzbudljivije, ali to im baš i nije pošlo najs(p)retnije od ruke. No, evo, na svu sreću, uspjeli su na ovome petom izdanju konsolidirati početničke kompozitorsko-sviračke tegobe vještijim odnosima suptilnih gitarskih tonova, te redovito prozračne atmosfere ostvarivši prolazno dihtanje (nikako 'pun pogodak') završnim instrumentalom "Radostan dan" (nema veze s hitom Katarine II) uvijen staccatima bariton gitare i naglašenom melodijom klavijatura ostavljajući dojam repetirajuće impresije pogodne za uvod ili izvod neke, hm, veličanstvene cjeline barem kao zgodan foršpan. Pokušaj je dobar kad bi ovdje stajala i adekvatna, jača sadržajnost preostale 3 pjevane pjesme što su, mora se priznati, kreativno mrvicu napredovale.

"Ova cesta" u kratkom bluesu, te mračnije, tugaljivije i letargičnije "Pronaći trag" i "Kiša" još uvijek odišu demo funkcionalnošću kao nedovršeni predlošci i skice za kompaktibilniji sraz poluakustičnog indie-pop/ rocka na blijedim granicama artificijelnosti tražeći odgovarajući rukopis koji se sporo, ali uočljivo razvija. Mic po mic, valjda bi na nekom desetom-petnaestom izdanju ovakve kraće vrste i mogli zakucati staloženom i slojevitijom zvučnom strukturom jer im poetske inspiracije ne manjka.

Naslovi: 1.Ova cesta, 2.Pronaći trag, 3.Kiša, 4.Radostan dan (instr.)

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 18/06/2018